7. uskrsna nedjelja kroz crkvenu godinu C – 29. 05. 2022.

 

Misna čitanja

 

Prvo čitanje: Dj 7, 55-60

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Stjepan, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: „Evo vidim nebesa otvorena i Sina Božjega gdje stoji zdesna Bogu.“

„Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega.  Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: „Gospodine Isuse, primi duh moj!“ Onda se baci na koljena i povika iza glasa: „Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!“ Kada to reče usnu.

Riječ Gospodnja

 

 

 

Pripjevni psalam -  97

Pripjev:Gospodin kraljuje, Svevišnji nad svom zemljom!

Gospodin kraljuje: neka kliče zemlja,
nek se vesele otoci mnogi;
pravda i pravo
temelj su prijestolja njegova.

Nebesa navješćuju pravednost njegovu,
svi narodi gledaju mu slavu.
Poklonite mu se, svi bozi!

Jer ti si, Gospodine, Svevišnji –
– nad svom zemljom,
visoko, visoko nad bozima svima.

 

 

 

Drugo čitanje: Otk 22, 12-14

Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, začujem glas koji mi govoraše: „Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom je: naplatit ću svakomu prema djelu njegovu!  Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak! „Blago onima koji peru haljine svoje: imat će pravo na stablo života i na vrata će smjeti u grad!  Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama.  Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica. „Duh i Zaručnica govore: „Dođi!  „I tko ovo čuje, neka rekne: „Dođi!  „Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava.

Svjedok za sve ovo govori: „Da, dolazim ubrzo!  „Amen!  Dođi, Gospodine Isuse!

Riječ Gospodnja

 

 

 

Pjesma prije Evanđelja Iv 14, 23

Neću vas ostaviti siročad,  govori Gospodin: idem i doći ću k vama, radovat će se srce vaše.

 

 

Evanđelje: Iv 17, 20-26

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: „Oče sveti, ne molim samo za ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.

- Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.

- Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. 

- I njima sam očitovao tvoje ime i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje na njemačkom

Evangelium Joh 17, 20-26

Aus dem heiligen Evangelium nach Johannes

- Ehre sei dir, o Herr.

In jener Zeit erhob Jesus seine Augen zum Himmel und betete: Heiliger Vater, ich bitte nicht nur für diese hier, sondern auch für alle, die durch ihr Wort an mich glauben. Alle sollen eins sein: Wie du, Vater, in mir bist und ich in dir bin, sollen auch sie in uns sein, damit die Welt glaubt, dass du mich gesandt hast. Und ich habe ihnen die Herrlichkeit gegeben, die du mir gegeben hast; denn sie sollen eins sein, wie wir eins sind, 23ich in ihnen und du in mir. So sollen sie vollendet sein in der Einheit, damit die Welt erkennt, dass du mich gesandt hast und die Meinen ebenso geliebt hast wie mich. Vater, ich will, dass alle, die du mir gegeben hast, dort bei mir sind, wo ich bin. Sie sollen meine Herrlichkeit sehen, die du mir gegeben hast, weil du mich schon geliebt hast vor der Erschaffung der Welt. Gerechter Vater, die Welt hat dich nicht erkannt, ich aber habe dich erkannt, und sie haben erkannt, dass du mich gesandt hast.Ich habe ihnen deinen Namen bekannt gemacht und werde ihn bekannt machen, damit die Liebe, mit der du mich geliebt hast, in ihnen ist und damit ich in ihnen bin.

Evangelium unseres Herrn Jesus Christus!

- Lob sei dir Christus!

 

 

Duhovna misao

 

- Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom

 

Kada je apostol Pavao saznao da je u kršćanskoj zajednici u Korintu došlo do razdorâ i podjelâ, postavio im je vrlo strogo pitanje: „Zar je Krist razdijeljen?“ Na taj način je pokazao da je svaka podjela u Crkvi najveća uvreda Kristu i da smo pozvani napustiti sramotu svoje oholosti i svojih podjela, te svima donijeti poruku uskrsloga Krista.

 

Draga braćo i sestre!

