25. nedjelja kroz godinu - 19. 09. 2021.

Misna čitanja

Prvo čitanje: Mudr 2, 12.17-20

Osudimo ga na smrt sramotnu!

Čitanje Knjige Mudrosti

Rekoše bezbožnici:

»Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta

i protivi se našem ponašanju,

predbacuje nam prijestupe protiv zakona

i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.

Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove,

istražimo kakav će biti njegov svršetak.

Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti

i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.

Zato ga iskušajmo porugom i mukom

da upoznamo blagost njegovu

i da prosudimo strpljivost njegovu.

Osudimo ga na smrt sramotnu,

jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.«

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 54, 3-6.8

Pripjev:Bog krijepi život moj!https://youtu.be/2ExvOvxx_KQ

Spasi me, Bože, svojim imenom
i jakošću svojom izbori mi pravdu!
Poslušaj, Bože, moju molitvu
i usliši riječi usta mojih!

Oholice ustadoše na me
i moj život traže silnici:
na Boga se ne osvrću.

Evo, Bog mi pomaže,
Gospodin krijepi život moj.
Od srca rado ću ti žrtvovati,
slavit ću ti ime, Gospodine, jer je dobrostivo.

 

 

Drugo čitanje: Jak 3, 16 – 4,3

Plod se pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Predragi: Gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.

Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije Evanđelja: 2 Sol 2,14

Bog nas pozva po evanđelju na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista.

 

 

Evanđelje: Mk 9, 30-37

Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje na njemačkom

Der Menschensohn wird in die Hände von Menschen ausgeliefert.

Wer der Erste sein will, soll der Diener aller sein

Aus dem heiligen Evangelium nach Markus.

In jener Zeit zogen Jesus und seine Jünger durch Galiläa.Jesus wollte aber nicht, dass jemand davon erfuhr; denn er belehrte seine Jünger und sagte zu ihnen: Der Menschensohn wird in die Hände von Menschen ausgeliefert und sie werden ihn töten; doch drei Tage nach seinem Tod wird er auferstehen. Aber sie verstanden das Wort nicht, fürchteten sich jedoch, ihn zu fragen. Sie kamen nach Kafárnaum. Als er dann im Haus war, fragte er sie: Worüber habt ihr auf dem Weg gesprochen? Sie schwiegen, denn sie hatten auf dem Weg miteinander darüber gesprochen, wer der Größte sei. Da setzte er sich, rief die Zwölf und sagte zu ihnen: Wer der Erste sein will, soll der Letzte von allen und der Diener aller sein. Und er stellte ein Kind in ihre Mitte, nahm es in seine Arme und sagte zu ihnen: Wer ein solches Kind in meinem Namen aufnimmt, der nimmt mich auf; und wer mich aufnimmt, der nimmt nicht nur mich auf, sondern den, der mich gesandt hat.

 

 

Duhovna misao

 

Kršćani su sretni ljudi i oni su najpotrebniji i današnjem vremenu i svijetu

 

Ništa nije tako žalosno, a i strašno, zvati se kršćanin, a živjeti kao kršćanin kojega nije briga ni za svoje spasenje, za spasenje svojih ukućana, a da ne spominjem spasenje drugih ljudi.

 

Sine, ne brini o mišljenju koje svijet ima

Jedan svećenik, uvijek je najbolje, što je znao i mogao, čitav život radio za Kraljevstvo Božje i za dobro vjernika. Bio je od vjernika za svoj rad i nagrađivan pohvalama, ali dobivao je i ogromnu količinu teških kritika. Nije dopuštao da išta od toga dvoga, bilo pohvale, bilo kritike, odzvanjaju u njegovoj glavi, u njegovim ušima. Utječu na njegov rad. Umjesto toga, bio je odan riječima i upozorenju svoje majke koja mu je na mladoj misi ovako rekla: »Sine, ne brini o mišljenju koje svijet ima o tebi, dokle god si ispravan pred Gospodinom, dokle god se tvoj život i rad sviđa Bogu.« Riječi moje majke su mi mnogo značile i uvijek sam se ravnao u svom radu i životu da se Bogu svidim.

 

Što ste putem raspravljali?

