29. nedjelja kroz godinu B - 17. 10. 2021.

Misna čitanja

Prvo čitanje: Iz 53, 10 - 11

Čitanje Knjige proroka Izaije

Svidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti. Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.

Riječ Gospodnja

 

Pripjevni psalam -  33

Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!https://youtu.be/4qi_y4ToYmY

Prava je riječ Gospodnja / i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo: / puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje / nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju / u milost njegovu:
da im od smrti život spasi, / da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada, / on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, / bude nad nama kao što se u tebe uzdamo!

 

Drugo čitanje: Heb 4, 14 - 16

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja: Mk 10, 45

Sin Čovječji došao je da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

 

Evanđelje: Mk 10, 10 - 35

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?«

- Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.«

- A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?«

Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno.«

- Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.

- Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.

Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje na njemačkom

Evangelium Mk 10, 35-45

Der Menschensohn ist gekommen, um sein Leben hinzugeben als Lösegeld für viele

Aus dem heiligen Evangelium nach Markus.

In jener Zeit traten Jakobus und Johannes, die Söhne des Zebedäus,
zu Jesus und sagten: Meister, wir möchten, dass du uns eine Bitte erfüllst. Er antwortete: Was soll ich für euch tun? Sie sagten zu ihm: Lass in deiner Herrlichkeit einen von uns rechts und den andern links neben dir sitzen!

Jesus erwiderte: Ihr wisst nicht, um was ihr bittet. Könnt ihr den Kelch trinken, den ich trinke, oder die Taufe auf euch nehmen, mit der ich getauft werde? Sie antworteten: Wir können es. Da sagte Jesus zu ihnen: Ihr werdet den Kelch trinken, den ich trinke, und die Taufe empfangen, mit der ich getauft werde. Doch den Platz zu meiner Rechten und zu meiner Linken habe nicht ich zu vergeben; dort werden die sitzen, für die es bestimmt ist.

Als die zehn anderen Jünger das hörten, wurden sie sehr ärgerlich über Jakobus und Johannes.
Da rief Jesus sie zu sich und sagte: Ihr wisst, dass die, die als Herrscher gelten, ihre Völker unterdrücken und ihre Großen ihre Macht gegen sie gebrauchen. Bei euch aber soll es nicht so sein, sondern wer bei euch groß sein will, der soll euer Diener sein, und wer bei euch der Erste sein will, soll der Sklave aller sein. Denn auch der Menschensohn ist nicht gekommen, um sich dienen zu lassen, sondern um zu dienen und sein Leben hinzugeben als Lösegeld für viele.

 

Isus Krist je ponajprije život našeg života,
ovdje i sada, a ne netko tko dijeli počasna mjesta

 

Onaj koji ne daje Boga, daje premalo!

 

Draga braćo i sestre!

„Gle, uspjet će Sluga moj, podignut će se, uzvisiti i proslaviti!» (Iz 52,5a). To je poruka današnjih misnih čitanja. Samo vjerom i služenjem može se graditi bolji svjet, Božji svijet. Ovaj svijet još opstoji zahvaljujući čestitiosti i duhovnoj snazi onih koji su naoružani samo vjerom i koji nisu usmjereni na bogaćenje i vladanje nad drugima, već nesebično služenje slabijima i potrebnima.  Danas govorimo o spasenjskoj dimenziji Isusove smrti, što nalazimo u evanđeoskoj izreci po kojoj "Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10,45. Tako je Isus Krist ponajprije život našeg života, i to ovdje i sada, a ne netko tko dijeli počasna mjesta.

Isusove učenike je tek «promijenila» Isusova smrt na križu i njegovo uskrsnuće. Prije toga su bili poput nas danas, bili su opterećeni počasnim mjestima, bogatstvom, nerazumijevanjem i površnim shvaćanjem Isusa Krista i njegove riječi.

I nas bi trebala sveta misa mijenjati u «novog čovjeka» po Kristu stvorena, jer u svetoj misi molimo «Tajnu vjere»: «Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo».

Mi kršćani koji se pričešćujemo trebali bismo se zamisliti i upitati: Primamo li Tijelo Kristovo kako treba, a to znači: POSTAJEMO LI ONO ŠTO PRIMAMO? Postajemo li sami Tijelo Kristovo?

