Nedjelja, 28. 1. 2024.

ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU

Mise danas:
Basel, 11.00 sati
Liestal, 13.00 sati

Misna čitanja

 

Prvo čitanje: Pnz 18,15-20

Podignut ću proroka i stavit ću riječi svoje u njegova usta.

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona

Mojsije reče narodu: »Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kad si govorio: ’Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ’Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 95,1-2.6-9

Pripjev: O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

 

Drugo čitanje: 1Kor 7,32-35

Djevica se brine za Gospodnje, da bude sveta.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.

Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije Evanđelja: Mt 4,16

Narod što je sjedio u tmini, svjetlost vidje veliku, onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.

 

Evanđelje: Mk 1,21-28

Učio ih je kao onaj koji ima vlast.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«

I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Gospodnja.

 

 

Duhovna misao

 

Odlučujuće je u kršćanskom životu đavla ušutjeti, da ti ništa ne govori, da umukne!

 

Čovjek, obitelj, zajednica ozdravlja tek kada se odrekne zla i zloga; kada ušutka zlog duha!

 

Draga braćo i sestre!

Moć Božje ljubavi je služenje, poniznost, liječenje rana i istinsko dobro čovjekovo. Đavao će nam govoriti da je najbitnije vladanje, posjedovanje, slava i moć, bilo politička bilo ekonomska. Naš najveći problem je VJERA. Nitko nam nije rekao jasno da je najbitnije UŠUTJETI ĐAVLA da nam ni jednu riječ ne govori. On dobro zna našu ranjenu narav, našu želju za vladanjem i posjedovanjem. On će optuživati braću, a ne liječiti naše rane i donositi nam istinsko dobro. Primjer o čemu govorim je današnje evanđelje gdje Isus jednostavno ZABRANJUJE ZLOM DUHU GOVORITI i zaprijeti: „Umukni i izađi iz njega". Isus na sve svoje kušnje odgovara: Isus odgovara: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!" Isus se nije bavio zlodusima, nego ih je UŠUTKIVAO. Dok god i mi kršćani ne počnemo tako činiti uvijek će nas zli duh pratiti i govoriti kako NE TREBAMO IĆI NA MISU, MOLITI SE, PRAŠTATI JEDNI DRUGIMA, SLUŽITI JEDNI DRUGIMA, LIJEČITI RANE JEDNI DRUGIMA... jer to je zaostalo, staromodno, ponižavajuće... Nikoga od nas neće osloboditi od grijeha i NEŽIVOTA niti politička – niti materijalna moć, niti uspjeh, niti naša pripadnost zajednici vjernika - Crkvi, niti razgovor o Isusu Kristu, nego VJERA; život življen u živoj PRISUTNOSTI ŽIVOGA ISUSA KRISTA i to snagom Duha Kristova - kao što ga je on sam živio. Sveti Pavao to najbolje objašnjava kada kaže: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji koji me ljubio i predao samoga sebe za mene» (Gal 2,20). I mi svi smo pozvani biti ponizni, liječiti rane jedni drugima, činiti dobro, ljubiti jedni druge kao što je nas Krist ljubio i činio. To je vjera! To je vjernik – kršćanin. Kršćaninu govori samo Isus Krist, a ne zli duh. Ušutkaj i otjeraj đavla poput Krista: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!" i tad ćeš početi tek Gospodinu SLUŽITI i ČOVJEKA LJUBITI.

                                      

Isus propovijeda i naučava u sinagogi

Evanđelje ove nedjelje (Mk 1, 21-28) predstavlja nam Isusa koji, na dan subotnji, propovijeda i naučava u sinagogi u Kafarnaumu, gradiću na Galilejskom jezeru gdje žive Petar i njegov brat Andrija. Njegov nauk, koji pobuđuje divljenje i oduševljenje u narodu, prati oslobođenje "čovjeka opsjednuta nečistim duhom" (r. 23), koji zna da je Isus "Svetac Božji", to jest Mesija, Krist, Pomazanik, Obećani Spasitelj. Ubrzo se glas o njemu pronio čitavim krajem, kojim je prolazio naviještajući Božje kraljevstvo i ozdravljajući oboljele od svakojakih bolesti. Riječ koju Isus upućuje ljudima izravno otvara pristup Očevoj volji, otvara pristup istini o Bogu samom. Očev dom, Očev zagrljaj, Očeva spremnost da nas ponovno prihvati u Isusu Kristu i uzljubi kao svoju ljubljenu djecu "otklanja od nas ljudi sve bolesti i svaku nemoć.

              

Isus zabranjuje zlodusima govoriti tko je on

Stara je izreka: „Bog ti daje, a đavao ti ne da!“ – ili „Bog dao, a đavao uzeo». Pitanje je kako čuvamo ono što smo dobili od Boga? Jedan od najboljih načina čuvanja svih Božjih darova je UŠUTKATI, ZABRANITI ĐAVLU DA NAM UOPĆE GOVORI. Tako je Isus učinio u današnjem evanđelju. On jednostavno zabranjuje zlom duhu govoriti o njemu i zaprijeti: „Umukni i izađi iz njega". Isus zabranjuje zlodusima govoriti tko je on. Oni znaju tko je Isus („Znam tko si: Svetac Božji"). Isus zlodusima zabranjuje govoriti o njemu samom, jer je u pitanju uspjeh samog njegovog poslanja, o kojem ovisi naše spasenje. Isus dobro zna da će, da bi oslobodio čovječanstvo od vlasti grijeha, morati biti žrtvovan na križu kao pravi pashalni Jaganjac. Đavao ga, pak, pokušava upravo od toga odvratiti i nagovoriti da postupi prema ljudskoj logici i bude moćni i uspješni Mesija. Sjetimo se triju Isusovih kušnji: (pretvori kamenje u kruh, skoči s hrama i pokloni se meni, dat ći ti sva kraljevstva svijeta) – na koje Isus odgovara: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!" Isus ne želi da itko osim uske skupine učenika zna da je on Krist, Sin Božji, Svetac Božji.