U današnjem Evanđelju pratimo Isusov hod i posljednje putovanje prema Jeruzalemu, gdje će se odigrati vrhunac Isusova poslanja: «Donijeti Boga ovom svijetu» ili «donijeti Spasenje» ljudima. Zato Isus svojim učenicima govori: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati" (Mk 9, 31). Učenici, pak, "ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati" (r. 32).
I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«

Dok je Isus govorio o križu i patnji koje ga čekaju u Jeruzalemu; o ispunjenju Božje volje i svome poslanju,  učenici su putem međusobno raspravljali tko je od njih najveći.

 

Što nam sve to govori?

Ovaj evanđeoski izvještaj podsjeća nas da je Božja logika uvijek "drukčija" od naše ljudske, kao što to sam Bog objavljuje po ustima proroka Izaije: "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti" (Iz 55, 8). Zbog toga nasljedovati Isusa uvijek iziskuje od čovjeka jedno duboko obraćenje, PROMJENU NAČINA RAZMIŠLJANJA I ŽIVLJENJA - i to se od svih nas i danas traži. Traži se da otvorimo srce i postanemo poučljivi Božjoj riječi, pustimo da nas njegova riječ u srcu prosvjetljuje i preobražava na sliku Kristovu.

 

Ljudska oholost i Božja ljubav

Ključna točka u kojoj se Bog i čovjek razlikuju jest oholost: u Bogu nema oholosti, jer je on sva punina ljubavi i sav je usmjeren na to da ljubi i daruje život (predaje se u ljudske ruke, predaje se nama). U nama ljudima, međutim, oholost je duboko ukorijenjena, zarobljeni smo ohološću, zarobljeni smo da se svidimo ljudima, zarobljeni smo tuđim mišljenjima, zarobljeni smo… To sve traži od nas da se PROBUDIMO iz sanjanja o životu, budemo budni i svjesni svoje zarobljenosti i počnemo pročišćavati svoje mišljenje. Današnji čovjek je DROGIRAN samim sobom i sviđanjem drugome. Mi ljudi, koji smo mali, težimo tome da izgledamo veliki, uspješni, da budemo prvi, dok se Bog, koji je stvarno velik, ne boji poniziti samoga sebe i biti posljednji, biti sluga donoseći i darujući Život.

Ponizan čovjek živi u istini, koja je svjesna da je stvorenje Božje, koji vjeruje da sve ono dobro što ima dolazi od Boga. Oholica je čovjek koji živi u iluziji, koji se izdiže nad druge ljude, koji misli da smije učiniti sve što mu se prohtije. Oholost udaljuje čovjeka od Boga, a poniznost ga čini prikladnim da primi Božje darove.

 

Pozvani smo nasljedovati Isusa na putu ljubavi i poniznosti

Isus sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.»

U Isusu, odnosno u njegovu življenju, ponašanju i djelovanju vjernik/kršćanin nalazi uzor i nadahnuće za svoje življenje, ponašanje i djelovanje, i u odnosu prema Bogu, i u odnosu na čovjeka/bližnjega, u odnosu na sve s čime vjernik dolazi u dodir. Ova činjenica, naravno, ima snažnu poruku za strukturu kršćanskoga vjerovanja, življenja i ponašanja. Temeljno je obilježje svakoga člana kršćanske zajednice služiti jedni drugima, prema uzoru na Isusa, a ne «gospodariti» i prepirati se tko je najveći.

 

Kršćanin ne smije vrijeđati Boga

Ako kršćanin polazi od toga kako je teško , pogotovo danas, biti kršćanin, on vrijeđa Boga. Kršćanin ne smije gledati samo svoju korist. Samo sebe! Takvi kršćani su beskorisni kršćani. Kršćani ne smiju biti one lude djevice, koje su doduše, čiste, urešene i donijele svjetiljke, ali nikome ne koriste, jer nemaju ulja u svojim svjetiljkama. I na kraju bivaju izbačene iz svatovske dvorane u tamu.
     Mnogi kršćani paze da nikoga ne optužuju za grijehe nečije: niti za preljub, niti za krivokletstvo, ni za što, ali oni nisu nikome ni od koristi. Takav je bio onaj sluga koji je od gospodara dobio jedan talenat i koji je talenat zakopao u zemlju, provodeći život bez grijeha, ali je bio i ostao beskorisni sluga, čak i opaki.
     Pitamo se, kako se netko može zvati kršćanin, a da to i ne bude ? Ako kvasac pomiješan s tijestom nije promijenio sve tijesto, ostaje pitanje je li onda to zaista bio kvasac? Ako miris kojim je netko namiriše nije zamirisao, da li to uopće možemo nazvati mirisom?