Približavamo se kraju crkvenog liturgijskog vremena koje nazivamo „uskrsno vrijeme“. Idemo u susret svetkovini Duha Svetoga koja je u nedjelju. S ovom svetkovinom počelo je slavlje stalne i trajne Božje prisutnosti u Crkvi. Svetkovina Presvetoga Trojstva ili Dreifaltigkeit, koja je odmah u drugu nedjelju nakon Svetkovine Duha Svetoga – rođendana Crkve, je potvrda i naglasak stalne i trajne Božje prisutnosti: Oca, Sina i Duha Svetoga u Crkvi. Svjesni toga onda je potpuno razumljiva današnja središnja molba Isusove velikosvećeničke molitve u današnjem evađelju posvećene njegovim učenicima svih vremenâ – MOLITVA ZA BUDUĆE JEDINSTVO onih koji će vjerovati u Njega. To jedinstvo, znači,  nije i ne može biti neki svjetovni plod. Ono proizlazi isključivo iz božanskog jedinstva i dolazi nama od Oca po Sinu i u Duhu Svetom kao što Isus potvrđuje u današnjoj molitvi: "Daj da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao" (Iv 17, 21). Jedinstvo kršćana, jedinstvo budućih učenikâ ili Crkve, budući da je to jedinstvo s Isusom - kojega je Otac poslao u svijet - je također IZVOR ili izvorište djelotvornosti kršćanskog poslanja, poslanja Crkve u svijetu – DA SVIMA DONESE PORUKU USKRSLOGA KRISTA. Kršćani su od uskrne noći Kristove pozvani: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!Za onim gore težite, ne za zemaljskim!” (Kol 3, 1-2). U današnjem prvom čitanju tako isto čitamo:"Stjepan, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: „Evo vidim nebesa otvorena i Sina Božjega gdje stoji zdesna Bogu.“

Svetkovina Uzašašća, koju smo proslavili u četvrtak, opominje nas: Bog želi da po Isusu Kristu svi budemo uzneseni na Nebo, u zagrljaj Očev i tako biti jedno s Ocem, Sinom i Duhom Svetim: „Da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi“ - Isus moli.

 

Isus u velikosvećeničkoj molitvi ustanovljuje Crkvu

Dio Isusove velikosvećeničke molitve na Posljednjoj večeri odnosi se na jedinstvo njegovih učenika svih vremena. U njoj se Isus obraća Ocu da zagovara sve one koji će biti privedeni vjeri putem poslanja koje su započeli apostoli i koje se nastavlja u povijesti. Tom velikosvećeničkom molitvom na Posljednjoj večeri Isus tako osniva Crkvu, zajednica učenikâ koja, po vjeri u Isusa Krista, onoga koji je poslan od Oca, prima svoje JEDINSTVO i biva uključena u njegvo poslanje, nastavlja Isusovo poslanje. To je prava definicija Crkve. Nikada ne smijemo zaboraviti da se Crkva rađa iz Isusove molitve koja nije samo riječ, nego čin u kojem Isus 'posvećuje' samoga sebe Bogu za Crkvu, odnosno 'posvećuje se' za život svijeta".

Isus moli: «I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini" (Iv 17, 16-19). Crkva je tako posvećena u istini, Crkva je zato sveta, jer je po Isusu Kristu prenijeta Bogu u posjed, stavljena u Božje ruke. Samo je Bog svet i biti posvećen, znači, biti stavljen ili vraćen u Božji posjed; Bogu u posjed. Samo takva Crkva je JEDNA i SVETA; KATOLIČKA - riječ koja označava: otovrena svima koji prihvaćaju apostolski nauk - i APOSTOLSKA. Uskrsli Krist kaže svojim učenicima:"Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga" (Iv 20, 21-22).

