21. nedjelja kroz godinu B
22. 08. 2021.

Misna čitanja

Prvo čitanje: Jš 24, 1-2a.15-18b

Služit ćemo Gospodinu jer on je Bog naš.

Čitanje Knjige o Jošui

U one dane: Jošua sabra sva plemena Izraelova u Šekem; i sazva starješine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadoše pred Bogom. Tada reče Jošua svemu narodu:

»Ako vam se ne sviđa služiti Gospodinu, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu.«

Narod odgovori: »Daleko neka je od nas da ostavimo Gospodina, a služimo drugim bogovima. Gospodin, Bog naš, izveo je nas i naše oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred našim očima učinio velika čudesa i čuvao nas cijelim putem kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. I mi ćemo služiti Gospodinu jer on je Bog naš.«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 34, 2-3.16-23

Pripjev:Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin! https://youtu.be/XA2Gu7vyxt8

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!

Oči Gospodnje gledaju pravedne,
uši mu slušaju vapaje njihove.
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.

Pravednici zazivaju i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.

Mnoge nevolje ima pravednik,
ali ga Gospodin iz svih izbavlja.
On čuva sve kosti njegove:
ni jedna mu se neće slomiti.

Opakost bezbošca ubija,
platit će koji mrze pravednika.
Gospodin izbavlja duše slugu svojih
i neće platiti tko god se njemu utječe.

 

Drugo čitanje: Ef 5, 21-32

Otajstvo je to veliko – Krista i Crkve.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist glava Crkve – On, spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!

Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.

Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije Evanđelja: Iv 6,69

Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život; ti imaš riječi života vječnoga!

 

Evanđelje: Iv 6, 60-69 

Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:

»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje na njemačkom

EvangeliumJoh 6, 60–69

Herr, zu wem sollen wir gehen? Du hast Worte des ewigen Lebens

Aus dem heiligen Evangelium nach Johannes.

In jener Zeit sagten viele der Jünger Jesu, die ihm zuhörten: Diese Rede ist hart. Wer kann sie hören? Jesus erkannte, dass seine Jünger darüber murrten und fragte sie: Daran nehmt ihr Anstoß? Was werdet ihr sagen, wenn ihr den Menschensohn aufsteigen seht, dorthin, wo er vorher war? Der Geist ist es, der lebendig macht; das Fleisch nützt nichts. Die Worte, die ich zu euch gesprochen habe, sind Geist und sind Leben. Aber es gibt unter euch einige, die nicht glauben. Jesus wusste nämlich von Anfang an, welche es waren, die nicht glaubten, und wer ihn ausliefern würde. Und er sagte: Deshalb habe ich zu euch gesagt: Niemand kann zu mir kommen, wenn es ihm nicht vom Vater gegeben ist. Daraufhin zogen sich viele seiner Jünger zurück und gingen nicht mehr mit ihm umher. Da fragte Jesus die Zwölf: Wollt auch ihr weggehen? Simon Petrus antwortete ihm: Herr, zu wem sollen wir gehen? Du hast Worte des ewigen Lebens. Wir sind zum Glauben gekommen und haben erkannt: Du bist der Heilige Gottes.

 

Duhovna misao

Ostati ili otići?

Današnje evanđelje nas poziva da nikada ne napustimo Isusa koji je naš "kruh života koji je s neba sišao" i koji ima riječi života vječnoga.

Draga braćo i sestre!
Već nekoliko nedjelja evanđelje nas poziva na razmišljanje o šestom poglavlju Ivanova Evanđelja u kojem se Isus predstavlja kao "kruh života koji je s neba sišao" i dodaje: "Tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta" (Iv 6, 51). Židovima, koji su međusobno žustro raspravljali pitajući se: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" (r. 52), Isus odgovara: "Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!" (r. 53).
 

Reakcija ljudi i Isusovih učenika

Danas, na 21. nedjelju kroz godinu, razmišljamo nad završnim riječima toga poglavlja u kojem Ivan evanđelist prenosi reakciju ljudi i samih učenika na Isusove riječi, koje su ih sablaznile i to u tolikoj mjeri da mnogi, koji su ga do tada slijedili, rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati!" (r. 60). I od tada "Mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime" (r. 66). Treći su mrmljali (murrten – murren) i odlazili od Isusa.
 