 

Živi tako da tvoj život bude opomena

Pitao netko sv. Franju Asiškoga - kako da opomene i spasi svoga prijatelja koji je veliki grešnik (ne drži ni do braka, ni do obitelji, ni do Boga...) -  a on se ne usuđuje opomenuti ga da se ostavi grijeha... „Živi tako - odgovori mu sveti Franjo - da tvoj život bude živa opomena tvome prijatelju!“

Nemoj reći: pa šta ja mogu učiniti ; ne mogu ja drugoga promijeniti. Ne mijenjaš ti. Bog mijenja. Ti kao kršćanin ne smiješ biti kao nezapaljena svijeća, jer od nje nema svjetla, koristi. Ako si kršćanin, nemoguće je da ne budeš kršćanin. Jednostavno, nemoj Boga vrijeđati. Kažeš li da sunce ne može svijetliti, ti vrijeđaš sunce; kažeš li da kršćanin ne može drugome koristiti, ti Boga vrijeđaš i lažeš. Lakše je da sunce ne grije niti svijetli nego li da kršćanin ne svijetli svjetlom koje je Isus Krist, lakše je da svjetlo bude tama nego da kršćanin ne bude kršćanin, ako je on u Kristu i Krist u njemu.

 

Moli s Bruderom Klausom!

Bruder Klaus ili sv. Nikola iz Flüe je molio:
- Gospodine moj i Bože moj, uzmi od mene sve što me od tebe udaljuje.
- Gospodine moj i Bože moj, daj mi sve što me k tebi vodi.
- Gospodine moj i Bože moj, oduzmi me meni i posve me predaj sebi. (sv. Nikola iz Flüe).

 

Oholost ili ljubav

Mnogi su skloni drugoga izmijavati, pogotovo nemoćne i siromašne. Nek nam pomogne bolje upoznati sebe priča: «Seljak i student».

Mladi student pošao je u šetnju sa svojim profesorom. Dok su šetali i razgovarali, ugledali su pored puta odložene stare cipele. Pripadale su siromašnome seljaku koji je u blizini puta radio na svojoj njivi.
- Student reče profesoru: “Hajdemo se našaliti s ovim seljakom. Sakrićemo mu cipele, a zatim ćemo se sakriti iza grmlja i gledati njegove reakcije dok ih bude tražio.”
- Profesor mu odgovori: “Mladiću, nikada se nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i bijede. Budući da si sam bogat, možeš sebi priuštiti veće zadovoljstvo od ovoga: stavi po zlatni novčić u svaku njegovu cipelu, i tada ćemo se sakriti iza grmlja i promatrati njegovu reakciju.”

- Student tako i učini. Obojica se sakriše iza grmlja. Seljak je završio svoj posao i ubrzo došao do mjesta uz put gdje je ostavio svoj kaput i cipele. Dok je oblačio kaput, gurnuo je nogu u jednu cipelu i osjetio da mu je nešto u cipeli. Prvo je pomislio da je kamenčić, kada je pogledao ubrzo je shvatio da je to bio zlatni novčić. Čitav u čudu pogleda u novčić, okrenu se uokolo, te poče gledati novčić i nije ga ispuštao iz ruku. Ponovo se okrenu na sve strane, ali nije vidio nikoga. Stavio je novčić u džep i htio obuti i drugu cipelu. Iznenađenje je bilo još veće kada je i u njoj pronašao novčić. Obuzele su ga emocije. Bacio se na koljena, podigao glavu prema nebu i glasno počeo izgovarati molitvu u znak zahvalnosti. U molitvi je govorio o svojoj bolesnoj djeci koja su bez kruha, a zahvaljujući nevidljivoj ruci koja mu je poslala novac, oni će sada biti spašeni.

