32. nedjelja kroz godinu B – 07. 11. 2021.

Misna čitanja

Prvo čitanje: 1 Kr 17,10-16

Čitanje Knjige o Kraljevima

U one dane: Ustade Ilija prorok i krene u Sarfatu. Kad je stigao do gradskih vrta, neka je udovica onuda skupljala drva; on je zazove i reče: „Donesi mi malo vode u vrču da pijem!“ Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: „Donesi mi i malo kruha u ruci!“ Ona odgovori: „Živoga mi Gospodina, Boga tvoga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i umremo.“ Ali joj Ilija reče: „Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i svoga sina. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ‘U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Gospodin ne pusti da kiša padne na zemlju.’“

Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije.

Riječ Gospodnja

 

 

Pripjevni psalam -  146

Hvali, dušo moja, Gospodina!

On ostaje vjeran dovijeka,
potlačenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.

Gospodin oslobađa sužnje,
Gospodin slijepcima oči otvara.
Gospodin uspravlja prignute,
Gospodin ljubi pravedne.

Gospodin štiti pridošlice,
sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.

Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvog Bog, Sione, od koljena do koljena.

 

 

Drugo čitanje: Heb 9, 24-28

Čitanje Poslanice Hebrejima

Krist ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samog sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.

I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja: Mt 5,3

„Blago siromasima duhom; njihovo je kraljevstvo nebesko!“

 

 

Evanđelje: Mk 12, 38-44

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Ova je sirota udovica ubacila više od svih.

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: „Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!“

Potom sjedne nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu.

Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovicai baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: „Doista, kažem vam, ova je udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.“

Riječ Gospodnja

 

 

Evanđelje na njemačkom

Evangelium: Mk 12, 38-44

Diese arme Witwe hat mehr in den Opferkasten hineingeworfen als alle andern

Aus dem heiligen Evangelium nach Markus.

In jener Zeit lehrte Jesus eine große Menschenmenge und sagte: Nehmt euch in Acht vor den Schriftgelehrten! Sie gehen gern in langen Gewändern umher, lieben es, wenn man sie auf den Marktplätzen grüßt, und sie wollen in der Synagoge die Ehrensitze und bei jedem Festmahl die Ehrenplätze haben. Sie fressen die Häuser der Witwen auf und verrichten in ihrer Scheinheiligkeit lange Gebete. Umso härter wird das Urteil sein, das sie erwartet.

Als Jesus einmal dem Opferkasten gegenübersaß, sah er zu, wie die Leute Geld in den Kasten warfen. Viele Reiche kamen und gaben viel. Da kam auch eine arme Witwe und warf zwei kleine Münzen hinein. Er rief seine Jünger zu sich und sagte: Amen, ich sage euch: Diese arme Witwe hat mehr in den Opferkasten hineingeworfen als alle andern. Denn sie alle
haben nur etwas von ihrem Überfluss hineingeworfen; diese Frau aber, die kaum das Nötigste zum Leben hat, sie hat alles hergegeben, was sie besaß, ihren ganzen Lebensunterhalt.

 

Duhovna misao

Tko sebe ne daruje, ne daruje ništa

Najveći dar: dar vlastitoga života

 

Draga braćo i sestre,

Započnimo današnje razmišljanje riječima iz drugog misnoga čitanja: «Krist ne uđe u rukotvorenu Svetinju (u hram), nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.» Krist se pojavi da grijeh dokine žrtvom svojom. Križom svojim. Jednom se prinese da grijehe mnogih ponese na Križ, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.

 

Kristov križ je najveći čin božanske ljubavi

Sveti Pavao nam kaže: Kristovim križem - najvećim činom božanske ljubavi koja je postala ljudskom ljubavlju (stari je obred sa životinjskim žrtvama u jeruzalemskom hramu dokinut). Sada stvarni obred, Kristov križ, njegova ljubav s tijelom i krvlju zamjenjuje onaj simbolični i privremeni obred, obred žrtava paljenica. Sami Isus je najavio kraj hrama i nagovijestio drugi "nerukotvoreni" hram - hram svoga uskrsloga tijela (usp. Mk 14,58; Iv 2,19 sl.). Kristov križ potpuno odgovara stvarnosti odnosa Boga i čovjeka.

U prvom retku 12. poglavlja Poslanice Rimljanima sveti Pavao piše: "Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje". Ne piše: Prikažite životinje, žrtve paljenice, nego prikažite sami sebe.

Poziv na "prikazivanje tijelâ" odnosi se na čitavu osobu. On poziva: "predajte sebe". "Proslavite dakle Boga u tijelu svojem" (1 Kor 6,20). Riječ je naime o čašćenju Boga u najkonkretnijem svakodnevnom životu. Za «Novu žrtvu» koja će biti uspostavljena na Veliki četvrtak, za svetu misu, nisu potrebna drva, jer ta vatra (Božja ljubav) gori u svakome od nas, ta vatra ne spaljuje žrtvu, nego je naprotiv oživljava. «Duhovno bogoslužje»  nas združuje u «jedno s Kristom», u kojem smo krštenjem umrli grijehu i sada živimo s Kristom, po Kristu i u Kristu.  