 

Crkva počiva na Kristu, jedinome temelju

Nema Crkve bez Isusa Krista. Kada se gradi nova crkva, onda se uvijek u temelj crkve ugrađuje jedan kamen koji se zove kamen temeljac, a on označava Isusa Krista. Želi se jasno reći: Crkva počiva na Kristu, jedinome temelju. Sveta misa nas uvijek iznova vraća tom temelju i najtješnje zdržuje s onima koji su se pritjelovili sakramentom krštenja i srasli s Kristom u njegovoj Crkvi. Misa ili euharistija je "trajna Pedesetnica" jer svaki puta kada slavimo svetu misu primamo Duha Svetoga koji nas dublje ujedinjuje s Kristom i u Njemu nas mijenja, „pretvara“ u Krista, Kristovo mistčno Tijelo koje zovemo Crkva i čini nas svjedocima i misionarima Krista i njegove ljubavi. Tako je Isus na Posljedmjoj večeri, prvoj svetoj misi, prije velikosvećeničke molitve, ostavio svojima oporuku i dao im novu zapovijed: „Dječice, zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge« - (evanđelje od pretprošle nedjelje). Isusova prisutnost među nama je sada na novi način: «Ljubite jedi druge kao što sam ja vas ljubio!» Misa je „gozba ljubavi.

 

Misa – jedinstvo Crkve s Bogom

U svetoj misi ili euharistijskom slavlju, snagom Kristova dara, ostvaruje se njegova želja o jedinstvu mnogih s JEDNIM, i u Jednome. S Ocem Nebeskim! Tako Pavao poučava Korinćane o misnom zajedništvu: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha“ (1 Kor 10,16-17). Misa nas ujedinjuje s Kristom i tako nas čini jednim tijelom s njim i njegovom Crkvom. Crkva je ondje gdje je misno zajedništvo s Kristom. Isus je i danas Veliki Svećenik u misi i dijeljenju i primanju sakramenata. On slavi svetu misu. On nas pričršćuje, krizmava, krštava, vjenčava... Ako tog nismo svjesni nikada nećemo biti JEDNO S NJIM, kao što su JEDNO ON I OTAC: „Oče sveti, ne molim samo za ove, nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom...“ (današnje evanđelje).

                                                                                             

Bez sakramentalnog susreta s Kristom u Crkvi, Crkve ne bi bilo i neće je biti

Zato vas pozivam danas dragi vjernici, posebno dragi roditelji i kumovi ovogodišnjih krizmanika, da postanete svjesni kako je i danas osobito važno ponovno otkriti snagu sakramenta, posebno skramenata krštenja, krizme i svete mise koji nas uvode u Crkvu, mistčno Kristovo tijelo i redovito ih živjeti. Bez takve svijesti nije se čuditi da prvi krizmanici rastaju se Crkvom poslije svoje krizme, a trebalo bi biti suprotno, da puni Duha Svetoga budu aktivni članovu Kristove Crkve.             

Sakramentom KRŠTENJA mi se pritjelovjujemo Isusu Kristu, ugrađujemo se u Crkvu koja je Tijelo Kristovo. Tako se može reći da mi nismo samo u Crkvi, nego mi smo Crkva, Tijelo Kristovo.

Sakramentom KRIZME i primanjem dara Duha Svetoga, mi postajemo "hram Duha Svetoga"- to jest: Bog stanuje u tebi, u meni, u nama po svome Svetom Duhu. “Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vam a, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!” (1. Kor 6, 19-20).

U sakramentu PRIČESTI ili svete mise ili euharistije u kojoj nam se daje Kristovo Tijelo, ostvaruje se na najintimniji način crkveno zajedništvo vjernika. Pričest euharistiskim Tijelom Kristovim i zajedništvo vjernika u Crkvi, stoga, se nazivaju istom riječju: Communio.

Bez sakramentalnog susreta s Kristom, Crkve ne bi bilo i neće je biti. To se u velikoj mjeri danas potvrđuje i u Europi. Europski kršćani su misu zanemarili, po onda i sve druge sakramente. Zato su crkve prazne, a i srca ljudi. Ne zaboravimo: Crkva se rađa iz sakramenata i Crkva živi od sakramenata.

 

Crkva treba dobro poznavati, čuvati i naviještati Isusovu riječ

Ako se sjetimo evađelja od prošle nedjelje: »Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva.“ Crkva dobro poznaje Isusa i njegovu riječ,  ona LJUBI I KRISTOVU RIJEČ, čuva je u svom srcu, o njoj razmišlja i s njom moli, lomi ju poput kruha i dijeli svojoj djeci i prijateljima. To se zove Evangelizacija. Posluživanje Isusove riječi. Nema većeg dobročinstva, pa tako ni djela milosrđa i ljubavi, koji se može iskazat bližnjemu, od lomljenja kruha Božje riječi, od toga da se i sebe i drugoga učini dionikom Radosne vijesti, Evanđelja, Isusove riejči, i da ga se na taj način uvede u zajedništvo s Bogom. Jer, tako je činio Isus i zato moli: Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom...“ (današnje evanđelje).

