DANAS JE SVETA MISA SAMO U BASELU U 11.00 SATI
Misna čitanja
Prvo čitanje: Dj 1, 1-11
Bî uzdignut njima naočigled.
Početak Djela apostolskih
Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus činio i učio do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, četrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka čekaju obećanje Očevo »koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim«.
Nato ga sabrani upitaše: »Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?« On im odgovori: »Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.«
Kada to reče, bî uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 47, 2-3.6-9
Pripjev: Uzlazi Bog uz klicanje, Gospodin uza zvuke trublje!
https://youtu.be/1NbyK5nM10k?si=g52BcYZzugTkOMfP
Narodi svi, plješćite rukama,
kličite Bogu glasom radosnim.
Jer Gospodin je to – svevišnji, strašan,
kralj velik nad zemljom svom.
Uzlazi Bog uz klicanje,
Gospodin uza zvuke trublje.
Pjevajte Bogu, pjevajte,
pjevajte kralju našemu, pjevajte!
Jer on je kralj nad zemljom svom,
pjevajte Bogu, pjevači vrsni!
Bog kraljuje nad narodima,
stoluje Bog na svetom prijestolju.
Drugo čitanje: Ef 1, 17-23 (ili: Ef 4,1-13)
Posjede ga sebi zdesna na nebesima.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo:
Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog vrhovništva i vlasti i moći i gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu. Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – glavom Crkvi, koja je tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evandelja: Mt 28, 19a. 20b
Pođite i učiniti mojim učenicima sve narode, govori Gospodin; ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta.
Evanđelje: Mk 16,15-20
Isus bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
Svršetak svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus se ukaza jedanaestorici i reče im:
»Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«
I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.
Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše riječ popratnim znakovima.
Riječ Gospodnja.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Draga braćo i sestre!
Postavlja se pitanje: Što to zapravo znači „uzaći na Nebo“?
Crkva danas slavi Kristovo Uzašašće na Nebo – Christi Himmelfahrt. Postavlja se pitanje: Što to zapravo znači „uzaći na Nebo“? Nebo nije neko mjesto iznad zvijezda, Nebo je nešto drugo i veće: „Nebo“ je mjesto čovjeka u Bogu, Nebo je mjesto čovjeka u raspetome i uzvišenom Isusu Kristu koji je u sebi „uznio“ čovjeka u zagrljaj nebeskog Oca, gdje On sjedi s desne Ocu. U Isusu je i danas Nebo otvoreno za čovjeka. Isus je vječna Božja „otvorenost“ čovjeku. On, Isus sam, je ono što nazivamo “Nebo”, jer Nebo nije prostor, nego osoba. Mi tako i molimo: „Kako na Nebu, tako i na Zemlji!“ Koliko smo tog svjesni... ostaje za svakoga od nas razmisliti. Jedno je sigurno: u mjeri u kojoj se približavamo Isusu Kristu, uranjamo, „ulazimo“ u Isusa Krista i sjedinjujemo se s Njim – toliko je Nebo na Zemlji ili među nama.
Isus je sišao na zemlju da nas UZNESE NA NEBO
Isusov „dolazak - silazak“ na zemlju, Isusovo utjelovljenje, - „postao čovjekom“ - imalo je za cilj upravo da nas uzdigne, UZNESE u NEBO - u visine, k svome i našemu nebeskom Ocu.
Isus silazi u Podzemlje, NAD PAKAO; u dubinu zemlje, u kojoj je čovjek, po snazi smrti, ostao samo „zemljani“ zemaljski čovjek„ – „izgubio Nebo“ i tako bio izgubljen za vječnost. To se zove SPASENJE NAŠE ili „izbavljenje“ čovjeka iz „vječne smrti“. Isusu nije bilo dostatno sići k nama i među nas; nego On silazi u nas, postaje jedan od nas, On silazi u svu zbilju našega zemaljskoga života, silazi u našu smrt, umire, kako bi svojom smrću uništio našu smrt. Njegovom smrću sama je smrt pobijeđena. Silaskom u smrt on uzima „starog Adama“ - cijelo čovječanstvo i izvodi ga iz tame smrti, unosi ga u sebe, u svoje Uskrsnuće i UZNOSI NAS (NOSI NAS) u Božji dom, u zagrljaj Očinske ljubavi (usp. Lk 15, 11-32).
To je krajnji cilj Isusova dolaska - silaska, točka u kojoj se ispunja naše spasenje. Sišavši »nad pakao« i rasvijetlivši tamu smrti, Isus nas je oslobodio od vječne smrti i UZNOSI NAS U NEBO.
Zato za današnju svetkovinu kažemo da je “KRISTOVO UZAŠAŠĆE - NAŠE UZDIGNUĆE” i ZAVEŠETAK našeg spasenja – tako smo molili u zbornoj molitvi današnje sv. Mise.
