KRIZMA JE danas, subota, 01. 06. 2024. u 14.30 sati u Baselu
Mise u nedjelju, 02. 06. su:
Basel 11.00 sati
Liestal 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Pnz 5, 12-15
Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj!
Čitanje Knjige ponovljenog zakona
Ovo govori Gospodin: »Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Gospodin, Bog tvoj. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Gospodin, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Gospodin, Bog tvoj, da držiš dan subotnji.«
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam: Ps 81, 3-8a. 10-11a
Pripjev: Kliknite Bogu, jakosti našoj
Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!
Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takvo je svjedočanstvo dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.
»Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio
i ja te izbavih.
Nek ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta.«
Drugo čitanje: 2 Kor 4,6-11
Život se Kristov u tijelu našem očituje.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Bog koji reče: »Neka iz tame svjetlost zasine!«, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.
To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.
Riječ Gospodnja
Pjesma prije Evanđelja: Iv 17,17ba
Gospodine, tvoja je riječ istina; posveti nas u istini
Evanđelje: Mk 2, 23 – 3, 6
Sin Čovječji gospodar je i subote.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Kršćanin živi s Kristom i u Kristu i iz njega crpi svu svoju snagu.
Draga braćo i sestre!
S proslavom blagdana Tijelova, prošli četvrtak, Crkva je zapravo zaokružila ciklus jedinstvenoga otajstva spasenja, koje sažimlje cijeli put Isusove objave od utjelovljenja (od Božića) do smrti i uskrsnuća pa sve do uzašašća i dara Duha Svetoga i trajnog zajedništva s nama pod prilikama posvećenog razlomljenog kruha - Tijela Kristova ili Tijelova.
Gospodina koji je postao kruhom, kruhom kojeg je i danas čovječanstvo NAJGLADNIJE, KRUHOM LJUBAVI, na Tijelovo nosimo ulicama naših gradova i naših sela. Poruka je: Isus nije doša da samo bude i ostane zatvoren u tabernakulima ili svetohraništima u crkvama, odvojen od svakodnevnoga kršćanskoga života, nego želi biti i ostati Bog s nam i mađu nama.
Isus se utjelovio, postao čovjekom, da bi čovjek postao dionikom božanstva njegova, kao što za vrijeme mise svećenik pri miješanju vina i vode u kalež i moli: «Otajstvo ove vode i vina učinilo nas dionicima božanstva Isusa Krista, koji se udostoja uzeti udjela u našem čovještvu“. Čovjek je tako zadobio JEDINSTVENO MJESTO U ISUSU KRISTU. Sve to se događa i i danas u Svetoj misi u kojoj sam Isus nas želi preobraziti (pretvoriti u sebe) kao što pretvara kruh i vino u svoje tijelo, odnosno krv.
Hoće li se čovjek odazvati i pustiti Isusa da ga „PRETVARA U SEBE“, ovisi svakako o njemu samom, o njegovom pristanku.
Očituje li se Kristov život u našem tijelu?
Za glavnu temu današnjeg razmišljanja u odnosu na misna čitanja i gornjeg uvoda uzet ćemo razmišljanje: „Život se Kristov u tijelu našem očituje“ – kao što stoji u današnjem Drugom čitanju. Ostaje svakome od nas upitati se: 'Zbilja, očituje li se Kristov život u našem tijelu'? Mali ili veliki primjer, mnogi ne idu u crkvu jer ga je netko "poprijeko" pogledao, nešto mu reako ili ga je svećenik razčoarao... Ostaje pitanje svakome: Je li nam Isus Krist na prvom mjestu, Isus Krist koji je radi nas toliko toga pretrpio da bismo mi imali života? Za sve je potrebna velika promišljenost.
Kršćani smo samo ako susretnemo Krista
Kad imamo pred očima svetog Pavla koji piše u današnjem drugom čitanju: „Život se Kristov u tijelu našem očituje“ - ne možemo ne sjetiti se njegova obraćenja pred Damaskom, njegova susreta sa živim PROSLAVLJENIM Isusom Kristom. «Kad se približio Damasku, odjednom ga obasja svjetlost s neba. Padne na zemlju. Začuje nato glas kako mu govori: 'Savle, Savle! Zašto me progoniš?' 'Tko si ti, Gospodine?' upita Savao.'Ja sam Isus kojega progoniš!' - odgovori glas.» (Dj 9,3-5).
Njemu je susret s Kristom na putu za Damask doslovno „PREOKRENUO“ život, promijenio život.. Krist je postao razlog njegova života i duboka motivacija njegovog apostolskog djelovanja. Stoga je važno da budemo svjesni koliko Isus Krist može utjecati na život čovjeka.
