7. uskrsna nedjelja - 24. 05. 2020.

Prvo čitanje: Dj 1, 12-14

Bijahu jednodušno postojani u molitvi.

Čitanje Djela apostolskih

Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 27, 1.4.7-8a

Pripjev:Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
»Traži lice njegovo!«

 

Drugo čitanje: 1Pt 4, 13-16

Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama!

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola

Ljubljeni: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva. Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje: Iv 17, 1-11a

Oče, proslavi Sina svoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«

Riječ Gospodnja


Duhovna misao uz misna čitanja

Započnimo današnje razmišljanje Isusovim riječima iz današnjega evanđelja: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.


Kršćanin ne vjeruje u bilo što!

Draga braćo i sestre, kršćanin ne vjeruje u bilo što. Kršćanin jednostavno vjeruje u Boga, u to da postoji samo jedan jedini Bog. Kršćaninu postaje i dostupan i razumljiv Bog samo u Isusu Kristu počevši od njegova utjelovljenja pa sve do uzašašća u Nebo. Tako je u središtu kršćanske vjere Isus Krist koji kaže:  „Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali“ (Iv 17, 6). „Objaviti Božje ime ljudima“ ili „objavljenje Božjeg imena“ ne događa se i nije se dogodilo kroz neke samo lijepe Isusove riječi, nego se događa i dogodilo se po Isusu Kristu, njegovu življenju i životu: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca!“ Tako je Bog Otac po Isusu Kristu postao Bog s nama, Bog ljubavi, Bog milosrđa, Bog koji je opipljiv, vidljiv, bliz i blizak na jedinstven i nov način. Bog je tako prepozntljiv u svakom Isusovu djelu, pogotovo na križu, uskrsnuću i uzašašću.

Kršćanin vjeruje u „život vječni“

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: „ A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.“

Upitajmo se kako mi pojimamo „život vječni?  Vječni život nije – kao što većina nas misli – život koji dolazi tek nakon smrti. Vječni život kršćanin nalazi „spoznajom“ jednoga i istinskoga Boga po Isusu Kristu. Ovo značenje vječnoga života vrlo jasno se pojavljuje kod uskrišenja Lazara kada Isus kaže: „Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“ (Iv11,25). Čak se može s ovim objasniti i sam pojam uskrsnuća našega: Mi smo ovdje pozvani ‚SU-USKRSNUTI‘ s Isusom Kristom. Znači, čovjek je našao vječni život kada se pripoji na onoga koji je SAM ŽIVOT, a to je Isus Krist. Sveti Pavao bi rekao: „S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za meine“ (Gal 2, 21). Ovo je kratka formula i naše kršćanske vjere: Spoznali smo po Isusu Kristu Boga Oca i odlučili biti kršćani. Biti kršćanin i spoznati Boga po Isusu Kristu znači BITI JEDNO S ISUSOM KRISTOM.

Naš sadašnji život – ako smo JEDNO S KRISTOM – ili ako smo kršćani – je ŽIVOT VJEČNI. Znači, VJEČNI ŽIVOT je sam naš život, istinski život koji se može DANAS živjeti u ovom vremenu i koji se po tjelesnoj smrti ne može ugroziti ili „uništiti“.

Šta ljepše može čovjek doživjeti na ovome svijetu od ljepote života koju nam je Bog vratio po Isusu Kristu, kako se kaže: „Bože divno si nas stvorio, a još ljepše u Kristu OBNOVIO!“ (Sjetimo se pojma „duhovna obnova“ - šta sve tražimo, a ne tražimo ovu duboku svijet ‚OBNOVE u Kristu‘?).

