Pjesme:
Ulazna: GOSPODIN SLAVNO USKRSNU: https://youtu.be/EAEe6ubcmk0
Pripjev: Obasjaj nas, Gospodine: https://youtu.be/fa-w7OycR2Y
Aleluja (Tražite najprije): https://youtu.be/ZWLH09If6kc
Prikazanje: Masline i Vinogradi: https://youtu.be/7oEnE8rMi9o
Pričest: "Ostani s nama jer večer je": https://youtu.be/O0eXlXvaqxw
Klanjam ti se smjerno: https://youtu.be/4Jx4JpaHIug
Uzmite, jedite: https://youtu.be/BKdRaPZfmlo
Ja sam s vama: https://youtu.be/oY7oSoVgdKQ
Kraj: O Spase roda ljudskoga: https://youtu.be/u3RNN1y0m4M
Za kraj: Kraljice Neba: https://youtu.be/cC-vYx99vmw
Kraljice neba: https://youtu.be/tez94TEYAR0
Prvo čitanje: Dj 3, 13-15.17-19
Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.
U one dane: Reče Petar narodu:
»Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti ga. Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.
I sada, braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da će njegov Pomazanik trpjeti. Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.«
Riječ Gospodnja.
Pripjev: Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica! https://youtu.be/fa-w7OycR2Y
Kad zazovem, usliši me, Bože, pravdo moja,
ti što me u tjeskobi izbavi:
smiluj mi se, usliši moju molitvu!
Znajte: Gospodin čudesno uzvisuje prijatelja svoga;
Gospodin će me uslišiti kad ga zazovem.
Mnogi govore: »Tko će nam pokazati sreću?«
Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!
Čim legnem, odmah u miru i usnem,
jer mi samo ti, Gospodine,
daješ miran počinak.
Drugo čitanje: 1Iv 2, 1-5a
On je pomirnica za grijehe naše i svega svijeta.
Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta.
I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja.
Riječ Gospodnja.
Gospodine Isuse, otkrij nam Pisma,
ražari nam srce dok nam govoriš!
Evanđelje: Lk 24,35-48
Trebalo je da Krist sve to pretrpi i treći dan uskrsne od mrtvih.
U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.
Draga braćo i sestre!
Živimo u vrijeme pandemije Covida 19. Živimo u strahu za zdravlje.
Prije ove pandemije vladala je i danas vlada «duhovna pandemija» - grijeh i zlo. Dvadeseto stoljeće je poznato kao stoljeće holokausta i dva svjetska rata, stoljeće nacista, komunista, fašista i raznih vojnih diktatora koji su zajedno ubili preko 100 milijuna ljudi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) svake godine izvrši se 42 milijuna abortusa. Zastrašujući je podatak koji pokazuje kako svakog dana zbog gladi i neuhranjenosti umre oko 20.000 ljudi.
Ako k tome pribrojimo: svijet se nalazi u takvom stanju nemorala kao nikada do sada u povijesti; mnogi koji su se nazivali vjernicima, otpali su od vjere; mnogi lažni proroci su se pojavili i mnoge zaveli; mnogi kršćani su izgubili pravu sliku Boga, tj. Krista i upali u neku krivu svoju sliku Boga; mnogi u Isusu Kristu ne vide Boga, nego običnog čovjeka; povećalo se u svijetu bezakonje, terorizam, korupcija, ratovi; čovjekova ljubav je i prema najbližnjima ohladila; čovjek se okrenuo samo prema sebičnosti i tjelesnosti; mržnja je zavladala i u obiteljima, bezboštvo se uvuklo, molitva prestala. I sama Crkva je prestala naviještati Krista, njegovu Istinu i Ljubav; njevov Križ i Uskrsnuće… kao da se drugi ne "ulaše" Boga. Čovjek i čovječanstvo se suočava s duhovnom silom, golemom snagom zla.
Kao što je ljudsko tijelo neprekidno izloženo bakterijama i virusima, tako je i duh čovjekov neprekidno izložen virusima grijeha: grijeh (sedam glavnih grijeha), požuda očiju, požuda tijela, oholost života, zla volja, Sotona i njegove sluge, duh ovoga svijeta koji se protivi Bogu i želi uništenje čovjeka - prijeti čovjekovoj duši i spasenju duše. Pandemija grijeha!- kao da je ljudima odgovarala i sve više su se navikli živjeti bez Boga.
- Proširila se „pandemija duhovne pustoši“ u dušama ljudi prije pandemije i virusa Covid 19. Uvukla se neka „duhovna praznina“, neki nepoznati strah i tihi očaj. Sve je više ravnodušnosti među najbližima i nekog duhovnog umora. Čak i mladi, koji su napo četku života - osjećaju se „umorni od života“ - kako oni kažu.
