Mise danas su:
Basel, u 11.00 sati
Liestal, u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Dj 1, 12-14
Bijahu jednodušno postojani u molitvi.
Čitanje Djela apostolskih
Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 27, 1.4.7-8a
Pripjev: Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. https://youtu.be/IcALc1NZqDM
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.
Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
»Traži lice njegovo!«
Drugo čitanje: 1 Pt 4, 13-16
Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama!
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva. Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 14, 18
Neću vas ostaviti kao siročad, govori Gospodin: idem i doći ću k vama, radovat će se srce vaše.
Evanđelje: Iv 17, 1-11a
Oče, proslavi Sina svoga!
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Mnogi misle i svojim predodžbama kršćanima predbacuju da kršćani bježe od ovoga svijeta i da se lažno tješe mišlju o dalekim zagrobnim svijetom ili vječnim životom nakon smrti. Ovakve predodžbe su uvijek bile i ostale kriva slika kršćanskoga poimanja vječnog života. Posve suprotno, radi se o tome da se vječni život već sada može i treba živjeti. Onaj tko živi Kristovim Duhom i životom, on živi vječni život već danas. Prije uskršavanja Lazara od mrtvih Isus je rekao: “Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11, 25-26). Prvi su se kršćani nazivali “živi”.
Prema današnjem Evanđelju po Ivanu, Isus u velikosvećeničkoj molitvi kaže: "A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista" (Iv 17,3). Vječni život dakle nije - kako smo naviknuti misliti - život koji dolazi tek nakon smrti, dok mislimo kako je sadašnji život prolazan i kao takav nije vječan. Vječni život je, štoviše, sâm sadašnji život. Spoznaja Boga i Kristova ljubav vode u ovaj istinski, stvarni, vječni život, koji se po tjelesnoj smrti više ne može zausaviti.
Spoznati Boga
Što znači spoznati Boga? Tko nije spoznao Boga, nije upoznao ni što je vječni život. U Starom Zavjetu spoznati uvijek znači i voljeti - drugoga obuhvatiti ljubavlju i ljubećim pogledom i tako s njim pronaći zajedništvo, te biti i ostati u takvom ljubećem zajedništvu. To je način spoznaje, kojega već između dva čovjeka daruje SAMO VJERA: spremnost povjeriti i darovati sebe drugome, prepustiti mu se bez pridržaja. Ali ako se čovjek upusti u takvu vezu s Bogom koji je život sâm, tada i on postaje vječnim. Smrt ga može uzeti iz ovoga svijeta ili biosfere, ali ostaje život koji nadilazi biosferu, stvaran život.
Mjesto vječnog života je Isus Krist
Isus je «mjesto» vječnoga života. Kraljevstvo Božje i vječni život su definirani Isusovim postojanjem, to znači definirani su konkretnim životom Isusa Krista. Tako i besmrtnost, vječnost, ima definirano jedno mjesto, a ono je Isusovo postojanje. Samo kroz Njega znamo o uskrsnuću tijela. Samo kroz Krista znamo za besmrtnost. U Njemu se zemaljsko ljudsko tijelo jednom zauvijek uzdiglo u nov način bivanja ili postojanja. Benedikt XVI. tako govori da bi se uskrsnuće moglo promatrati kao jedna vrsta radikalnog “mutacijskog skoka, u kojemu je dosegnuta jedna nova dimenzija života, ljudskog postojanja”, koja «preobražava» naše smrtno u besmrtno tijelo.
Sjedinjeni s Kristom po sakramentima
Sjedinjeni s Kristom po sakramentu krštenja, naš je život “skriven s Kristom u Bogu” (Kol 3,3). Naš je život uskrsli Krist i samo po Njemu i u Njemu mi možemo imati vječni život. S Njim nas zajedno (Bog) “uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu” (Ef 2,6). «Hranjeni“ njegovim tijelom u svetoj misi ili euharistiji, pričesti, već sada pripadamo Tijelu Kristovu. “Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!” (Fil 1,21). «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.» (Gal 2,20). Po sakramentima, posebno po svetoj misi, pričesti, mi smo u zajedništvu i s Kristom i međusobno. Sakramenti su naša duhovna snaga i iscjeljujuća sredstva. Zato se trebamo dobro zamisliti nad time koliko i što sve gubimo zanemarivanjem svetih i iscjeljujućih sakramenata, pogotovo svete mise?
Ako živimo u Kristu, mi već danas živimo vječnim životom
U Kristu, u hodu s Raspetim i u hodu s Uskrslim, mi prolazimo prostrano putovanje srca, srca koje iz zatvorenosti u sebe, treba pronaći «novu dimenziju božanske ljubavi» koja obuhvaća cijeli svijet i za koju sveti Pavao kaže: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu.» (Rim 8, 35-39).