Kako mi danas možemo susresti proslavljenog Krista?
Ostaje pitanje: Kako mi možemo danas susresti Isusa Krista? Istina, Isus nam se ne pokazuje kao što je to bio slučaj sa svetim Pavlom, ali mi možemo susresti Krista u čitanju Svetoga pisma, u molitvi, u liturgijskome životu Crkve, posebno u Svetoj misi i sakramentima, i ne zaboravimo, u drugima, u bližnjima.
Isus Krist je uvijek svetom Pavlu na prvom mjestu
Ne zaboravimo! Pavao je bio vjernik, vjerovao u Boga, poznavao savršeno židovski Zakon i propise i čitav život opsluživao Zakon. U svjetlu susreta s uskrslim i proslavljenim Kristom, njemu se otvaraju oči, Pavao je shvatio da je sve što je činio, nastojao na prvo mjesto staviti sebe samoga, svoju pravednost, te da je sa svom tom pravednošću i vjerom živio samo za sebe. Otvorile su mu se oči i upoznao je da je proslavljeni Krist pravi ŽIVOT i on piše: "Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist" (Gal 2,20). Pavao živi od Krista i s Kristom zaboravljajući sebe: "Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali" (1 Kor 1,3) ili: "A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu" (Gal 6,14). Pavao sebe vidi kao "beskorisniog slugu" koji je kao krhka, lomljiva"glinena posuda" (2 Kor 4, 7) u koju Bog stavlja bogatstvo i moć svoje milosti. „To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu. (2 Kor 4,7-10).
Kršćani su uvijek „u Kristu Isusu“
Za Pavla je zapravo Isus Krist ponajprije život našeg života (usp. Gal 2,20; Fil 1,21), ovdje i sada (usp. 2 Kor 6,2). Pavao živi otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća. On se jednostavno svaki dan SUOBLIČUJE Kristu i živo sudjeluje u Kristovim patnjma za Kristovu Crkvu. Za Pavla, zapravo, nije dovoljno da netko rekne da je kršćanin ili vjernik; njemu je važno reći da su kršćani "u Kristu Isusu" (usp. i Rim 8,1.2.39; 12,5; 16,3.7.10; 1 Kor 1,2.3 itd.).
Dan za danom umirem sebi, a živim Kristu!
Pavao pronosi u sebi umiranje Isusovo u tijelu da bi se i život Isusov očitovao u njegovu tijelu. Pavao piše: „Dan za danom umirem“ (1 Kor 15, 31). On umire sebi, a živi Kristu. Tako on radosno podnosi sve patnje i uvrede znajući da tako s Kristom sudjeluje u spašavanju drugih, u izgradnji Kristova Tijela, Crkve (Kol 1, 24). On ne krije šta je sve pretrpio: «Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti» (2 Kor 11. 24-30). Sve to čini da ne izgubi i samo jednu dušu poradi neke svoje vlasite komocije ili osobne slobode. (1 Kor 8, 13).
Uživam u slabostima, uvredama, nevoljama, progonstvima i teškoćama jer znam da to sve podnosim za Krista; jer kad sam slab - jak sam“ (2 Kor 12, 9-10).
Poruka za sve nas
Ne treba se plašiti svojih slabosti i bolesti, nego se treba plašiti da ne ostanemo bez živog susreta sa živim proslavljenim Kristom, da ostanemo i živimo bez njegova Duha po kojem se SUOBLIČUJEMO KRISTU PATNIKU kako bismo s njim bili i proslavljeni.
Zapravo, ljudski govoreći, teret nevolja nije nikada lak, bude štoviše i pretežak, ali u usporedbi s Božjom ljubavlju, s onim što za sobom povlači činjenica da nas Bog ljubi. naše sadašnje patnje nisu ništa prema Kristovim patnjama i slavi koju nam je pripravio: "Ali naše sadašnje patnje nisu ništa prema budućoj slavi koja će se očitovati u nama" (Rim 8,118).
Ostaje vidjeti: Očituje li se Kristov život u našem tijelu? - pogotovo očituje li se kada nam je tško, kada nam netko umre, kada je netko naš bolestan, ili kada dođu razne poteškoće, osude, vrijeđanja, ponižavanja... „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?» (Rim 8, 28-32).
Trudimo se svaki dan kao kršćani živjeti s Kristom i u Kristu i iz njega crpiti svu svoju snagu i naše srce spojiti i uroniti u Kristovo srce i tako u našem tijelu pronositi slavu Kristovu da se i u našem tijelu očituje Isus Krist. Amen.