Isus ne ublažava svoje riječi

Isus, međutim, ne ublažava svoje riječi i tvrdnje ni onda kada i njegovi učenici odlaze, pojedinci očituju nevjeru, drugi se opet "pretvaraju" (poput Jude) da vjeruju, a na kraju će ga izdati, treći mrmljau na Isusove riječi. Što je Isus više govorio o sebi kao „kruhu s neba“ to će na vidjelo izlaziti sve više nerazumijevanja kod slušatelja, neprihvaćanje, otpor, mrmljanje i napuštanje Isusa. S Isusom će ostati samo oni koji su povjerovali da nema drugoga kruha života osim Isusa.
 

„Da možda i vi ne kanite otići?"

Isus svoje riječi i tvrdnje ne ublažava ni onda kada vidi kako od njega odlaze i njegovi učenici, nego onima koji su ostali postavlja pitanje: "Da možda i vi ne kanite otići?" To uznemirujuće i provokativno pitanje odjekuje i nama danas u srcu i čeka da svatko na nj osobno odgovori. Na Isusovo pitanje, Petar odgovara u ime svih apostola: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji!" (rr. 68-69). Koji je naš odgovor? Vjera sigurno nije pretvaranje da sam vjernik, a praktično nisam, vjera nije ni mrmljanje ili odustajanje od Isusa, ispisivanje iz Crkve, prestanak odlaska na svetu misu...

 

Blagovati živi kruh, „kruh s neba“ jednostavno znači: vjerovati u Isusa Krista.

Na kraju ostaje nam razjasniti i razumjeti što to znači „blagovati kruh s neba“ koji je sami Isus Krist? Sam Isus je u ovom šestom poglavlju Ivanova evanđelja razjasnio i dao odgovor na ovo pitanje kada slušatelji pitaju: „Što nam je činiti da bismo radili (zaradili) djela Božja? Isus jasno odgovara: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao" (r. 29).
Slušatelji misle da oni mogu raditi i svojim rukama zaraditi „kruh nebeski“.  Isus im jasno svojim odgovorom: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao" (r. 29) daje do znanja da taj kruh ne može biti zarađen ljudskim rukama, vlastitim učinkom, vlastitim mišljenjem. Ono najviše i istisnko jelo ne možemo sami postići. To je dar od Boga. Moramo se dati obdariti. Isus svojim slušateljima jasno kaže da je jedino djelo koje Bog zahtijeva od njih: vjerovati u njega, vjerovati u Isusa Krista, njegova Sina. U Isusu Kristu uspostavljamo živi odnos s Bogom. U susretu s Isusom Kristom mi se hranimo samim živim Bogom, stvarno jedemo „kruh nebeski“ i to misleći Kristove misli i ljubeći Kristovom ljubavlju.

 

Vjera je Božji dar

Vjera je Božji dar čovjeku i, istodobno, slobodno i potpuno čovjekovo pouzdanje u Boga; vjera je poučljivo slušanje Gospodinove riječi, koja je "svjetiljka" našim nogama i "svjetlo" na našem putu (usp. Psalam 119, 105). Ako otvorimo s povjerenjem srce Kristu, ako pustimo da nas On osvoji, moći ćemo i mi, zajedno sa svetim Arškim župnikom, iskusiti da je "jedina naša radost na ovoj zemlji ljubiti Krista i znati da nas On ljubi".

 

Ostati ili otići?

‘Ostati ili otići’ - ove dvije riječi oslikavaju poruku današnje nedjelje!

- Riječ ‘ostati’- označava vjeru, označava život, označava Ljubav.

- Riječ 'OTIĆI' - označava nevjeru, mrmljanje, neživot i propast...

Potrebno je razumjeti što znači riječ „ostati“ u biblijskom duhu i u duhu današnjega evanđelja. Riječ 'ostati' u biblijskom duhu je vezana uz osobu koja je Bog, a ne uz mjesto na kojem se „stoji ili ostaje“ ili uz krug ljudi s kojima živimo, s njima se družimo ili se „nalazimo“. Tako imamo čak Isusov zov nama: "Ostanite u meni"!

„Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni“ (Iv 15,4).

„Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici« (Iv 15,5-8).

«Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni» (Iv 6,56-57).

»Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva» (Iv 14,23-24).

«Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu » (iv 14,12).

