8. nedjelja kroz crkvenu godinu C - 27. 02. 2022.

 

Misna čitanja

Prvo čitanje: Sir 27, 4-7

Čitanje Knjige Sirahove

Kad se sito trese, mekinje ostaju:

tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu.

Lončarove posude peć iskušava,

a čovjeka njegov govor.

Obradu voćke očituje njezin plod:

tako i riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje.

Nikoga ne hvali prije no što progovori

jer govor je kušnj a ljudi.

Riječ Gospodnja

 

Pripjevni psalam - 92 - Dobro je slaviti Gospodina https://youtu.be/kRFsKQVizc0

Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.

Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu
cvatu u dvorima Boga našega.

Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

 

Drugo čitanje: 1 Kor 15, 54-58

Čitanje Prve poslanice svetog Pavla apostola Korinćanima

Braćo:Kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha zakon. A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!

Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja: Fil 2, 15d.16a

Svijetlite kao svijetlila u svijetu držeći riječ života

 

Evanđelje: Lk  6, 39-45

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.

Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.

Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje na njemačkom:

In jener Zeit sprach Jesus zu seinen Jüngern: Kann ein Blinder einen Blinden führen? Werden nicht beide in eine Grube fallen?

Der Jünger steht nicht über seinem Meister; jeder aber, der alles gelernt hat, wird wie sein Meister sein.

Warum siehst du den Splitter im Auge deines Bruders, aber den Balken in deinem eigenen Auge bemerkst du nicht?

Wie kannst du zu deinem Bruder sagen: Bruder, lass mich den Splitter aus deinem Auge herausziehen!, während du den Balken in deinem eigenen Auge nicht siehst? Du Heuchler! Zieh zuerst den Balken aus deinem Auge; dann kannst du versuchen, den Splitter aus dem Auge deines Bruders herauszuziehen.

Es gibt keinen guten Baum, der schlechte Früchte hervorbringt, noch einen schlechten Baum, der gute Früchte hervorbringt.

Jeden Baum erkennt man an seinen Früchten: Von den Disteln pflückt man keine Feigen, und vom Dornstrauch erntet man keine Trauben.

Ein guter Mensch bringt Gutes hervor, weil in seinem Herzen Gutes ist; und ein böser Mensch bringt Böses hervor, weil in seinem Herzen Böses ist. Wovon das Herz voll ist, davon spricht der Mund.

 

 

Duhovna misao

 

Korizma je za kršćane škola vjere i škola kršćanskog života

 

 Korizma je za kršćane škola vjere i kršćanskog života. To je jedinstveno zajedništvo s Isusom Kristom ostvareno upravo u sakramentu našega krštenja. Po pozivu na obraćenje: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“, kršćanin je u mogućnosti postići mjeru uzrasta punine Kristove. Zato je Korizma za nas kršćane škola vjere i kršćanskoga života. Zato nas i današnje evanđelje upozorava: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?»

«Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna (gredu) u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.»

Pozvani smo živjeti svakoga dana sakramenat našega krštenja i to u sve velikodušnijem i autentičnijem nasljedovanju Krista. Sve je to poziv da pročistimo duh svoj od svakoga grijeha i na kraju da imamo isto mišljenje kao i u Kristu Isusu» (Fil 2,5).

 

Pozvani smo živjeti svakoga dana sakramenat našega krštenja i to u sve velikodušnijem i autentičnijem nasljedovanju Krista

Draga braćo i sestre!

Naše krštenje nije neki obred iz prošlosti, već susret s Kristom, s Kristom koji oblikuje čitav život nas krštenika, daje nam božanski život i poziva nas na iskreno obraćenje. Tako smo krštenjem postali «dionicima Kristove smrti i uskrsnuća.» To je jedinstveno zajedništvo s Isusom Kristom ostvareno upravo u našem krštenju. Sve je to dar milosrđa Božjega, koje nas poziva da «imamo isto mišljenje kao i u Kristu Isusu» (Fil 2,5). Kršćanin je u mogućnosti postići mjeru uzrasta punine Kristove.

Zato je krštenje povezano s Korizmom kao najpogodnije vrijeme da se iskusi Božja milost koja spašava. Crkva, u tom duhu oduvijek povezuje uskrsno bdjenje s krsnim slavljem: u sakramentu krštenja ostvaruje se ono veliko otajstvo po kojem čovjek umire grijehu, postaje dionikom novoga života u Kristu Uskrslom i prima istog onog Duha Božjega koji je uskrisio Isusa od mrtvih (usp. Rim 8, 11).Zbog toga svatko od nas treba iznova oživljavati sakramenat svojega krštenja upravo u vremenu Korizme. Korizma je za kršćane škola vjere i kršćanskog života. Korizma nas vodi prema proslavi svetog Uskrsa. Crkvena zajednica je: ustrajna u molitvi; djelatnoj ljubavi ili milostinji i postu ili snažnije «čišćenje».