Isus je za nas „sišao s neba“ da bi nas sa sobom „uzdigao u nebo"

Draga braćo i sestre, svetkovina Uzašašća Gospodnjega, koju smo proslavili prošlog četvrtka, obilježena je događajem „prelaska“ ili „uzašašća“ uskrsloga Isusa svome Ocu. Isus je u svojim govorima učenicima uvijek snažno naglašavao važnost „njegova povratka Ocu“. Povratak Ocu je i vrhunac Isusova poslanja. Isus je zapravo i došao na svijet kako bi čovjeka „vratio“ k Bogu, (ne na neki apstraktan način - poput kakva filozofa ili učitelja mudrosti) - nego stvarno, slično kao pastir koji kad nađe „izgubljenu ovcu“ - želi ju povesti u ovčinjak. Isus je za nas „sišao s neba“ da bi uzlazeći svome Ocu sa sobom „uzdigao“ paloga čovjeka. U Isusu se ostvarila stvarnost (ne teorija): sada je ponovno „Bog u čovjeku ili s čovjekom i - čovjek u Bogu ili čovjek s Bogom“. Zato kršćanska nada, utemeljena u Kristu, nije neka iluzija, nego stvarnost. Mi možemo reći: „Naša je domovina na nebesima“ (Fil 3,30). Pozvani smo svaki dan „rađati se duhovno odozgo“ - od Duha Svetoga, jer su nam vrata Neba po Isusu Kristu širom otvorena (usp. Iv 3,3-5). Prva „rođena odozgo“ je upravo Djevica Marija, Majka Crkve i svakog kršćanina.

Isusovi učenici s Marijom

Nakon Uzašašća prvi Isusovi učenici putuju od Maslinske gore i okupljaju se u dvorani  Posljednje večere i ostaju zajedno upravo oko Marije u JEDNODUŠNOJ i POSTOJANOJ MOLITVI i iščekivanju dara Duha Svetoga, što ga je Isus obećao (usp. Dj 1,14).

Ne zaboravimo da su to isti oni učenici kojima je Isus na Posljednjoj večeri dao obećanje: „Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama“ (Iv 14, 18). Ali, kada je došao trenutak Isusove osude na smrt na križu, učenici su se razbježali. Strah se uvukao u njihova srca, zatvorili su vrata u strahu od Židova… Ta situacija tjeskobe učenika iz temelja se mijenja s Isusovim uskrsnućem i ponovnim susretom učenika s Uskrslim. On ulazi kroz zatvorena vrata, staje među njih i daje mir koji ulijeva sigurnost: „Mir vama!“ (Iv 20, 19b). Susret s Uskrslim potpuno je „preobrazio“ – promijenio srca učenika. Od onih strašljivih učenika postaju neustrašivi učenici i navjestitelji uskrsloga Isusa Krista.

Tako sada okupljeni učenici u dvorani Posljednje večere oko Marije svjdoče živu vjeru u živoga i prisutnoga Isusa Krista koji je preobrazio njihov život, oslobodio ih straha, dao im čvrstu nadu i puni smisao života. Oni sada vjeruju i u jednodušnoj molitvi čekaju „obećanje Duha Svetoga. Isus prije svoga „uzašašća“ Ocu moli za njih i ova molitva nas uvodi u današnje evanđelje. To je početak Crkve i Isusove molitve za Crkvu.

Isus posvećuje samoga sebe za život Crkve

Draga braćo i sestre, u današnjem Evanđelju svoju ćemo pozornost usredotočiti upravo na molitvu koju Isus upućuje Ocu u „Času“ svog uzdignuća i proslave (usp. Iv 17, 1-26). Kršćanska predaja naziva ovu molitvu s pravom Isusovom ‘velikosvećeničkom’ molitvom. Možemo reći da se u Isusovoj velkosvećeničkoj molitvi ostvaruje ustanovljenje Crkve. Isus na Posljednjoj večeri ostavlja Apostolima i Crkvi samoga sebe pod prilikama posvećenoga kruha i vina; ostavlja svetu misu, po kojoj nas Otac i dalje spašava i ljubi. Tu doista nalazimo pravu definiciju Crkve u kojoj Isus ‘posvećuje’ samoga sebe, odnosno ‘posvećuje se’ za život svijeta“. Daruje! (Isus iz Nazareta, II, 117 sl.). Uskrsli Krist je i danas u svojoj Crkvi i On nas služi (bogoslužje) „Uzmite i jedite, Uzmite i pijte… i tako nastavlja svoje djelo, spašavati čovjeka od njegove otuđenosti i Bogu i samome sebi…