Može netko dolaziti svake nedjelje u crkvu na misu, stajati u crkvi, a da ta ista osoba ili vjernik, nije s Isusom Kristom, nije u Isusu Kristu niti ostaje u Isusu Kristu. Ta ista osoba dolazi u crkvu, moli, ali istovremeno sumnja ili ne vjeruje Isusu Kristu, u njegovu stvarnu prisutnost, prigovara kako je njegova riječ tvrda i neprihvatljiva za ovaj svijet, mrmlja, prigovara što mora plaćati crkveni porez. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.

Tako isto muž i žena mogu biti crkveno vjenčani, živjeti u istom stanu, roditi djecu..., a da nikada ne budu jedno tijelo i duša u Isusu Kristu. Oni mogu skupa živjeti, ali oni ostaju samci.  i paralelno ostaju  samci. Ve veže ih Bog i Božja ljubav. Opet se ponavljau Isusove riječi: Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.

 

- Razmislimo: Kako je sa mnom?

Jesam li „OSTAO“ ili „OTIŠAO“ od Isusa Krista i od bračnog partnera?

 

Isus je spasio mene i moju obitelj

„Prestani sa svim tim. Vrati se Bogu. Počni s njim ispočetka!"

Čovjek je imao svoju obitelj. Djeca su se rodila. Krštena su. Ali otac je rijetko odlazio u crkvu. Često je mrmljao protiv Boga i Crkve. Njemu je uvijek bila dosadna duga misa. Naglašavao je kako se on i bez crkve može moliti.

Prolazilo je vrijeme. Djeca su odrasla.  Prvi sin se oženio, jer se rodilo vanbračno dijete. Još se brže rastao. Kćerka isto tako. Drugi sin čvrsto odlučio da se nikada neće oženiti. Otac je u međuvremenu obolio. Srce. Depresija. Strah pred životom za obitelj.

- Jednog dana se potužio svom prijatelju. Sve mu je  ispričao. Prijatelj ga strpljivo saslušao. Na kraju ga je upitao: „Smijem li ti reći što ja mislim?“ Normalno - „Odgovorio je“.

„Pazi! Ti si od početka napravio veliku pogrešku. Previše si se družio s pogrešnim ljudima. Više si se trudio svidjeti društvu nego li posvetiti svojoj ženi i djeci i ugoditi Bogu.

- Čašica, noćni život... Uvijek si govorio - pa danas se tako živi. Ti sam znaš koliko već godina varaš svoju ženu s onom, znaš je dobro... Ti si uvijek govorio: To je danas normalno... Usput. Važno je da žena ne sazna.

- Duh nevjernosti i nevjere i prema Bogu i prema tvojoj ženi i obitelji zahvatio je tebe a i tvoju obitelj. Tebi nitko nije valjao. Uvijek si sumnjao u Boga i mrmljao protiv svega što je Božje.

- Ostavi se  svega toga. Shvati da ti jadikovanje i mrmljanje ne pomaže, nego - štoviše - šteti! Što više jadikuješ i mrmljaš poslije toga ti neće biti nimalo lakše, nego još teže! Već ti je ionako bilo teško, i umjesto da si se ohrabrio i osnažio u Bogu i u vjeri u Boga, ti svojim negativnim mišljenjem i mrmljanjem sve više sebe obeshrabruješ i vodiš u prospast!

Što ti drugo mogu reći nego: „Prestani sa svim tim. Vrati se Bogu. Počni s njim ispočetka.

To bi i meni bila velika radost kao tvome prijatelju.

- Rastali su se bez riječi. Pogledali se još jedanput. Već u nedjelju - susreli su se u crkvi. Ubuduće su se redovito susretali na misi.

- Nakon godinu dana samo je šapnuo prijatelju: „Isus je spasio mene i moju obitelj. Ja i moja obitelj smo bili „otišli“, udaljili se i od Boga i od normalnog života. Sada smo se vratili Isusu. Čvrsto stojimo i živimo u njemu. Sve se promijenilo. Ja i žena se poštujemo. Redovito se molimo i odlazimo na misu. Naša djeca sada redovito idu na misu. Sin i kćerka su se vratili svom bračnom partneru. Drugi sin se lijepo oženio. Tako sam zadovoljan i sretan. Hvala Isusu!

Hvala i tebi, prijatelju, za iskrene riječi koje su me potakle da sam se „vratio“ Isusu i obiteljskom kršćanskom životu.
 