“Pobjeda ljubavi bit će posljednja riječ svjetske povijesti.”
Za život življen u ljubavi potrebna je budnost (budni sluga kod Lk 12, 42-48, mudre i lude djevice kod Mt 25, 1-13). Trebamo učiniti ono što je sada nužno, ali se ne prepustiti ovome svijetu, opipljivim stvarima, već iznad njih upraviti pogled na Boga. Od Njega ćemo primiti mjerilo za ispravno življenje i sposobnost da prepoznamo i izvršimo ono što je dobro. “Pazite da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.” (Lk 21, 34-36). Ne vrijedi slijediti vlastite želje, već Isusa Krista u njegove želje i to svaki dan s većim i većim povjerenjem i s rastućim znanjem o istini Isusove rečenice: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 28, 20).
Među prvima su to bili apostoli, ali i, kako nam sveti Luka opisa u Djelima apostolskim, pobožne žene, braća Gospodinova i drugi učenici, u zajedništvu s Majkom njegovom. Ali da bi se to u njima potpuno ostvarilo, oni su združili svoje molitve s Isusovom molitvom, te vidimo, prema svjedočanstvu svetoga Luke, da su nakon uzašašća baš prionuli uz molitvu: svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.
Usvojimo i mi ovu školu ljubavi i molitve kojoj nas uče apostoli i Marija
Pokoni Joseph Ratzinger, bivši papa Benedikt XVI. rekao je da za postajanje svetim nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela ni imati posebne karizme, nego jednostavno i vjerodostojno služiti Kristu, slušati Njegove riječi i slijediti ih vjerno i ustrajno, ne dopuštajući da nas bilo što obeshrabri u teškim trenutcima. Samo s Isusovom pomoći može čovjek postati svetim. Jedan, nama nepopularan primjer.
Ljubav i molitva su im spasile brak
Muž i žena nisu se nikako slagali. Imali su petogodišnju kćerku. Muž je iz dana u dan sa ženom uspostavljao „pravdu“ šamarom i silom. Da nije bilo petogodišnje kćerke, već bi se oni vjerojatno i razišli. Žena je mnogo toga podnosila upravo zbog njihove zajedničke kćerke i njezine budućnosti. Ali, jednog dana je došao kraj njihovu zajedništvu. Muž je odlučio napustiti obitelj, otići iz kuće. Budući da nije bio siguran kazuje li njegova žena njihovoj kćerkici sve što se između njih dvoje događa, govori li njegova žena pred kćerkom protiv njega kao oca, odlučio je to saznati…
- Jednog jutra, prije nego će poći na posao, izazvao je svađu sa ženom samo da bi je mogao optužiti i izudarati. Kada je to i učino, brzo se izvukao iz kuće, kao da je otišao na posao. I dok je žena plakala od boli, on se neprimijetno vratio u kuću, sakrio i čekao što će biti kada se probudi njihova kćerka, što će joj sve majka ispričati.
- Majka je probudila kćerku, pomogla joj se obući, poslužila doručak i prije nego su počele jesti, pozvala je kćerku da se pomole. Majka je molitvu ovako započela: „Pomolimo se za našu obitelj, a najviše za tvoga dragog tatu, koji nas voli, hrani, cijeni i za nas daje svoj život...“
Muž skriven u kući sve je to čuo i nije mogao više izdržati, odoljeti. Zaplakao je, dotrčao, zagrlio ženu i kćerku, obasuo ih svojim suzama i poljupcima, tražeći oproštenje od žene. Od toga dana muž i žena su redovito skupa molili i u ljubavi živjeli.
Što je bitno?
Isus je taj koji želi biti s nama, živjeti u nama, darovati samoga sebe nama, pokazati nam beskrajno Božje milosrđe i nježnost. Što je bitno? Bitno je ne dopustiti nikada da prođe nedjelja bez mise, bez susreta s Kristom Uskrslim u euharistiji; to nije dodatni teret, već je svjetlo za čitav tjedan; da ne smije nikada početi i završiti dan bez barem kratke molitve, kratkog dodira s Bogom; i, na svome životnom putu, slijediti "putokaze" Deset Božjih zapovijedi. Čini mi se da je prava jednostavnost i veličina života svetosti slijedeće: susret s Uskrslim nedjeljom; dodir s Bogom na početku i na svršetku dana; slijediti u svojim odlukama, "putokaze" - Deset zapovijedi - koje nisu ništa drugo već oblici ljubavi. Stoga pravog Kristovog učenika karakterizira ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. To je prava jednostavnost, veličina i dužina kršćanskog života i svetosti. Pobjeda ljubavi bit će posljednja riječ svjetske povijesti.
Budimo i mi poput apostola jednodušno postojani u molitvi jedni s drugima i s Marijom, Majkom Isusovom, i Majkom našom. Amen.