Ljudski duh je zaražen i raznim ezoterijama i okultnim scenama. Samo u Hrvatskoj (katoličkoj zemlji) na babe vračare i gatare i vidovnjakinje (ezoterija i okultizam) potroši se telefonirajući prema nekim procjenama oko šest milijardi kuna godišnje. U Hrvatskoj prema nekim procjenama ima 1300 profesionalnih prijavljenih vračara, gatara i drugih okultista, te 250 registriranih telefonskih linija koje pružaju okultne i alternativne usluge koje naš kršćanski narod uredno koristi i financira, a oni mu za uzvrat truju dušu i duh. Utvrđeno je da u Hrvatskoj čak 1,8 milijuna ljudi vjeruje takvim osobama. Oko 200 tisuća ljudi iz Hrvatske godišnje posjeti “Bracu sa Srebrenjaka”, a na njegov rođendan ispred njegove kuće okupi se 10.000 ljudi u znak zahvalnosti.
To su znaci «duhovne pandemije zla» koja je mnoge duše već usmrtila, jer «čovjek bez Duha Božjega je bez ičega i svaki dan tone u crnom zlu» (Himan duhu Svetom).
- Ima li danas lijeka „grešnom čovječanstvu“?
Biblija kaže da ima: « Recite preplašenim srcima : Budite jaki, ne bojte se ! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi ! » (Iz 35,4). Krist je došao i Krist će doći i ponovno uspostaviti svoje Kraljevstvo Istine i Ljubavi. Danas čitamo u Evanđelju: Bog je u Isusu Kristu došao donijeti spasenje čovječanstvu: «Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema. Vi ste tomu svjedoci«.
S uskrsnućem Kristovim, tako, započinje naviještanje Kristova evanđelja svim narodima - započinje Kristovo Kraljevstvo, novo Kraljevstvo koje ne pozna druge vlasti osim vladavine Istine i Ljubavi. Pozvani smo svake nedjelje na gozbu Kristova Kraljevstva. I danas je slavimo. To je sveta misa.
U ovim danima uskrsnog vremena, koje se proteže sve do Duhova, slavimo i naglašavamo: Krist je doista uskrsnuo! Krist je živ, aleluja! Kristovo uskrsnuće je temelj naše vjere.
Zato danas želim iznijeti kratko razmišljanje o Uskrsu, središtu kršćanske vjere i izvoru svih sakramenata i života Crkve. Kristovo uskrsnuće i naše su-uskrsnuće s Njim su neraskidivo povezani. Pozvani smo «uskrsnuti» s Njim na novi život. U Poslanici Kološanima sveti Pavao nam kaže: "Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!" (3, 1-2).
Prijeđimo od ovga pomalo "teškoga uvoda" na temu Kristova uskrsnuća i našega susukrsnuća s Njim i u Njemu.
Draga braćo i sestre!
Danas, na treću vazmenu nedjelju, susrećemo u Lukinom Evanđelju Isusa uskrslog koji se uprisutnjuje među svojim učenicima (usp. Lk 24, 37), koji nevjerni i prestrašeni, pomisliše da vide prikazu (privid) - (usp. Lk 24, 37).
Uskrsli nije nikakav privid, prikaza
Uočava se da se „Gospodin promijenio“. Ne živi više kao prije. A ipak kada se očituje učenicima njegov život tjelesni, obuhvaća cijeli njegov životni put koji je prošao: njegovu muku i smrt. Ta promijenjena stvarnost njegova života, ipak je opipljiva stvarnost". Uskrsnuće nije izbrisalo znakove raspeća. Uskrsli Isus pokazuje ruke i noge, pokazuje Tomi svoje rane i poziva ga da stavi svoju ruku u njegove rane. A da ih uvjeri da on nije neki privid, traži čak da mu dadnu nešto jesti. Tako učenici "mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede" (Lk 24, 42-43).
Učenici su se otvorili daru uskrsle vjere
Zahvaljujući tim veoma stvarnim znakovima, učenici su uspjeli odagnati svoje početne sumnje te su se otvorili daru uskrsle vjere, koja im je omogućila da shvate ono što je napisano o Kristu "u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima" (Lk 24, 44). Čitamo, tako, Isus "im otvori pamet da razumiju Pisma“ te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje ljudi i otpuštenje grijeha… Vi ste tomu svjedoci"" (Lk 24, 45-48).