- Student je ostao duboko ganut i sa suzama u očima kada je sve to vidio i čuo. Profesor ga upita: “Bi li bio sretniji da si se našalio sa ovim seljakom sakrivajući mu cipele, nego što si sada?!”

- Mladić mu odgovori: “Profesore, naučili ste me lekciji koju nikada neću zaboraviti. Sada razumijem riječi koje prije nisam razumio: „Blagoslovljeniji je onaj koji daruje, nego onaj koji prima!“

 

Upravi svoje misli i na druge, bit ćeš zadovoljniji i sretniji

- Gospodine, kad sam gladan, pošalji me nekomu koga treba nahraniti,
- kada sam žedan, pošalji me nekomu tko traži vode;
- kada mi je hladno, pošalji mi nekoga koga treba ugrijati;
- kada trpim, pošalji mi nekoga tko treba utjehe;
- kada moj križ postane pretežak, pošalji mi nekoga komu treba olakšati patnju;
- kada sam siromašan, pošalji mi nekog potrebnika;
- kada nemam vremena, pošalji mi nekoga komu treba na trenutak pomoći;
- kada se obeshrabrim, pošalji mi nekoga tko treba ohrabrenja;
- kada trebam razumijevanja, pošalji mi nekoga koga treba razumjeti;
- kada bih želio da se netko brine za mene, pošalji mi nekoga za koga se treba brinuti;
- kada mislim samo na sebe, upravi moje misli drugima.

 

Čuvaj se oholosti, ona je izvor svih zala

Potpuno predanje Bogu i širenju Kraljevstva Božjega prema zakonu evanđelja zahtjeva od nas umrijeti OHOLOSTI: "Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod" (Iv 12, 24). Isus poziva svoje učenike da napuste vlastitu skučenu i sebičnu volju, svoju ideju o samoostvarenju i urone u drugu volju, Božju volju i puste da ih ona vodi i nadahnjuje za život.

Kad im dakle Isus opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.» (usp. Iv 13,12-15). «Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge» (Iv 13, 34-35).

 

Čovječe, ne zaboravi!

Ohol čovjek je zaljubljen u samog sebe. On izvana daje dojam da je superioran, a u biti, odnosno u svojoj nutrini, on je kukavica, slabić i veoma nesiguran u sebe. Njegova je oholost plašt kojim želi sakriti svoju nemoć i jaki osjećaj manje vrijednosti od kojeg u svojoj podsvijesti trpi. Gledajući malo dublje u stvarnost, otkrivamo paradoks koji se sastoji u činjenici da «narcist» ne voli sebe, on sebe zapravo mrzi. Zato se i Bog protivi oholici.

Najljepše je biti kršćanin. Biti Kristov. Biti ljubljen Kristovom ljubavlju i drugoga ljubiti kao što Krist ljubi nas. Kršćani su sretni ljudi i oni su najpotrebniji i današnjem vremenu i svijetu.

Djevica Marija, ponizna službenica Gospodnja, potpuno je "usklađena" s Bogom i njegovom riječju: zazovimo je s povjerenjem, da nas nauči vjerno nasljedovati Isusa na putu ljubavi, poniznosti i služenja. Amen.

 

Obavijesti i raspored misa

Nedjelja, 26. 09. 2021.
- Basel, u     08.00 sati
- Basel, u     09.00 sati
- Basel, u     10.00 sati
- Liestal, u    14.00 sati
(za one koji nisu cijepljeni)
Važno:     Svi oni koji nisu cijepljeni trebat će se prijavljivati za mise. PREZIME pa onda ime napišite...

- Basel, u     11.00 sati
- Liestal, u    13.00 sati
(za sve one koji su cijepljeni)
Oni se ne trebaju prijavljivati, ali na ulazu u crkvu trebaju pokazati potvrdu da su cijepljeni.

U subotu, 25. 09. vjeronauk za pvopričesnike u Baselu u 10.00 s.

Misa u Juri je u subotu, 25. 09. u 17.00 sati