Sakramenat svete mise

Bog nas poziva da se ujedinimo s Njim (Isusom Kristom) u sakramentu euharistije ili svete mise - „Kruhom s Neba“ – kruhom razlomljenim za život svijeta, kako bismo u Njemu  zajedno oblikovali Crkvu - njegovo povijesno i mistično tijelo. Sveta misa ili Euharistija je sredstvo, oruđe naše uzajamne preobrazbe, koja uvijek ima Boga kao cilj i kao glavnog tvorca: On je Glava a mi udovi; On loza a mi trsovi. Onaj tko jede taj "Kruh s neba" i živi u zajedništvu s Isusom, on dopušta Isusu da ga „pretvara u sebe“; biva preobražen po Njemu i u Njemu, biva spašen od grijeha i vječne smrti: umrijet će, istina, poput svih, sudjelujući u otajstvu Kristove smrti i križa, ali nije više rob smrti te će uskrsnuti u posljednji dan, kako bi uživao vječnu proslavu s Marijom i sa svim svecima.

Stoga će Isus na Posljednjoj večeri ustanoviti sakrament euharistije kako bi nas Bog mogao i dalje i danas ljubiti i spašavati od grijeha i propasti i kako bismo mogli ljubiti jedni druge kao što je Isus nas ljubio.

 

Sretna obitelj

Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu!
- Ljubav možemo shvatiti samo ako i sami ljubimo...

Rastao sam se od žene i dvoje djece. Djeca su imala četiri i šest godina. Živjela su s majkom koja se ponovno udala za muškarca starijeg od sebe dvadeset godina za kojeg se pokazalo na kraju da je alkoholičar. Verbalno je zlostavljao djecu. Bio sam silno srdit na ženu što se udala za takvog čovjeka. No, bio sam bespomoćan.

Jednog dana sjeo sam i počeo razmišljati: ‘Je li sve to što ja mogu učiniti za svoju ženu i djecu: samo ih ogovarati i okrivljivati? Mrmljati na Boga i na njih? Shvatio sam da nisam ništa dobra učinio ni za za ženu ni za djecu dok smo skupa živjeli.

Bilo mi je još teže. Što mogu učiniti? - pitao sam samog sebe. Sjetio sam se našega vjenčanja i svog obećanja: da ću ljubiti i poštovati svoju ženu i svoju obitelj - djecu. Upitao sam se: A kako ja mogu nekoga ljubiti i poštivati ako se nikada  nisam odlučio za Ljubav. Sam nikada nisam postao čovjek ljubavi. Ne mogu nekoga ljubiti s duhom ogovaranja, mrmljanja.... Glavom mi je prostrujala misao: Meni treba Isus Krist. Meni treba Kristova riječ i Kristova ljubav. Ja trebam iz svoje glave izbaciti negativne misli, mrmljanja, prigovaranje i ogovaranje i okrivljivanje svoje žene. Odlučio sam svaki dan čitati sveto Pismo, redovito ići na misu, moliti i misliti na ženu sa željom da je zamolim za oproštenje: „Oprosti mi što ja nisam ispunio svoje obećanje: da ću te ljubiti i poštovati“. Ubrzo sam osjetio kako moja ogorčenost i bijes malo-pomalo nestaju.

Nakon dva mjeseca kako sam počeo redovito moliti i s Isusom misliti njegove misli i učiti živjeti kako mi On govori, bilo praštati , bilo prestati s negativnim mislima, moja bivša žena mi je telefonirala i prijateljski sa mnom prvi put razgovarala. Iznenađenje je bilo još veće kad mi je rekla da je napustila svog drugog muža, našla stan i s djecom se preselila. Molila me da joj oprostim i rekla kako se nada da će ubuduće naš odnos biti prijateljski. Gorčina, prigovaranja, ogovaranja, mrmljanja i osuđivanja su nestali među nama.

Bilo je to naše najljepše iskustvo kako se naša srca mijenjaju kada počnemo hraniti dušu i svoj razum Isusom Kristom, njegovom ljubavlju ili „kruhm koji s neba silazi“. Shvatio sam da je brak nemoguće živjeti bez Božje ljubavi i misleći samo ljudske misli. Potrebno je da Božje misli postanu naše misli i sve se mijenja na bolje. Na kraju smo ponovno postali jedna obitelj i sretna obitelj zahvaljujući "kruhu s neba" - Kristovoj ljubavi.
 

Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

Dragi vjernici, umjesto da napuštamo i odlazimo od Isusa Krista, vrijeme je da mu se vraćamo i vratimo u potpunosti i vjerujemo mu; umjesto da govorimo kako je njegova riječ tvrda i nerazumljiva i neprihvatljiva u ovom našem svijetu, vrijeme je da kušamo i vidimo kako je dobar Gospodin i njegova riječ, kako je njegova riječ slađa od meda; umjesto da mrmljamo (murren) protiv Gospodina, vrijeme je da počnemo moliti i ljubiti svoga Gospodina Isusa Krista svim srcem svojim, svim umom svojim i svom snagom svojom, a svoga bližnjega kao samoga sebe. Tek tada će nas iznova oduševiti Isus Krist i njegove riječi, On, zrno pšenično bačeno u „zemlju ovoga svijeta“ koje je izraslo i postalo prvina novog čovječanstva, čovječanstva oslobođenog raspadljivosti grijeha i smrti. Tako ćemo u njemu i s njim otkriti iznova i ljepotu sakramenta svete mise po kojoj nas Bog i dalje ljubi (hrani) i spašava od grijeha i propasti.

Neka i naš odgovor Isusu bude Petrov odgovor: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji!" (rr. 68-69). „Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici« (Iv 15,5-8).

Neka nas Blažena Djevica Marija, Kraljica svega stvorenoga, koja je dala svijetu Isusa Krista - "Kruh života", nauči živjeti u dubokom jedinstvu s njim, s njegovom riječju i njegovom ljubavlju; neka nas nauči duhovno se hraniti „kruhom s neba“, jer onaj tko jede taj Kruh i živi u zajedništvu s njim, neće više biti rob smrti, te će uskrsnuti u posljednji dan i uživati vječnu proslavu u nebu s Marijom i sa svim svetima. Amen.

Blažena Djevica Marija, Kraljica svega stvorenoga

Danas, 8 dana nakon Velike Gospe, Crkva slavi Blaženu Djevicu Mariju - Kraljicu svega stvorenoga.

Naslov “Kraljica” ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo “Kraljica”, već i “Gospodarica”, “Vojvotkinja”, pa čak i “Carica”, u našem starom jeziku “Cesarica”. Je li pridavanje takvih naslova Mariji teološki opravdano? Jest!, jer se Ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojna pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz Njezina bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže “da Bogu služiti znači kraljevati”, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava Kraljica.
Zanimljivo je da kršćanska pobožnost Marijin naslov Kraljice često veze uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva “Zdravo Kraljice, Majko milosrđa!” Ova molitva označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grješnike pred Gospodinom zagovara, da nam od Njega isprosi oproštenje i milost. Marija se kao Kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe nam u pomoć.

MOLITVA: Bože, ti si Mariju, Majku svoga Sina, nama dao za Majku i Kraljicu. Udijeli nam po njezinu zagovoru da postignemo slavu tvoje djece u nebeskom kraljevstvu.

Izmolimo skupa:
Zdravo Kraljice,
Majko milosrda, živote, slasti i ufanje naše, zdravo! K tebi vapijemo prognani sinovi Evini. K tebi uzdišemo, tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini. Svrni, dakle, zagovornice naša, one svoje milostive oči na nas te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!

Zdravo Kraljice Mira: https://youtu.be/1NLogquHM-4

 

Raspored misa i obavijesti

Ne treba se prijavljivati

Subota, 28. 08. 2021. - misa u Juri u 17.00 sati

Nedjelja, 29. 08. 2021.
- Basel,                     u  08.00 sati
- Basel,                     u 11.00 sati
- Liestal,                   u 13.00 sati

 

Obavijest o Krizmi 2022. godine
Dragi vjernici, sami znate da nas je korona zaustavila u mnogo čemu, a posebno u slavlju svetih misa i drugih sakramenata kao i u blagoslovu obitelji... Krizmu sam predvidio oko sredine 6. mjeseca iduće 2022. godine. Uz krizmanike prošle generacije koji su se već pripremali, mogu se PRIJAVITI DJECA KOJA SU SADA UPISALA 8. razred i starija djeca, jer djeca mlađa od njih su zbilja još nespremna za ozbiljan rad s njima.
Prijavnice imate na dnu crkve.