Svoju prisutnost Isus je zajamčio na i Posljednjoj večeri
Učenici iz Emausa prepoznali Isusa u lomljenju kruha (usp. Lk 24, 35). Odmah su se morali sjetiti Posljednje večere i Isusova obećanja da će ostati s njima pod prilikama posvećenog kruha i vina. Do dana današnjega Spasitelj nam jamči svoju stvarnu prisutnost među nama, po Riječi i Euharistiji (svetoj misi). Stoga, kao što su ga ona dvojica učenika iz Emausa prepoznali po lomljenju kruha, isto tako ga mi susrećemo (Gospodina) u euharistijskom slavlju, u svakoj svetoj misi. Božanstvo Isusovo nije nikada napustilo tijelo koje je Isus uzeo na sebe, a to smo mi, njegova Crkva koja se i zove „mistično tijelo Kristovo“.
Kristovo uskrsnuće - temeljna istina naše vjere
Kristovo uskrsnuće temeljna je i središnja istina naše vjere koju uvijek treba imati pred očima. Nijekati Kristovo uskrsnuće na razne načine, kako smo to često napastovani činiti i još uvijek činimo, ili ga preoblikovati u neki isključivo duhovni događaj, prikazu, privid, znači učiniti uzaludnom samu našu vjeru. "Ako pak Krist nije uskrsnuo - izjavljuje sveti Pavao - uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera naša" (1 Kor 15,14).
Učvršćivanje vjere
U vazmenom vremenu liturgija nam nudi mnoge susrete i događaje s Uskrslim kao poticaj za učvršćivanje naše vjere u Krista uskrsloga. Tako imamo primer dvojice učenika iz Emausa, nakon što su ga prepoznali "u lomljenju kruha", ispunjeni radošću zaputili su se u Jeruzalem kako bi izvijestili ostale učenike o svemu što im se dogodilo. I upravo dok su govorili, sam se Gospodin uprisutnio među njima pokazujući ruke i noge označene znakovima muke.
Potom, suočen s nevjericom i čuđenjem apostola, Isus traži da mu daju pečene ribe te je pred njihovim očima pojede (usp. Lk 24,35-43).
U ovom kao i u ostalim izvještajima o uskrsnuću, primjećuje se uvijek iznova poziv da se pobijedi nevjera te da se vjeruje u uskrsnuće Kristovo, jer njegovi su učenici pozvani da budu svjedoci upravo toga izvanrednog događaja. Vjera se učvršćuje u susretu s Uskrslim, a ne šta tko misli i govori.
Iz Kristova uskrsnuća Crkva crpe svoj sadržaj
Iz Uskrsa, kao iz nekog svijetlog i užarenog središta, Crkve crpe svoj sadržaj i značenje, kao i liturgijski život. Liturgijska proslava Kristove smrti i uskrsnuća (ili što smo mi ovih dana slavili Isusuovu muku, smrt i uskrsnuće) nije puko sjećanje na taj događaj, već je to događaj po kojem mi vjernici su-uskrisujemo, rađamo se, ustajemo zajedno s Kristom na novi život, preobraženi život, uskrsli život. Kristovo uskrsnuće u nama stvara naše uskrsnuće, kako naglašava sveti Pavao: "Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite - plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina" (Ef 5, 8-9).
Kristovo uskrsnuće nije puki povratak u prijašnji život
Kako naš nutarnji život i naše ponašanje može poprimiti uskrsni "oblik"? Uskrsni život? Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo poći od izvornog shvaćanja Isusova uskrsnuća: Njegovo uskrsnuće nije jednostavno povratak u prethodni život, kao što je to bio slučaj kod Lazarova izlaska iz gorba, ili Jairove kćeri i za mladića iz Naina, već je nešto potpuno novo i različito. Krist je svojim uskrsnućem ušao u „novi život; život uronjen u Božju vječnost. Život koji nije više podložan smrti. U Kristovu uskrsnuću nama su „otovrena vrata“ Neba; vječnoga života.
Pozvani smo ući u Kristovo uskrsnuće
U Isusovu uskrsnuću za nas ljude započinje novi način postojanja koji preobražava naš svakodnevni život. Sveti Pavao veže neraskidivost Kristova uskrsnuća i našega su-uskrsnuća i on pokazuje kako se treba živjeti uskrsno otajstvo u svakodnevici našega života. U Poslanici Kološanima on kaže: "Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!" (3, 1-2).
Sveti Pavao ne poziva vjernike da izbjegavaju ovaj svijet u koji ih je Bog stavio ili da preziru ovaj svijet. On naglašava nešto drugo: Sudjelujući već sada u životu Krista uskrsloga moramo živjeti kao novi ljudi na ovome svijetu, usred ovog zemaljskog svijeta. Zato kaže: Za onim gore težite, ne za zemaljskim!"