 

Pripravimo se najbolje za proslavu Kristova uskrsnuća i našega suuskrsnuća

Korizma nas upozorava da se ozbiljno zaputimo na put prema Uskrsu i tako se najbolje što možemo PRIPRAVIMO za proslavu Kristova uskrsnuća, najsvečanije svetkovine u Crkvi. Na tom putu nas može voditi samo Božja riječ. Zato nas Crkva, u evanđeoskim tekstovima koji se čitaju na korizmene nedjelje, vodi k posebno snažnom susretu s Gospodinom, Isusom Kristom, pomažući nam ponovno proći dionice puta kršćanske inicijacije – uvođenja u kršćanstvo. Kršćani bi trebali učiniti nove i odlučne korake u nasljedovanju Isusa Krista i to u punijem darivanju sebe samih njemu. Primjer našega predanja Isusu Kristu imamo u pet korizmenih nedjelja

Prva nedjelja korizmenog puta traži od nas pobjedničku borbu protiv napasti. Kršćanska vjera uključuje, po Isusovu primjeru i u jedinstvu s njim, borbu "protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta" (Ef 6, 12), u kojem je đavao na djelu i neumorno, do dana današnjeg, napastuje svakog onog koji se želi približiti i vratiti Gospodinu. Krist iz nje izlazi kao pobjednik, što upravo Prva korizmena nedjelja traži od svih nas pobjedničku borbu protiv napasti… ili kušnji.

Druga korizmena nedjelja govori o Isusovu preobraženju na brdu Tabor. Stavlja pred naše oči Kristovu slavu, koja uključuje i uskrsnuće i koja najavljuje da ćemo primiti sinovstvo u Kristu Isusu. "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!" (r. 5). To je poziv udaljiti se barem pola sata od svakodnevne buke i uroniti u Božju prisutnost i tako jačati volju da slijedimo Isusa.

Treća korizmena nedjelja vodi nas u susret Isusa i Samarijanke. Ova nedjelja izražava veliku Božju ljubav prema svakom čovjeku i želi pobuditi u našem srcu želju za darom -"darom žive vode koja struji u život vječni" (r. 14); a to je dar Duha Svetoga, koji čini vjernike "istinskim klanjateljima" koji će se moliti Ocu "u duhu i istini" (r. 23). Samo ta voda može utažiti žeđ duše za dobrom, istinom i ljepotom! Samo ta voda, koju nam je dao Sin Božji, može natopiti pustinje nemirne i nezadovoljne duše, "dok ne pronađe spokoj ili mir u Bogu", prema glasovitim riječima svetog Augustina.

Četvrta korizmena nedjelja nas vodi do susreta slijepca od rođenja s Isusom Kristom. Isus Krist je predstavljen kao svjetlo svijeta. Evanđelje sve nas postavlja pred pitanje: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" "Vjerujem, Gospodine" (Iv 9, 35.38), kaže s radošću slijepac od rođenja, govoreći uime svih vjernika. Čudo ozdravljenja znak je da Krist, zajedno s vidom, želi otvoriti oči našeg duha, da naša vjera postane sve dublja te uzmognemo prepoznati u njemu jedinog Spasitelja. On prosvjetljuje sve tmine života i vodi čovjeka da živi kao "sin svjetla".

Na petu korizmenu nedjelju slušamo izvještaj o Lazarovu uskrsnuću. Nalazimo se pred vratima posljednjeg misterija našega života: "Ja sam uskrsnuće i život… Vjeruješ li ovo?" (Iv 11, 25-26). Za kršćansku je zajednicu kucnuo čas da, zajedno s Martom, ponovno iskreno stavi čitavu svoju nadu u Isusa iz Nazareta: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" (r. 27). Zajedništvo s Kristom u ovome životu pripravlja nas da prijeđemo granicu smrti, kako bismo zauvijek živjeli s njim.

Korizma nalazi svoje ispunjenje u vlikom bdjenju u svetoj uskrsnoj noći i OBNOVI naših krsnih obećanja s kojim ponovno potvrđujemo da je Krist Gospodar našega života.

 

Sokratova tri sita

Sokrat je slovio za mudraca. Jednog dana ga potraži neki čovjek i reče:

”Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?”

“Trenutak”, odgovori Sokrat, ”prije nego što mi ispričaš, volio bih da prođeš jedan brzi test. Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?”

”Tri sita?”

“Da”, odgovori Sokrat, ”prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio je li istina ono što mi želiš ispričati?”

”Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.”

“Dobro! Ne znaš je li to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?”

“Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.”

“Dakle”, nastavi Sokrat, ”želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?”

”Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.”

