31. nedjelja kroz godinu B – 31. 10. 2021.

 

Misna čitanja

Prvo čitanje: Pnz 6,2-6

Čitanje Knjige ponovljenog zakona

U one dane: Mojsije reče narodu: „Svega vijeka svoga boj se Gospodina, Boga svoga, - ti, i sin tvoj, i sin tvoga sina - vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život! Slušaj Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude, i da se veoma razmnožiš jer ti je Gospodin, Bog otaca tvojih, obećao zemlju kojom teče med i mlijeko. Čuj Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce!“

Riječ Gospodnja

 

 

Pripjevni psalam -  18

Pripjev: Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja,
utvrdo moja, spase moj!

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.

 

Drugo čitanje: Heb 7, 23-28

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo! Mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. Krist pak, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ, da se za njih zauzima.

Takav nam veliki svećenik bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samog sebe. Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja: Iv 14,23

Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći.

 

Evanđelje: Mk 12, 28b-34

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: „Koja je zapovijed prva od sviju?“

- Isus mu odgovori: „Prva je: „Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!“

„Druga je: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.“

- Nato će mu pismoznanac: „Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugog osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage, i ljubiti bližnjega kao sebe samoga, više je nego sve paljenice i žrtve.“

- Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: „Nisi daleko od Kraljevstva Božjega!“ 

I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje na njemačkom:

Evangelium: Mk 12, 28b-34

Du sollst den Herrn, deinen Gott, lieben; du sollst deinen Nächsten lieben wie dich selbst

Aus dem heiligen Evangelium nach Markus.

In jener Zeit ging ein Schriftgelehrter zu Jesus hin und fragte ihn: Welches Gebot ist das erste von allen? Jesus antwortete: Das erste ist: Höre, Israel, der Herr, unser Gott, ist der einzige Herr. Darum sollst du den Herrn, deinen Gott, lieben mit ganzem Herzen und ganzer Seele,
mit deinem ganzen Denken und mit deiner ganzen Kraft. Als zweites kommt hinzu: Du sollst deinen Nächsten lieben wie dich selbst. Kein anderes Gebot ist größer als diese beiden.

Da sagte der Schriftgelehrte zu ihm: Sehr gut, Meister! Ganz richtig hast du gesagt: Er allein ist der Herr und es gibt keinen anderen außer ihm und ihn mit ganzem Herzen, ganzem Verstand und ganzer Kraft zu lieben und den Nächsten zu lieben wie sich selbst,
ist weit mehr als alle Brandopfer und anderen Opfer. Jesus sah, dass er mit Verständnis geantwortet hatte, und sagte zu ihm: Du bist nicht fern vom Reich Gottes. Und keiner wagte mehr, Jesus eine Frage zu stellen.

 

Duhovna misao

 

Nek se ljubav Kristova duboko ureže u naša srca

 

Draga braćo i sestre!

Evanđelje ove nedjelje (Mk 12, 28-34) stavlja nam pred oči Isusov nauk o najvećoj zapovijedi - zapovijedi ljubavi. Ljubav prema Bogu i ljubav i prema bližnjemu za Isusa jedna ljubav. Njegova, Isusova ljubav. To je sam Isus potvrdio nadasve svjedočanstvom svoga života. Isusova ljubav prema Bogu i bližnjemu označava njegov križ; dva kraka križa, okomiti (ljubav prema Bogu) i vodoravni (ljubav prema bližnjemu). Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu nerazdvojne su.

 

Bog je ljubav! Potrebno je dobro upoznati ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovati joj!

"Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu" (1 Iv 4,16). Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice izražavaju BIT I SREDIŠTE kršćanske vjere i stav svakog kršćanina. Ove riječi definiraju jasnu sliku i o Bogu i o čovjeku i čovjekovu putu kroz ovaj svijet. Naš kršćanski odgovor može biti samo jedan: "I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj".