Što je to „zemaljsko“ što treba izbjegavati?
Apostol vrlo jasno precizira što razumije pod "onim gore", što vjernik mora tražiti, a što pod "onim zemaljskim", čega se mora čuvati. Evo najprije što je ono "zemaljsko" što treba izbjegavati: "Umrtvite dakle – piše sveti Pavao - udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!" (3, 5). To znači da moramo umrtviti u sebi nezasitnu želju za materijalnim dobrima, sebičnost, koja je korijen svakoga grijeha. Dakle, kada Apostol poziva kršćane da se odlučno odijele od "zemaljskog" - želi jasno dati do znanja da to pripada "starom čovjeku" - „starom Adamu“ kojeg kršćanin mora svući i obući se u novoga čovjeka; zaodjenuti se Kristom.
Što je to „ono gore“ za čim treba težiti?
Kao što je bio jasan dok je govorio o onome uza što ne treba prianjati svojim srcem, istom jasnoćom sveti Pavao pokazuje što je to "ono gore" što kršćanin naprotiv treba tražiti i kušati. To je ono što pripada "novom čovjeku" koji se u krštenju jednom zauvijek zaodjenuo Kristom, ali koji se neprestano treba obnavljati "po slici svoga Stvoritelja" (Kol 3, 10). Evo kako Apostol narodâ opisuje "ono gore": "Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! (…) A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva" (Kol 3, 12-14).
Prijelaz iz starog u novi život
Apostol nas podsjeća koje su to kreposti koje moraju pratiti kršćanski život; na vrhuncu je ljubav, uz koju su sve ostale vezane kao uz svoj izvor i ishodište. Ona obuhvaća i sažima sve "ono gore": to je ljubav koja, s vjerom i nadom, predstavlja veliko pravilo kršćanskog života i definira njegovu duboku narav.
Uskrs, zato, donosi novost dubokog i potpunog prijelaza iz jednog života podložnog ropstvu grijeha na novi život nadahnut ljubavlju, tom snagom koja ruši sve prepreke i izgrađuje novi sklad u čovjekovu srcu i u njegovu odnosu s drugima i sa stvarima koje nas okružuju. Svaki vjernik, kao i svaka zajednica, ako živi iskustvo toga prijelaza po uskrsnuću, mora biti novi kvasac u svijetu, novoga svijeta; Kraljevstva Božjega. Svjetlo Kristova uskrsnuća mora prodrijeti u ovaj naš svijet, mora doći kao poruka istine i života do svih ljudi po našem svakodnevnom svjedočenju.
Živjeti na „uskrsni način“!
Dragi vjernici, Krist je doista uskrsnuo! Mi ne možemo samo za sebe zadržati život i radost koju nam je On dao svojim uskrsnućem, već je moramo davati svojim bližnjima. Naš je zadatak i naša misija slijedeće: učiniti da se u srcu naših bližnjih iznova javi nada tamo gdje je očaj, nastani radost tamo gdje je žalost, rodi život tamo gdje je smrt. Svjedočiti svakoga dana radost Gospodina uskrsloga znači živjeti uvijek na "uskrsni način" i pomoći da odjekne naviještaj da Krist nije neka ideja ili neko sjećanje na prošlost, već Osoba koja živi s nama, za nas i u nama, te da s njime, za njega i u njemu možemo činiti sve novim (usp. Otk 21, 5).
Na uskrsno jutro učenici su, potaknuti viješću o Gospodinovom uskrsnuću, potrčali na grob i uvjerili se da je prazan.
Dragi vjernici, i vi koračajte ovim svijetom i svjedočite: Krist je živ, aleluja! Radujte se, jer je vaš ili naš život skirven u Njemu; u Kristu, koji sada sjedi s desne Ocu.
Neka nam Majka Božja pomogne da živimo novim uskrsnim životom i dostojno sudjelujemo i slavimo svetu misu i da bismo tako postali svjedoci novog čovještva. Hvaljen Isus i Marija!
Petak, 23. 04. 2021. u 19.00 s.
Misa za sve one koji ne mogu dolaziti nedjeljom...
Subota, 24. 04. 2021. nisa u Juri u 17.00 sati.
Nedjelja, 25. 04. 2021.
- Basel, u 8.00 sati
- Basel, u 9.00 sati
- Basel, u 10.00 sati
- Basel, u 11.00 sati
- Liestal, u 13.00 sati
- Liestal, u 14.00 sati