”Dakle”, zaključi Sokrat, ”ono što mi želiš ispričati nije istina, ni dobro, ni korisno, pa zašto bi mi onda priča? Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.”

Die 3 Siebe des Sokrates

Zum weisen Sokrates kam einer und sagte: "Höre, Sokrates, das muß ich dir erzählen!"

"Halte ein!" unterbracht ihn der Weise, "hast du das, was du mir sagen willst, durch die 3 Siebe gesiebt?"
"Drei Siebe?", fragte der andere voller Verwunderung.

"Ja, guter Freund! Laß sehen, ob das, was du mir sagen willst, durch die 3 Siebe hindurchgeht:
Das erste ist die Wahrheit. - Hast du alles, was du mir erzählen willst, geprüft, ob es wahr ist?"
"Nein, ich hörte es jemanden erzählen und..."

"So, so! Aber sicher hast du es im zweiten Sieb geprüft. -
Es ist das Sieb der Güte. Ist das, was du mir erzählen willst, gut?"
Zögernd sagte der andere: "Nein, im Gegenteil..."

"Hm", unterbrach ihn der Weise, "so laßt uns auch das dritte Sieb noch anwenden.
Ist es notwendig, daß du mir das erzählst?"
"Notwendig nun gerade nicht ..."

"Also”, sagte lächelnd der Weise, "wenn es weder wahr noch gut noch notwendig ist,
so laß es begraben sein und belaste dich und mich nicht damit."

Sokrates wurde um 470 v. Chr. in Athen geboren und 399 v. Chr. zum Tode durch Vergiften (Schierlingsbecher) verurteilt. Er gilt als Urvater der Philosophie. Da Sokrates selbst keine Schriften hinterlassen hat, verdanken wir seine Gedanken und Ideen vorwiegend seinem Schüler Platon.

Tradicionalnim praksama posta, milostinje i molitve, koje predstavljaju izraze naše zauzetosti oko obraćenja, korizma nas uči živjeti Kristovu ljubav na sve radikalniji način. Zato su za nas kršćane tri sita: molitva, post i milostinja – kroz koja treba dobro prosijati svoj duhovni život.

 

Tri kršćanska sita: molitva, post i milostinja

Post, ne samo da ne čini vjernika potištenim, već ga, naprotiv, sve više otvara Bogu i potrebama ljudi te tako omogućuje da se ljubav prema Bogu pretoči u ljubav prema bližnjemu (usp. Mk 12, 31).

Milostinja – nas čuva od pohlepe za novcem koji čovjeka udaljava i od Boga i čovjeka. Čovjek je tada u napasti da, baš poput bogataša iz prispodobe, pomisli: "dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge…". Poznat nam je Gospodinov sud: "Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe!" (Lk 12, 19-20). Praksa milostinje podsjetnik je da Bog mora uvijek biti na prvome mjestu kao i na pozornost prema drugome, kako bismo ponovno otkrili našeg dobrog Oca i primili njegovo milosrđe.

Molitva - nas uči pozorno slušati Boga, koji nastavlja govoriti našemu srcu, hraniti nas na putu vjere koji smo započeli na dan krštenja. U molitvi, međutim, nalazimo vremena za Boga, da shvatimo da "riječi njegove neće uminuti" (usp. Mk 13, 31), da uđemo u ono prisno zajedništvo s njim "koje nam nitko neće moći oteti" (usp. Iv 16, 22) i koje nas otvara nadi koja ne razočarava – vječnom životu.

Ukratko, tijekom korizmenog puta, POZVANI smo razmatrati otajstvo Isusova križa, upoznati "zajedništvo u patnjama njegovim" (Fil 3, 10) da bismo ostvarili duboko obraćenje našega života, tako da dopustimo da nas preobrazi djelovanje Duha Svetoga, kao svetog Pavla na putu za Damask i tako se oslobodimo svoje sebičnosti. Korizma predstavlja pogodno vrijeme da spoznamo naše slabosti i prihvatimo, iskrenim preispitivanjem vlastitoga života, obnoviteljsku milost sakramenta pokore te odlučno upravimo svoje korake prema Kristu i pred Uskrs se dobro ispovijedimo.

Draga braćo i sestre, po osobnom susretu s našim Spasiteljem; po postu, milostinji i molitvi, put obraćenja prema Uskrsu vodi nas k ponovnom otkrivanju i upoznavanju našega krštenja. Ono što taj sakrament označava i ostvaruje, pozvani smo živjeti svakoga dana u sve velikodušnijem i autentičnijem nasljedovanju Krista. Na tome našem putu povjerimo se Djevici Mariji, koja je rodila Božju riječ u vjeri i tijelu, da bismo poput nje uronili u smrt i uskrsnuće njezina Sina Isusa i imali vječni život.