U Rimskom kanonu u posebnom dodatku za današnju svetkovinu stoji: „U zajedništvu s cijelom Crkvom svetkujemo presveti dan kada je naš Gospodin, našu krhku (lomljivu ili slabu) narav ujedinjenu sa sobom, uzdigao o desnu slave Boga Oca.“
Nismo pozvani „stajati i gledati u Nebo“ nego živjeti „Nebo“
Isusovo “Uzašašće” je proces i DANAS usred našeg života, proces za svaki dan našeg kršćanskoga življenja, proces s kojim bismo se trebali sve više približavati Kristu, uranjati u njega i sjedinjivati se s njim. Kristovo uzašašće predstavlja "novi i konačni oblik Isusove prisutnosti" u našem življenju. Mi nismo pozvani „stajati i gledati u Nebo“ nego živjeti „Nebo“ – „kako na Nebu, tako i na Zemlji“ – svaki dan molimo.
„Braćo i sestre, kad bolje razmislimo, današnja svetkovina nas potiče da ojačamo svoju vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost i našu sjedinjenost s njim; jer bez njega mi ne možemo ništa postići, ništa učiniti, pogotovo u našem „apostolatu“ - poslanju: „I dok su netremice gledali kako Isus odlazi na Nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: »Galilejci, što stojite i gledate u Nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na Nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na Nebo.« (današnje Prvo čitanje). »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.» (današnje Evanđelje).
Život naš je skriven s Kristom u Bogu
Sveti Pavao jasno piše: „Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.» (Kol 3,1-4).
Misao na "Nebo" nije preziranje ovoga svijeta, niti neka deologija
Kada se čita ovaj tekst moglo bi se, na prvi pogled, činiti kako Apostol prezire ovaj svijet i zemaljske stvarnosti i nas naime poziva da zaboravimo ovaj svijet: svijet trpljenja, nepravdi, grijeha, da bismo već unaprijed živjeli «nebeski raj». Misao na "Nebo" bila bi u tom slučaju neka vrsta čista ideologija. Ali, da bismo shvatili pravi smisao tih Pavlovih tvrdnji, dovoljno je ne izdvajati ih iz njihova konteksta. Apostol vrlo jasno precizira što razumije pod "onim gore" - «u Nebu» - u Božjim visinama i PRECIZIRA ŠTO KRŠĆANIN TREBA TRAŽITI, a opet vrlo jasno precizira što podrazumijeva pod "onim zemaljskim", ČEGA SE KRŠĆANIN MORA DOBRO ČUVATI.
Prvo: treba se „odijeliti“ od onoga što je pripadalo „starom čovjeku“ Adamu
Evo najprije što je ono "zemaljsko" što treba izbjegavati, čega se treba dobro čuvati: "Umrtvite dakle – piše sveti Pavao – udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!" (Kol 3, 5). To znači da moramo umrtviti u sebi nezasitnu želju za materijalnim dobrima, moramo umrtviti u sebi sebičnost, koja je korijen svakoga grijeha. Dakle, kada Apostol poziva kršćane da se odlučno odijele od "zemaljskog"- želi jasno dati do znanja da to pripada "starom čovjeku" – Adamu - kojeg kršćanin mora «svući» da bi se zaodjenuo ili obukao u novog čovjeka, u uskrsloga Krista.
Tražiti i živjeti i težiti za onim „gore“ gdje Krist „sjedi s desne Ocu“
Kao što je Pavao bio jasan dok je govorio o onome čega se treba dobro čuvati, istom jasnoćom on pokazuje što je to "ono gore" za čim kršćanin treba težiti i što kršćanin treba tražiti i živjeti. To je ono što pripada "novom čovjeku" koji se u krštenju jednom zauvijek zaodjenuo Kristom, SJEDINIO S KRISTOM, ali koji se neprestano treba obnavljati "po slici svoga Stvoritelja" (Kol 3, 10). Evo kako Apostol narodâ opisuje "ono gore": "Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! (…) A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva" (Kol 3, 12-14).
Kako živjeti „Nebo“?Kako se danas ostvaruje Isusova prisutnost među nama? Isusova prisutnost među nama se prvenstveno ostvaruje po Kristovu Duhu, po Svetom Duhu, koji vodi Crkvu i osposobljava je da korača kroz povijest kao suputnica svakoga čovjekova. Duh Kristov nam daruje oproštenje grijeha u sakramentu ispovijedi; posvećuje sve one koji se pokaju i žive sakramente; redovito idu na Svetu misu, slušaju Božju riječ, pričešćuju se i žive po Isususovoj zapovijedi ljubavi: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio i po tome će svi zna ti da ste moji učenici“ (usp. Iv 13, 31-33. 34-35).
Blagdan Uzašašća govori nam da je Isus, iako je uzašao na Nebo i da slavno sjedi s desna Ocu, još uvijek i zauvijek među nama i odatle proizlaze naša snaga, naša ustrajnost i naša radost, upravo iz Isusove prisutnosti među nama po Duhu Svetom.
Neka Djevica Marija, koja je PRVA UZNESENA NA NEBO, prati naše putovanje svojom majčinskom zaštitom: od nje učimo milinu i hrabrost da budemo svjedoci u svijetu uskrsloga Gospodina.