Tek kada Isus Krist postane i bude život našeg života, ovdje i sada, tek ćemo ga tada razumjeti što Bog želi od nas i tek ćemo tada s Kristom «uspjeti» u životu.

 

Isusa ne razumiju ili površno razumiju njegovi učenici

Danas evanđelist Marko zaredom treći put izvještavao o Isusovom posljednjem putovanju u Jeruzalem, i njegovom treći put nagovještaju o onome što će se dogoditi u Jeruzalemu, o Isusovoj smrti i uskrsnuću u Jeruzalemu (poglavlja 8, 9 i 10 Markova Evanđelja).

Sva tri puta (nakon svakog Isusova navještaja smrti i uskrsnuća u Jeruzalemu) Isusovi učenici drugačije reagiraju. Nakon prvog - Apostol Petar odvraća Isusa od smrti na križu: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" Nakon drugog navještaja muke i smrti, učenici su se međusobno upustili u raspravu o tome tko je od njih najveći (usp. Mk 9, 34). Nakon trećega Isusova navještaja svoje smrti i uskrsnuća u Jeruzalemu, učenici Jakov i Ivan pitaju Isusa da mu, jednom kada bude u slavi, sjednu jedan zdesna a drugi slijeva (usp. Mk 10, 35-40). A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« Opet jedna reakcija na Isusove riječi u čijem odgovoru je nepromišljenost i brzopletost. Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Ovdje vidimo kod Isusovih učenika i srdžbu i gnjev. Prošle nedjelje, kada je Isus pozvao mladića da «pođe za njim!» vidjeli smo, kako se mladić smrknuo i ražalostio te napustio Isusa, jer imaše veliki imetak,

Čitajući ova Markova izvješća postaje očito kako je između Isusa i učenika postojala duboka razlika na duhovnom planu. Oni su, tako reći, na različitim valnim duljinama, tako da Učiteljev govor nisu razumjeli ili su to shvaćali tek površno.

 

Kako je teško ući u Kraljevstvo Božje!

Što nam sve to govori? Podsjeća nas da je Božja logika uvijek "drukčija" od naše, kao što to sam Bog objavljuje po ustima proroka Izaije: "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti" (Iz 55, 8). Nakon svih ovih izvješća i događaja ostaje gorak okus: Kako je nama ljudima teško ući u Kraljevstvo Božje! A Kraljevstvo Božje je sam Isus Krist. Kako je nama ljudima teško biti Isus Krist! Zbog toga nasljedovati Isusa uvijek iziskuje od čovjeka jedno duboko obraćenje; zahtjeva promjenu u načinu razmišljanja i življenja; traži otvoreno srce i poučljivost Isusu Kristu. Ključna je točka u kojoj se Bog i čovjek razlikuju oholost (Stolz). U Bogu nema oholosti, jer je on vjerni «Sluga», usmjeren ljubiti, spašavati i darivati istinski život, Mi ljudi, koji smo mali, težimo uvijek k tome da izgledamo veliki, da budemo prvi, da imamo počasna mjesta, dok se Bog, koji je stvarno velik, ne boji poniznosti i biti «Sluga»! Sjetimo se ovdje zašto i Marija kaže: «Evo Službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj, Bože!»

Sjetimo se Isusova odgovora Petru koji ga odvraća od smrti u Jeruzalemu: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.« (Mk 8, 27-35)

 

Nema ništa važnije u životu od spašavanja nečijega života

Ponekad se može steći utisak da smo i mi kršćani nemoćni pred krizama i današnjim zastranjenjima. Usprkos teškoćama, ne treba se dati obeshrabriti. Potrebno je u srcu odgajati želju za ljubavlju prema bližnjemu, kao i želju za pravednošću i miru. Budućnost je u rukama onoga koji zna tražiti i pronaći sigurne razloge života i nade u životu. Ako smo spremni biti kršćani, budućnost je u našim rukama, jer darovi i bogatstva koja je Gospodin stavio u srce svakog od nas, k tome svaki dan kroz molitvu oblikovani živim susretom s Kristom i njegovom riječj, mogu donijeti istinsku nadu i pojedincu i svijetu! Vjera u Krista i njegovu ljubav čini nas snažnima i velikodušnima, a to je danas najpotrebnije. Danas su najpotrebniji ljudi Duha Božjega, Duha Kristova, i u Crkvi i u svijetu, ne da gospodare i vladaju svojim narodima, nego da «služe» i život svoj daruju čineći najbolje narodu i Crkvi, imajući pred očima Boga i čovjeka. Isusova logika služenja treba postati poziv i poslanje i zadaća i u Crkvi i u državama, kao i u obiteljima.

- Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge

 

Izraelka odlučila donirati bubreg dječaku iz Gaze

Izraelka Idit Harel Segal nikada nije zaboravila priču svoga djeda, koji je proživio holokaust, «da nema ništa važnije u životu od spašavanja nečijega života». Motivirana pričom svoga djeda ona je za svoj 50-i rođendan odlučila donirati bubreg dječaku iz Gaze. Mnogi za 50-i rođendan organiziraju velike zabave, a ona je odlučila učiniti nešto drugo. Nadala se da će njena gesta potaknuti velikodušnost i drugih, što i nije za očekivati u Izraelu koji je uvijek u napetosti i ratu s Palestinom i Palestincima. Segal, učiteljica u školi, kontaktirala je centar koji traži donatore i primatelje transplantata. Proces je trajao 10 mjeseci i završio tako što je Segal donirala bubreg trogodišnjem dječaku  iz pojasa Gaze.
- U pismu dječaku je napisala: “Ne poznajete me, ali uskoro ćemo biti vrlo bliski, jer će moj bubreg biti u vašem tijelu. Svim srcem vjerujem da će operacija biti uspješna i da ćete živjeti dug, zdrav i vrijedan život. A, ako bude više ljudi poput nas, neće biti više razloga za rat i borbu.»
- Segal se svojim činom, da stvar bude gora, morala suočiti s neodobravanjem i protivljenjem svojih najmilijih i najbližih. Otac je prekinuo kontakt s njom, muž i jedno dijete su bili protiv transplatacije. Segal je odlučila da će identitet primatelja zadržati u tajnosti od obitelji. Činjenica da je primatelj bio iz Gaze dodatno je zakomplicirala cijeli postupak. Dječakova obitelj dobila je obavijest da se operacija može ubrzati ako jedan od članova njihove obitelji donira bubreg izraelskom državljaninu.

Uzvraćeni dar
Na dan kada je gospođa Segel donirala bubreg dječaku, njegov otac, koji nije mogao sam donirati svom sinu bubreg, donirao je svoj bubreg jednoj 25-godišnjoj Izraelki, majci dvoje djece.

Za Segal je ovaj događaj bio poseban rođendanski poklon. Zahvaljujući njezinu činu spašena su dva života. Ona sama održava kontakt sa primateljem svojega bubrega i s njegovom obitelji. Rekla je da njezin muž i djeca sada je bolje razumiju.  Sjeća se da ju je uoči operacije nazvao otac. Ne sjećam se što je rekao, jer je plakao. Zatim sam mu rekla da moj bubreg ide palestinskom dječaku. Na trenutak je zavladala tišina, a onda je progovorio: «Pa i njemu je potreban život!» (https://www.novizivot.net/izraelka-odlucila-donirati-bubreg-djecaku-iz-gaze/?utm_source=Midas&utm_medium=Widget&utm_campaign=InPortal%2bexchange

 

Što nam sve to govori?

Mi kršćani koji se pričešćujemo Tijelom Kristovim, trebali bismo postajati ono što primamo; Tijelo Kristovo.

Tek kada Isus Krist postane i bude život našeg života, ovdje i sada, tek ćemo tada razumjeti što Bog želi od nas po svome Sinu Isusu Kristu i tek ćemo tada po Kristu, s Kristom i u Kristu moći slaviti Boga i radovati se životu ljubeći jedni druge kao što nas Krist ljubi i danas spašava, na poseban način po svetoj misi po kojoj se danas događa Kalvarija: «Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoju uskrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo». Zato je Isus Krist ponajprije život našeg života, ovdje i sada, a ne netko tko dijeli počasna mjesta. Zato nam je darovana sveta misa da nas Bog i dalje može ljubiti i spašavati od zla po svome ljubljenome Sinu, u kojemu nas je zamilovao kao svoju ljubljenu djecu.

Zazovimo Blaženu Djevicu Mariju s povjerenjem, da nas nauči vjerno nasljedovati Isusa Krista na putu služenja Bogu i bratu čovjeku, na putu ljubavi i poniznosti. Amen.