 

Isus Krist – utjelovljena Božja ljubav

Kada govorimo o Božjoj ljubavi, ovdje se ne radi o nekim idejama i nekim apstraktnim pojmovima o ljubavi. Ovdje je riječ o ljubavi Isusa Krista. Ovdje je riječ o Božjoj ljubavi koja se «utjelovila» u Isusu Kristu. Božje djelovanje, djelovanje Božje ljubavi sada u Isusu poprima dramatični oblik u činjenici da se u Isusu Kristu sam Bog daje u potragu za «izgubljenom ovcom», izgubljenim čovječanstvom koje pati. Kada Isus u svojim prispodobama govori o pastiru koji ide za izgubljenom ovcom, ženi koja traži drahmu, ocu koji izlazi u susret i baca se u zagrljaj rasipnom ili «izgubljenom» sinu, to nisu samo riječi, već to predstavlja stvarnost Boga i njegova djelovanja. Isusova smrt na križu je vrhunac djelotvorne Božje ljubavi.

 

„Nebo na zemlji“

Prije svoje muke i smrti na križu i svoga uskrsnuća, Isus je na Veliki četvrtak, na Posljednjoj večeri,  ostao s nama zauvijek po svetoj misi kada je uzeo kruh i razlomio govoreći: „Ovo je moje tijelo!“ Uzeo čašu i kaže: „Ovo je moja krv, koja se prolijeva za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha“. Isus svojim učenicima, kasnije svojoj Crkvi, nije  ostavio samo riječ poziva na ljubav, nego je ostao sam s nama pod prilikama „posvećenoga kruha i vina“. Misa tako nije nikakva služba, niti misu svećenik može služiti. Misa je uvijek događaj Kalvarije; Isusove muke, smrti i uskrsnuća, kako se prvi put dogodio. Zato je u svetoj misi Isus vječni svećenik: on nam govori po Božjoj riječi, on nas pričešćuje, on nas nastavlja i danas ljubiti i spašavati. Sveta misa je „nebo na zemlji“. Vrata otvorena u nebo. Život, vječni život koji nastavljamo i u nebu živjeti i s Isusom Kristom zauvijek slaviti Boga. Zbog toga je naša vjera ovdje na zemlji „euharistijska vjera“, život s Isusom Kristom u svetoj misi ovdje na zemlji. Zbog toga je misa vrhunac kršćanskoga života. Zbog toga bi se trebali dobro zamisliti kako sudjelujemo u svetoj misi i upitati: Primamo li Tijelo Kristovo, pričešćujemo li se kako treba, a to znači: POSTAJEMO li mi sami misitčno Tijelo Kristovo. Darujemo li se Isusu da nas pretvara u sebe?

 

Sveti su živjeli u Božjoj ljubavi

Sutra nas čeka svetkovina Svih svetih. Svećenik moli u Euharistijskoj molitvi: «Molimo te, Gospodine, smiluj se svima nama, da zavrijedimo biti sudionici vječnoga života s blaženom Bogorodicom Djevicom Marijom, s blaženim apostolima i svima svetima koji su živjeli u tvojoj ljubavi, da te hvalimo i slavimo po Isusu Kristu, tvome Sinu.» Svi mi možemo, ako se potrudimo kao što su se trudili sveti, u određenoj mjeri, i to bi bilo normalno, svi mi možemo iskusiti suživot i život u Božjoj ljubavi u našim obiteljima, u prijateljstvima, osobito u duhovnoj zajednici Crkvi.

 

I naši pokojni prijeđoše s ovoga svijeta u život vječni u Božjoj ljubavi

Prekosutra nas čeka godišnji Spomen svih vjernih mrtvih. Nećemo moći poći na grobove svojih. A kada malo razmislimo na grobljima naših pokojnih počivaju samo posmrtni ostaci naših dragih, dok njihove duše počivaju u svjetlu Kristova uskrsnuća i samoga Isusa Krista. Stoga ih najispravnije i najdjelotvornije častimo sa svetom misom. U zajedništvu Božje ljubavi koju uživaju naši pokojni mi se također nadamo ponovnom susretu s našim najdražima.

Zato svećenik moli za pokojne: «Našu pokojnu braću i sestre koji u tvojoj ljubavi prijeđoše s ovoga svijeta dobrostivo primi u svoje kraljevstvo, gdje se i mi nadamo zajedno s njima vječno uživati u tvojoj slavi, po Kristu, našem Gospodinu, po kojemu sva dobra svijetu daješ.»

 

Ohladnjela ljubav prema Isusu

Najgore što se nama kršćanima može dogoditi je da „ohladi“ naša ljubav prema Isusu. U Knjzi Otkrivenja čitamo kako za Crkvu u Efezu piše:“Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost tvoju i da ne možeš podnijeti opakih. Iskušao si one koji se prave apostolima, a nisu, i otkrio si da su lažljivci. Postojan si, podnio si za ime moje i nisi smalaksao. Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i - uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš» (Otk 2, 2-5).

