27. nedjelja kroz godinu B - 03. 10. 2021.

 

Misna čitanja

Prvo čitanje: Post 2, 18-24

Čitanje Knjige Postanka

Reče Gospodin Bog: „Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.“ Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i ptice nebeske i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinja-ma poljskim. No čeovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato reče čovjek: „Odjednom, evo kosti od moje kosti, mesa od mesa mojega. Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!“ Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.

Riječ Gospodnja

 

 

Pripjevni psalam -  128

Pripjev:Blagoslovio nas Bog sve dane života našega!

- Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

- Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji kao mladice masline
oko stola tvojega.

- Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!

- Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!

 

Drugo čitanje: Heb 2, 9-11

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo! Njega, za malo manjeg od anđela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.

Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede početniku njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja: Iv 4,12

Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav njegova u nama savršena.

 

 

Evanđelje: Mk 10, 2-16

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše: «Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?» On im odgovori: «Što vam zapovijedi Mojsije?» Oni rekoše: «Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti!» A Isus će im: «Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!»

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: «Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.»

- Donosili su mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: «Pustite dječicu neka dolaze k meni, ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjeg kao dijete, ne, u nj neće ući.» Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Riječ Gospodnja

 

 

Evanđelje na njemačkom

Evangelium: Mk 10, 2–16

Was Gott verbunden hat, das darf der Mensch nicht trennen

Aus dem heiligen Evangelium nach Markus.

In jener Zeit kamen Pharisäer zu Jesus und fragten: Ist es einem Mann erlaubt, seine Frau aus der Ehe zu entlassen? Damit wollten sie ihn versuchen. Er antwortete ihnen: Was hat euch Mose vorgeschrieben? Sie sagten: Mose hat gestattet, eine Scheidungsurkunde auszustellen und die Frau aus der Ehe zu entlassen. Jesus entgegnete ihnen: Nur weil ihr so hartherzig seid, hat er euch dieses Gebot gegeben. Am Anfang der Schöpfung aber hat Gott sie männlich und weiblich erschaffen. Darum wird der Mann Vater und Mutter verlassen und die zwei werden ein Fleisch sein. Sie sind also nicht mehr zwei, sondern ein Fleisch. Was aber Gott verbunden hat, das darf der Mensch nicht trennen.
Zu Hause befragten ihn die Jünger noch einmal darüber. Er antwortete ihnen: Wer seine Frau aus der Ehe entlässt und eine andere heiratet, begeht ihr gegenüber Ehebruch. Und wenn sie ihren Mann aus der Ehe entlässt und einen anderen heiratet, begeht sie Ehebruch.

Da brachte man Kinder zu ihm, damit er sie berühre. Die Jünger aber wiesen die Leute zurecht. Als Jesus das sah, wurde er unwillig und sagte zu ihnen: Lasst die Kinder zu mir kommen; hindert sie nicht daran! Denn solchen wie ihnen gehört das Reich Gottes. Amen, ich sage euch: Wer das Reich Gottes nicht so annimmt wie ein Kind, der wird nicht hineinkommen.Und er nahm die Kinder in seine Arme; dann legte er ihnen die Hände auf und segnete sie.

 

 

Duhovna misao

Brak treba «obnavljati» a ne «ponavljati»!

Klasični kršćanski brak je danas u krizi. Model braka - najprije vjenčanje, a tek onda zajednički život partnera, vidimo da više ne funkcionira. Veliki broj i postotak rastavljenih bračnih parova svjedoči da ni zajednički život prije braka nije rješenje.  
U čemu je poteškoća? Svjesni smo i danas da brak i obitelj predstavljaju jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva, On je osnovna stanica društva, „crkva u malom“, izvor ljubavi i svetište života i ljubavi. Pa što onda bračni život ne uspjeva, ne funkcionira?