 

Kristov križ bit će đavlova propast

Kristov križ bit će đavlova propast i to je razlog zbog kojeg Isus ne prestaje učiti svoje učenike da će prije no što će ući u svoju slavu morati mnogo trpjeti, biti odbačen, osuđen i raspet (usp. Lk 24,26), budući je trpljenje sastavni dio njegova poslanja. Isus trpi i umire na križu iz ljubavi. Na taj način, ako se dobro pogleda, dao je smisao našem trpljenju koje smo uložili u dobro. U jedno budimo sigurni: nijedna suza, ni onoga koji trpi, ni onoga koji je uz njega, neće biti izgubljena pred Bogom.

 

Isusova je moć u PONIZNOSTI (Demut)
Isus je uzeo lik sluge

Isusova je moć PONIZNOST (Demut). Zato Isus ulazeći u svijet veli:»Evo dolazim vršiti, Bože volju tvoju!“ (usp. Rim 4, 5.7.) na drugim mjestima u evanđeljima Isus govori da je njegova hrana vršiti volju Očevu. Također da je došao vršiti, ne svoju, nego Očevu volju. A što Otac hoće i želi?  Bog želi da se svi ljudi spase (1 Tim 2,4). Isus je uzeo lik sluge!
«Isus Krist, trajni lik Božji, / nije se kao plijena držao / svoje jednakosti s Bogom, / nego sam sebe "oplijeni" / uzevši lik sluge, / postavši ljudima sličan: / obličjem čovjeku nalik, / ponizi sam sebe, / poslušan do smrti, / smrti na križu. / Zato ga Bog preuzvisi / i darova mu ime, / ime nad svakim imenom, / da se na ime Isusovo / prigne svako koljeno / nebesnika, zemnika i podzemnika, / i svaki će jezik priznati: / "Isus Krist jest Gospodin!" - / na slavu Boga Oca». (Fil 2, 6-11). Isus je utjelovljena Božja ljubav prema ljudima. Romano Guardini piše: »Cjelokupno Isusovo postojanje je „prijevod“ moći u poniznost, prijevod moći u SLUŽENJE.
Sam će Isus za sebe reći: „Nisam došao da budem služen, nego da služim i život svoj položim za prijatelje“ (Mk 10,45). To je poniznost. Moć Božje ljubavi je služenje.

 

Za Boga vlast i autoritet znači služenje

Moć Božje ljubavi je služenje. Za ljude vlast i autoritet često znači posjedovanje, moć, dominacija, uspjeh. Za Boga, s druge strane, vlast i autoritet znači služenje, poniznost, ljubav; to znači ući u Isusovu logiku, koji se saginje da opere noge učenicima (usp. Iv 13, 5), koji traži istinsko dobro čovjeka, koji liječi rane, koji je sposoban za tako veliku ljubav, da život svoj polaže jer on je ljubav. Takav stav i pristup čovjeku donosi OZDRAVLJENJE, radost srca. Nema nametnutosti, straha, prijetnje, nego služenje LJUBAVI. Bog nama tako i danas služi, pogotovo u svetoj misi. On se predaje za nas, za oproštenje grijeha, da bismo sve više ušli u njegovo božanstvo i ljubili jedni druge kao što je on nas ljubio.

 

Naš najveći problem je VJERA

Zato je naš najveći problem VJERA. Većina vjernika čuje Kristovu riječ, za čuda koja je činio, ali oni se nisu pokrenuli. Ostali su isti. Razlika upada u oči kad naiđemo na osobu vjere koja je s Isusom Kristom zahvaćena i oduševljena do srži njezina bića. Ona zrači Kristom. To je vjera. Nikoga od nas neće promijeniti niti spasiti, odnosno, osloboditi od grijeha - niti moć, niti uspjeh, niti naša pripadnost zajednici vjernika - Crkvi, niti razgovor o Isusu Kristu, nego VJERA; život življen u živoj PRISUTNOSTI ŽIVOGA ISUSA KRISTA. Vjera je to što Isus traži. Toliko puta i tolikima je rekao: «VJERA TE TVOJA SPASILA». Sveti Pavao to najbolje objašnjava što je to vjera kada kaže: «Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene» (Gal 2,20).

Dragi prijatelji, u idući nedjelju, 04. veljače, slavit ćemo blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu i Svjetski dan posvećenog života, blagosloviti svijeće i djecu. Zazivajmo s povjerenjem Presvetu Mariju, da vodi naša srca da se uvijek napajaju na izvorima Isusove PONIZNOSTI i SLUŽENJA, po kojima i danas Isus oslobađa i ozdravlja našu ljudsku narav, ljubi nas, liječi naše rane i osposobljava nas da bismo mi sami tako mogli činiti jedni drugima. Amen.