 

Crkva moli: – „bez prestanka molite“

Draga braćo i sestre, prihvatimo poziv da Crkva "bez prestanka moli", što ga je apostol Pavao uputio prvim kršćanima u Solunu, u zajednici koju je on sam utemeljio. Upravo stoga što je znao da su ondje nastali nesporazumi, htio je pozvati na strpljenje, na izbjegavanje uzvraćanja zlom na zlo, a na ustrajno traženje dobra među njima, zadržavajući u svim okolnostima radost. Sveti Pavao ih savjetuje: "Gajite mir među sobom!" a onda: "Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!" (usp. 1Sol 5,13.18). Molitva je bitna za Crkvu. Zajednička molitva nije dakle, samovoljni ili isključivo sociološki čin, nego je izraz vjere koja sjedinjuje sve Kristove učenike, učenike koji kada mole, mole u Kristu i s Kristom.

 

Jedinstvo Crkve

Crkva ili kršćani i danas mogu samo položiti svu svoju nadu u JEDINSTVO Crkve u MOLITVU KRISTOVU ZA CRKVU, jer Krist u svojoj Crkvi nastavlja moliti da "svi budu jedno... da svijet uzvjeruje..." (Iv 17,21). On se posvećuje za Crkvu. Jedinstvo Crkve nadilazi ljudske sile i sposobnosti. Kršćani su najprije SJEDINJENI U KRISTU, pa onda u apostolskom nauku, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvi. Kršćani svoj život temelje na: slušanju Božje Riječi, bratskom zajedništvu, Euharistiji ili svetoj misi i molitvi. Samo na taj način, ostajući čvrsto sjedinjeni s Kristom, Crkva ili kršćani mogu ispuniti svoje poslanje, unatoč ograničenjima i nedostatcima svojih članova.

Bog nije tuđ nama samima. Svijet bez Boga nema budućnost. Ne znamo kako će se stvari u Europi odvijati sutra, u budućnosti. Kršćanski vjernici bi morali shvatiti sami sebe i vratiti se JEDINSTVU S KRISTOM i na taj način biti na službu čitavu čovječanstvu.

Upravo nas svijest o našim ljudskim ograničenjima potiče na pouzdano predanje u ruke Gospodnje kao što je molio Bruder Klausa kojemu je posvećena ova crkva u Liestalu:
„Gospodine moj i Bože moj, uzmi sve od mene – što me rastavlja od tebe.
Mein Herr und mein Gott, nimm alles von mir, was mich hindert zu dir!

Gospodine moj i Bože moj, sve mi podaj – što me požuruje k tebi.
Mein Herr und mein Gott, gib alles mir, was mich fördert zu dir!

Gospodine moj i Bože moj, uzmi me meni – i daj me sasvim u posjed tebi.“
Mein Herr und mein Gott, nimm mich mir und gib mich ganz zu eigen Dir!

Sveti Augstin je govorio: „Oholost (Stolz) pravi podjelu u ljudima i među ljudima, dok je Božja ljubav „majka jedinstva.“

- Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao...Oče, njima sam očitovao tvoje ime i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima.

„Duh i Zaručnica govore: „Dođi!  „I tko ovo čuje, neka rekne: „Dođi!  „Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava. Svjedok za sve ovo govori: „Da, dolazim ubrzo!  „Amen!  Dođi, Gospodine Isuse!"

Djevica Marija, Majka Crkve, neka svim učenicima svoga božanskoga Sina, svim kršćanima, Crkvi, mističnom Tijelu Kristovu, izmoli da što prije počnu živjeti u miru s Bogom i međusobnoj ljubavi, tako da pruže uvjerljivo svjedočanstvo svojega sjedinjenja u Isusu Kristu. Amen.