Jesu li današnji mladi ljudi, mladići i djevojke, preskočile put rasta u ljubavi? Sazrijevanja u ljubavi? Mislim da jesu. Tijelo pamti sve što se nekome događalo u njegovu životu, počevši od djetinjstva. Ako netko nije naučio raditi kao dijete, to njegovo tijelo pamti i takve osobe su neradnici kada odrastu. Ako si lomio ruku ili nogu, to tvoje tijelo pamti. Isto tako, ako mladi ljudi od malena krenu krivim putem, a još k tome nisu ni svjesni što čine, pa krenu zajednički živjeti s nekim partnerom, njihovo tijelo sve to pamti, i oni su sutra nesposobni za brak. Oni su nesposobni sutra, ako se ožene, prevladati bračne krize i poteškoće, koje nisu niti bi trebale biti razlog za rastavu, nego baš suprotno, trbale bi biti poziv, poziv na poboljšanje, pročišćenje i sazrijevanje prvenstveno u osobnom, pa onda i u zajedničkom bračnom životu. Potrebno je pročistiti ljudsku ljubav uranjajući u božansku ljubav, imajući pred očima Isusa Krista. Ali, ako mladi ljudi nisu ni u vjeri zreli, onda su prepušteni sami sebi. Oni su ostali mala djeca. Nisu razumjeli da se život sastoji od različitih «etapa» duhovnog rasta i sazrijevanja, počevši od zaljubljivanja... Nisu spremni izgrađivati osobnu ljubav, osobni život, pa kako onda izgrađivati bračni život? Ne smijemo zaboraviti da se sve izgrađuje! Kakvu kuću napraviš u takvoj i stanuješ. Takve osobe nisu spremne za velikodušno «sebedarje»; nisu spremne sebe dati. Uvrijede se za jednu riječ. Često su nesposobni za zdravu komunikaciju. Uvijek su oni sami sebi na prvom mjestu.

Bitno je poimanje i sebe i svoga viđenja braka. U tom duhu neka bude i ovo naše razmišljanje o braku i nerastavljivosti braka koje se temelji na Isusovim riječima: «Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja" (Mk 10,8-9). Upoznati bolje sebe, uranjajući sve više u Božju ljubav, znači - sposobnost za obnavljenje bračnog života u Božjoj ljubavi, a ne ponavljanje bračnog života.

 

Povjerovali smo Ljubavi

»Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« (1 Iv 4,16). Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice su središte kršćanske vjere. One definiraju i Boga i čovjeka i čovjekov put, njegov put Ljubavi. Božji čovjek svaki dan ponavlja: »Ja sam upoznao ljubav koju Bog ima prema meni i ja vjerujem u Božju ljubav.« Povjerovali smo Božjoj ljubavi - tako kršćanin spoznaje i živi svoje temeljno životno opredjeljenje. Ovo temeljno životno opredjeljenje: «povjerovali smo ljubavi» bitno je za razumijevanje braka i bračnoga života. Nema braka bez Boga i Božje ljubavi, kao što Isus govori u današnjem evanđelju, kada ističe nerastavljivost braka: «Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja" (Mk 10,8-9). Znači, brak se obnavlja, a ne ponavlja!

 

Brak je utemeljen na Božjoj ljubavi

Ove nedjelje evanđelje nam donosi Isusove riječi o braku. Onome koji je pitao Isusa: «Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?» On mu odgovori: «Što vam zapovijedi Mojsije?» Oni rekoše: «Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti!» A Isus će im: «Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!» (Mk 10,6-7; usp. Iv 1,27; 2,24). A Isus je još dodao: "Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja" (Mk 10,8-9). Ovdje je jasno: Bog je htio brak. Bog je začetnik braka. Brak je nerastavljiv (unauflösbar) upravo zbog toga što je utemeljen na Ljubavi koja je Božja ljubav, vječna ljubav. Zbog toga supružnici daju obećanje jedno drugome na dan ženidbe: «Ljubit ću te i poštovat u sve dane života svoga»!

Muškarac i žena uzajamno se mogu prepoznati i pronaći samo u ljubavi svoga Stvoritelja. Zajedništvo u Božjoj ljubavi ih ujedinjuje i sjedinjuje, pa onda i oblikuje u njihovu zajedničkom životu. Božja ljubav „zrcali“ - sjaji u zajedništvu između muža i žene.

 


Isus ne prihvaća društveni pogled na brak

Kako se vidi iz evanđelja, Isus jednostavno ne prihvaća tadašnji društveni pogled na brak, pa tako niti Mojsijev propis, jer je nastao zbog «okorjelosti srca» naroda koji je «začepio uši i zatvorio oči» pred Bogom i njegovom ljubavlju. Brak se ne može temeljiti na propisima i zakonima! Brak je utemeljen na Božjoj ljubavi. Ako malo bolje biblijski razmislimo, vidjet ćemo da je i danas najveći problem bračnih odnosa «okorjelost srca» i «zatvorenost ušiju i očiiju» pred Božjom ljubavlju. Ako je ljudsko srce dobro, ako je ljudsko srce ispunjeno Božjom ljubavlju, onda je sve dobro.