Čuvajmo se onih koji govore protiv Crkve

Danas mnogi vide samo ono „loše“ u Crkvi i osuđuju Crkvu. Mnogi imaju zamisao kako bi oni sami „napravili“ bolju Crkvu. To je znak kako đavao želi mnoge udaljiti od živoga Boga koji je i danas prisutan i djelotvoran u svojoj Crkvi. I danas postoji Sveta Crkva, koja je neuništiva. Danas ima mnogo ljudi koji ponizno vjeruju, trpe i ljube, i u kojima nam se pokazuje pravi Bog, Bog koji nas ljubi. I danas Bog u svijetu ima svoje svjedoke, mučenike i svece. Da bismo ih vidjeli i čuli, moramo samo otvoriti oči. Crkva Božja postoji i danas, i ona je i dalje odlučujući instrument po kojemu nas Bog spašava. Uskrsli Krist neće napustiti nikada svoju Crkvu. Uskrsli Krist po Crkvi i danas nastavlja svoje djelo, djelo spasenja i otkupljenja; djelo pomirenja između Boga i čovjeka. Uskrsli Krist i danas „zagovara“ svoju Crkvu, kršćane i govori Ocu svome: „Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali“ (Iv 17, 6).  „Za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini“ (Iv 17, 16-19). Isus moli „da svi budu (u njegovoj Crkvi) JEDNO, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao“ (Iv 17, 21).

Dođi Duše Presveti

Ono što nam u ovome vremenu najviše treba, jest Duh Sveti. Ono što i danas Crkvi najviše treba su ljudi Duha Svetoga. Čovjek (a i čovječanstvo) bez Duha Božjega je bez ičega i svaki dan sve više tone u crnom zlu. Molimo da Duh Sveti uđe u naša srca, da nas pouči kako više uzljubiti Isusa i da se duhovno  spremimo u nedjelju, 31. 05. proslaviti „rođendan Crkve“ svetom misom. Naime, u nedjelju je svetkovina Duha Svetoga ili Duhovi i lijepo je što baš ponovno počimaju redovite svete mise na taj dan.
Budući da smo ograničeni opet brojem prisutnih u crkvi, napravit  ću raspored misnih slavlja i poslati vam. Pogledajte ovih dana češće na našu web-stranicu: www.hkmbs.hkm-basel.ch.
 

Molimo do nedjelje svaku večer zaziv Duhu Svetome:

Dođi, Duše Presveti


Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi, srca svjetlosti.

Tješitelju tako blag, ti nebeski goste drag, pun miline, hlade tih.
Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih.

Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu.
Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu.

Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.

Svim što vjeru imaju, što se u te ufaju, sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu i smrt lijepu, blaženu, daj vjekovit svima raj.

  • Pošalji Duha svojega i postat će!
  • I obnovit ćeš lice zemlje.
     

Do nedjelje i zajedničkog susreta u crkvi na Duhove – fra Petar Topić

Na vrh

Obavijesti

Sveta misa na Duhove zajedno s vjernicima

Ono što nam u ovome vremenu najviše treba, jest Duh Sveti. Ono što i danas Crkvi najviše treba su ljudi Duha Svetoga. Čovjek (a i čovječanstvo) bez Duha Božjega je bez ičega i svaki dan sve više tone u crnom zlu. Molimo da Duh Sveti uđe u naša srca, da nas pouči kako više uzljubiti Isusa i da se duhovno  spremimo u nedjelju, 31. 05. proslaviti „rođendan Crkve“ svetom misom. Naime, u nedjelju je svetkovina Duha Svetoga ili Duhovi i lijepo je što baš ponovno počimaju redovite svete mise na taj dan.
Budući da smo ograničeni opet brojem prisutnih u crkvi, napravio sam raspored misnih slavlja, te vas molim da isti pažljivo pročitate. Pogledajte ovih dana češće na našu misijsku web-stranicu: www.hkm-basel.ch

Raspored misa