Danas je misa samo u Baselu u 11.00 sati i poslije mise idemo u dvoranu Allmendhaus
Prpslavit ćemo danas:
Misu zahvalnicu za Prvu pričest
Predstavljanje krizmanika
Majčin dan
Svetog Leopolda Mandića
i moliti za sve „Bleiburške žrtave“.
Misna čitanja
Prvo čitanje: Dj 1,15-17.20a.20c-26
Treba da jedan od ovih bude svjedokom njegova uskrsnuća.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane ustade Petar među braćom – a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša – i reče: »Braćo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreče Duh Sveti o Judi koji bijaše vođa onih što uhvatiše Isusa. A Juda se ubrajao među nas i imao udio u ovoj službi. Pisano je doista u Knjizi psalama: ’Njegova kuća nek opusti, njegovo nadgledništvo nek dobije drugi!’
Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je među nama živio Gospodin Isus – počevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bî uzet od nas – treba da bude svjedokom njegova uskrsnuća.«
I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. Onda se pomoliše: »Ti, Gospodine, poznavaoče svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto.«
Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bî pribrojen jedanaestorici apostola.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 103
Pripjev: Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje.
https://youtu.be/PIyS71B4Uuk?si=xFIdz1l6QAfCbKwY
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!
Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Gospodin u nebu postavi prijestolje svoje
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
Blagoslivljajte Gospodina, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili što izvršujete naredbe njegove.
Drugo čitanje: 1Iv 4,11-16
Tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje i Bog u njemu.
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena. Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao. I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu. I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 14, 18
„Neću vas ostaviti siročad, govori Gospodin, i doći ću k vama, radovat će srce vaše.“
Evanđelje: Iv 17,11b-19
Neka i oni budu jedno kao i mi!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Nije se lako oduprijeti duhu vremena u kojem živimo
Poznajem vrlo mali broj vjernika koji su se izričito odrekli svoje vjere ili koji se izričito odriču svoje vjere. Ali dogodilo se i događa se nešto opasnije, jer se događa tako često, a to je da mnogi vjernici žive i njihov se život tako odvija da njihova vjera sve više slabi: prstali su moliti, na misu dolaziti, sakramente živjeti i jednog dana njihova vjera jednostavno PRESTANE OBLIKOVATI NJIHOV ŽIVOT. Oni se doduše i dalje smatraju vjernicima, ali svoje glavne životne odluke ne donose u svjetlu vjere ili zajedno s Isusom Kristom, već se prilagođavaju ovom svijetu. Duh vremena i javno mišljenje imaju veliku moć i nije se lako oduprijeti duhu vremena u kojem živimo.
Ostaje nam upitati se: tko pokreće i oblikuje naš život, Isus Krist ili svijet?
Nasljedovanje Krista i danas je zahtjevno: to znači naučiti trajno upirati pogled u Isusa, dobro ga upoznati, slušati ga u Riječi i susretati se s njim u sakramentima; naučiti suobličiti svoju volju njegovoj, pustiti da Krist potpuno zahvati naš život da mognemo sa svetim Pavlom reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2, 20).
Isusova velikosvećenička molitva
Današnje Evanđelje donosi nam jedan dio Isusove Velikosvećeničke molitve s Posljednje večere. U toj svećeničkoj molitvi Isus se osvrnuo na četiri bitne stvarnosti svog djelovanja i našega kršćanskoga života, a to su:
- proslava Božjeg Sina,
- poslanje apostola u svijet,
- ustanovljenje Crkve
- i jedinstvo kršćana.
Sve ove molitve su neodjeljive od Isusove žrtve na križu, njegova uskrsnuća i uzašašća k Ocu i Isusove «posvećenosti» - predanosti Očevoj volji.
Proslava Božjeg Sina
Proslava Sina Božjega dogodila se upravo na Križu, u tom najvećem činu ljubavi Isus je proslavljen, jer ljubav je prava slava, Božja slava koja nikada neće proći
Bog je ljubav i ljubav je prava Isusova proslava i Božja slava. «I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.» (današnje Drugo čitanje).
Jedinstvo kršćana dolazi samo od Boga
Središnja molba Isusove svećeničke molitve posvećene njegovim učenicima svih vremenâ, tako i nas danas, jest molitva za buduće jedinstvo onih koji će vjerovati u Njega. To jedinstvo nije rezultat i plod svijeta. Jedinstvo Crkve nije i ne može dolaziti od svijeta. Ono proizlazi isključivo iz božanskog jedinstva i dolazi nama od Oca po Sinu i u Duhu Svetom. Isus moli „da njegovi učenici budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao“ (Iv 17, 21). U snazi samo primljenog i čuvanog jedinstva jedinstva koje dolazi od Boga, Crkva će živjeti „u svijetu“, a nije „od svijeta“ (usp. Iv 17, 16) i živjeti će poslanje koje joj je povjereno da svijet vjeruje u Sina i u Oca koji ga je poslao. Crkva uvijek prima i čuva svoje jedinstvo samo od Oca po Sinu i u Duhu Svetom.
Odgojimo svoja srca da još više ljube Boga i Crkvu, žive u jedinstvu s Bogom i u ljubavi s bratom čovjekom. Amen.