 

Supružnici su misionari Božje ljubavi

Samo Bog i Božja ljubav može ljudski život (pa tako i brak) učiniti osmišljenim i vrijednim življenja. Čovjek je stvoren iz Ljubavi i zato čezne za ljubavlju; čezne da bude ljubljen, a zaboravlja da je stvoren da i sam ljubi drugoga kao samoga sebe. Tamo gdje je Bog i njegova ljubav, tu su kršćanski supružnici sposobni graditi obitelj otvorenu životu; susretati se s mnogim i složenim izazovima svoga vremena i nadvladati ih i takvi supružnici neće dopustiti da ih zavedu suvremenena strujanja nadahnuta lažnim hedonizmom i lažnim obećanjima. Kršćanski supružnici su misionari, nositelji, Božje ljubavi. Oni su misionari ljubavi. Po njima se zrcali, prepoznaje Božja ljubav. Oni su sretni i otvoreni životu; rađanju djece.

 

Djeca su blagoslov za brak

Bog želi zajedništvo bračne ljubavi razveseliti darom djece. Zato Isus danas u evanđelju ističe svojim učenicima, koji su branili da donose Isusu dječicu: «Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: «Pustite dječicu neka dolaze k meni, ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjeg kao dijete, ne, u nj neće ući.» Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.» Ovdje ću samo reći: Nisu danas u evanđelju usput spomenuta djeca. Djeca su plod bračne ljubavi. Djeca su radost u braku. Djeca su blagoslov za brak. Djeca spašavaju brak. Djecu treba gledati Kristovim očima. Djecu treba blagoslivljati. Djecu treba od malena učiti moliti, učiti Boga i čovjeka ljubiti i voliti. Djecu treba sa sobom nedjeljom voditi u crkvu. Nek se roditelji samo zamisle: Bog preko njih nastavlja svoje djelo, daruje novi život. Bog im je darovao dijete. Nisu oni vlasnici djece. Djeca su im Božji dar…

 

Molitva je odlučujuća u braku

Kršćasnki supružnici su jedno drugome svjdoci i donositelje Krisove ljubavi. Kršćanski supružnici međusobno jedno drugo poslužuju Kristovom ljubavlju. Kršćanski supružnici odgajaju djecu u duhu Kristove ljubavi i to u ljubavi prema Bogu i čovjeku, kako nas i uči Isusu Krist.
Ovo poslanje kršćanska obitelj može izvršiti samo ako je duboko povezana s Božjom milošću i to po redovitoj molitvi u braku. U braku je potrebna molitva, zajednička molitva. Svaki dan!

Jedan Očenaš će promijeniti vaš brak!
Muž i žena jednog su dana dobili savjet: „Svake večeri, al’ baš svake večeri, držeći se za ruke, izmolite zajedno jedan Očenaš, te tako prikažite Bogu svoj život, svoju djecu i rad.
- Godinu dana poslije kako su svake večeri tako molili, oni su svjdočili: „Naš je brak postao nanovo rođen, preobražen i sretan, upravo zahvaljujući tom kratkom vremenu u kojem smo zajedno provodili pred Bogom moleći i posvećivali Njemu svoj život.»  

- Radost i jednostvnost koja sada vlada u našem braku rezultat je molitve Očenaš-a - koji smo molili svaku večer držeći se za ruke...

 

Svetost braka se živi od svete mise

Svetost je voliti dobro koje je Bog. Na sličan način možemo reći da je i bračna svetost u dobroti, čistoći i ustrajnosti u bračnom zajedništvu iz ljubavi prema Bogu. Sutra, 04. 10. je omiljeni svtac, sv. Franjo Asiški. Div Svetosti! Gigant’ der Heiligkeit!