Isus Kirst je naša prva i jedina ljubav. Nikada ne smije ohladnjeti ljubav prema Isusu i njegoj opomeni: «Ljubite Boga svim srcem svojim, svim umom svojim, svom snagom svojom, a bližnjega kao samoga sebe!»

 

Mi kršćani smo već u nebu! Zašto toliko straha i paničarenja?

Osobno vjerujem da ste svi umorni od ovog vremnena pandemije ili corone. Ja sam umoran još više od takozvanih «proroka» o propasti svijeta kao i od njihovih tumačenja. To se sve više čuje i među kršćanima, kao da je to najvažnije! Umoran sam od svih koji pričaju o Antikristu, njegovu dolasku, o svemu onome što će učiniti i što će se sve dogoditi. Umoran sam i od onih koji kukaju i histerično ističu bezbožnost ovoga svijeta i misle kako svijet o njima ovisi. Mnogi pokušavaju biti proroci i spasitelji onim ljudima koji nemaju potrebe za Bogom. Najumorniji sam što mi kršćani ne živimo u ljubavi prema Bogu i čovjeku kao što je Isus živio. Sve je to pogrešno, umišljeno i isticanje samoga sebe.

Šta je onda ispravno? Kako onda danas govoriti o Bogu, svjdočiti Krista? Odgovor je samo jedan: Neka tvoj život govori! Govoriti svojim životom! Mi možemo govoriti drugima o Bogu samo svojim životom. Jedan čovjek došao svetom Franji Asiškome i pitao ga za savjet. Imam dobrog prijatelja, teški je bezbožnik i grešnik. Žao mi ga da izgubi život vječni. Meni je neugodno direktno ga opomenuti da se popravi. Kako ga opomenuti da se promijeni, a da se ne naljuti na mene? Sveti Franjo mu odgovara: Živi tako da tvoj život bude njemu živa opomena.

Draga braćo i sestre, pa ako dođe vrijeme kada nećemo smjeti govoriti o Bogu, kada nećemo smjeti slaviti svetu misu, mi možemo MOLITI, mi možemo činiti što je ispravno: ljubiti Boga i čovjeka, mi možemo ljubiti i slaviti Boga i bližnjega kao što je Krist nas ljubio dok smo još grešni bili i Bog će se radovati i, ne zaboravimo, Božje vrijeme će doći. Ljubav Božja nadilazi sve naše podjele i daje da postanemo jedno, sve dok, na kraju, Bog ne bude »sve u svemu« (1 Kor 15,28).

 

Blago onima koji čvrsto stoje u Božjoj ljubavi

Isus to potvrđuje s blaženstvima. Svi su blaženi, ljudski gledano, nemoćni. Ali oni čvrsto stoje u ljubavi Božjoj, u milosti Božjoj i oni su blagoslovljeni unatoč siromaštvu…

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

(Mt 5,1-12a).

Blago vama ako se zaogrnite Božjom ljubavlju i tako proživite svoj život u ljubavi prema Bogu i prema čovjeku.

 

Što nam je činiti?

Kristova ljubav neka se ureže duboko u našim srcima ! Vratimo se (obratimo se) Prvoj ljubavi, Isusu Kristu, i opet počnimo činiti iz dubine duše što nam danas Isus kaže: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom; i svoga bližnjega kao sebe“ (Lk 10,27).

Molimo svaki dan s Bruderom Klausom ili sv. Nikolom iz Flüe koji je ovako molio:

- Gospodine moj i Bože moj, uzmi od mene sve što me od tebe udaljuje.
Mein Herr und mein Gott, nimm alles von mir, was mich hindert zu Dir.

- Gospodine moj i Bože moj, daj mi sve što me k tebi vodi.
Mein Herr und mein Gott, gib alles mir, was mich führet zu Dir.

- Gospodine moj i Bože moj, oduzmi me meni (samom) i posve me predaj sebi.
Mein Herr und mein Gott, nimm mich mir und gib mich ganz zu eigen Dir.

 

Dragi vjernici, molimo, po zagovoru Djevice Marije, da svaki od nas može pokazati svoju vjeru u jednoga pravog Boga jasnim svjedočanstvom ljubavi prema bližnjemu. Amen.