Bio je to radostan čovjek.Njegova jednostavnost, poniznost, vjera, ljubav prema Kristu, prelijevala se u ljubaznost prema svakom muškarcu i ženi i činili su ga sretnim čovjekom u svakoj situaciji i prilici. Jedan francuski pisac je rekao: «Na svijetu postoji samo jedna žalost; a ta žalost je: „ne postati svet; ne biti blizu Boga!» Franjo je svoju svetost i blizinu s Bogom živio iz svete mise ili euharistije. Sveti Franjo je dobro poznavao da je sveta misa, koja je «posadašnjenje» Kristova tijela i krvi, izvor i vrhunac kršćasnkoga života.

Žalosno je kada nečiji brak nije postao svet. Žalosno je kada bračni drugovi nisu blizu Boga. Žalosno i za njih dvoje i za njihovu djecu… Svetost braka može se živjeti i razumjeti samo i ponajbolje iz svete mise u kojoj uvijek puštamo da nas Isus pretvara u sebe; u svoju ljubav, koju onda jedni drugima dalje darujemo.

 

Ne ulijevati otrov u bračne odnose

U bračne odnose ili «bračnu čašu» treba svaki dan tako ulijevati Božju ljubav, a ne otrov, a ne grijeh, ne trenutni društveni trend, ne sebičnost i nepromišljenost…

Pripovijeda se za Churchill-a (Čerčila, umro 1965.) da je duhovito u britanskom parlamentu odgovorio nekoj ženi. Bila je žestoka rasprava u parlamentu, ta žena se protivila Čerčilovu izlaganju ili govoru. I kad više nije mogla izdržati i odoliti njegovim dokazima, ustala je i rekla mu: „Kad bih ja morala biti vaša žena, gospodine Čerčile, u prvu crnu kavu bih vam ulila otrova!“

On je pogledao ženu i bez razmišljanja odgovorio: „A kad bih ja morao biti vaš muž, tu kavu bih bez odlaganja ispio!“

U bračne odnose nikada se ne smije ulijevati otrov. Svaki dan u «bračnu čašu», treba ulijevati Božju ljubav i ono obećanje dato na dan ženidbe: ljubav i međusobno poštovanje.

 

Šareni kišobran

Ima jedna priča o «šarenom kišobranu». Vjerujem da mnogi bračni parovi imaju svoju priču o svom «šarenom kišobranu». Dobro je sjetiti se tih dana…

Šareni kišobran
Dvoje mladih upoznali su se za vrijeme studija. On je bio ozbiljan student, a ona lijepa i pametna djevojka. Zavoljeli su se. Pred njegov odlazak u vojsku, mladić joj je želio kupiti neki dar koji će je posjećati na njihovu ljubav. Obilazio je trgovine i velike robne kuće, te je nakon mnogih „uzmi-ostavi“ (jer je bio student i nije imao novca) kupio veliki kišobran živih šarenih boja. Pod velikim šarenim kišobranom oprostili su se jedno od drugoga razmijenivši poljupce i obećavli jedno drugome vječnu ljubav i vjenčanje kad se on vrati iz vojske.

Sve se to i dogodilo. Vjenčali su se. Sagradili novu kuću u kojoj je kišobran završio u podrumu. Prolazile su godine, rodila se djeca, obveze, brige, odrastanje djece, školovanje, udaja i ženidba… Ostali su njih dvoje ponovno sami u kući. Poneka napest znala se javiti među njima, a i sve više šutnje je bilo.

Tako jedne večeri sjedeći u naslonjačima, oboje su dremuckali pred televizorom. Ona se iznenada diže, odjuri u podrum i začas se vrati sa šarenim kišobranom. Kad ga je otvorila, podigao se oblačić prašine s kišobrana. Sjela je u naslanjač s otvorenim šarenim kišobranom. Malo nakon toga on joj se radosno pridružio. Nježno su se zagrlili. Ispod prastare prašine oživjeli su davni snovi.Sjetite se često svojega «šarenog kišobrana»!

Uz bogatsvo Božje ljubavi kojom nas je sve Bog oboružao, na sve bračne parove i obitelji, osobito na one u teškoćama, zazivam majčinsku zaštitu Blažene Djevice Marije Bogorodice i njezina zaručnika Josipa. U svetoj nazaretska obitelji najbolje zrcali, sjaji, Božja ljubav. Kako bi lijepo bilo da je u svim našim obiteljima tako!?