Žrtve paljenice, na kojima su žrtvovane životinje, nisu mogle zamjeniti čovjekovo darivanje samoga sebe Bogu. Isus Krist, svojom žrtvom na Križu i u svojem darivanju Ocu Nebeskom i nama, On koji je postao čovjekom, preuzima nas i naše grijehe na sebe. Mi smo sjedinjeni s Kristom. Mi smo tako pomireni s Bogom.

Crkva danas u Presvetoj Euharistiji (svetoj misi) posadašnjuje Kristovo samodarivanje, njegovu istinsku žrtvu po kojoj nas Bog i danas ljubi i spašava. Sveti Augustin je to divno pojasnio: "Ovo je žrtva kršćanâ: «Mnogi i jedan u Kristu"… "Čitava otkupljena kršćanska zajednica, to jest zbor i društvo svetih, biva prinesena Bogu po Velikom Svećeniku koji je predao samoga sebe" i koji i danas predaje, daje, samoga sebe. On slavi svetu misu i danas. "Prave žrtve su djela ljubavi" – kaže sveti Augustin (10,6: CCL 47, 27 sl.).

Kristovo samodarivanje uključuje težnju da sve privuče zajedništvu njegova Tijela, Crkve, da ujedini svijet. Samo u zajedništvu s Kristom, (Čovjekom-uzorom), koji je jedno s Bogom, svijet postaje kakvim ga svi mi želimo: zrcalo, ogledalo Božje ljubavi. Taj sadržaj i cilj i dinamika je uvijek prisutna u Euharistiji, svetoj misi i ta snaga mora nadahnjivati i oblikovati naš kršćanski život.

 

Krist je pomirnica za grijehe naše, i ne samo za naše nego i za grijehe svega svijeta

Mi misu zovemo «žrva pomirnica», žrtva s kojom nas je Bog pomirio sa sobom. U misi zato stalno ističemo: «Pružimo Mir jedni drugima!»

U Poslanici Rimljanima 3,25, sveti Pavao kaže za Isusa Krista: «Bog ga je "izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri". Izrazom "Pomirilište", koji nama zvuči dosta čudno, sveti Pavao misli na takozvano "pomirilište" u drevnome hramu, to jest na pokrov Kovčega saveza, kojeg se shvaćalo kao dodirnu točku između Boga i čovjeka, kao točku Njegove tajanstvene prisutnosti u ljudskom svijetu. To se "pomirilište", na veliki dan pomirenja – "yom kippur" – škropilo krvlju žrtvovanih životinja - krvlju koja je na simboličan način donosila grijehe od protekle godine pred Boga i tako bi grijesi bačeni u bezdan božanske dobrote, kako se vjerovalo, bili izbrisani Božjim zahvatom, zaboravljeni, oprošteni. Život je započinjao iznova. Život bez grijeha. Tako je sjedinjenost s Kristom i s Kristovim križem preokret koji preobražava i obnavlja zbilju našega bogolsužja i našega odnosa s Bogom i čovjekom. Nije Bog željan krvi životinja koje su oni prinosili i krvlju njihovom škropili poklopac Kovčega saveza. Istina je da se s tim obredom izražavalo želju da se svi njihovi grijesi izbrišu, ali krvlju životinja to se ne ostvaruje. Stoljećima prije Krista, proroci i mnogi psalmi snažno kritiziraju tako okrutne žrtve. Kaže primjerice Psalam 50(49): "Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, jer moja je zemlja i sve što je ispunja. Zar da ja jedem meso bikova ili da pijem krv jaraca? Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu..." (rr. 12-14). U istome smislu kaže slijedeći psalam, 51(50): "Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti" (r. 18 sl.).

Tako je Isus Krist, pravi Božji Sin, koji je postao i pravi čovjek, preuzeo je na sebe naš grijeh. On sâm je dodirna točka između ljudske bijede (grijeha) i božanskog milosrđa. U Njemu se obavlja i obnavlja Novi zavez između Boga i čovječanstva; obnavlja se život. Ova se istina jasno spominje u Prvoj Ivanovoj poslanici 2,2: „I on (Krist) je pomirnica za grijehe naše, i ne samo za naše nego i za grijehe svega svijeta."

 

Isus na putu u Jeruzalem

Ako sve ovo imamo pred očima i k tome današnje evanđelje, ne možemo o njemu razmišljati ne videći Isusa koji upravo dolazi u Jeruzalem gdje će biti razapet. Opće okolnosti ovoga događaja su da je Isus stigao u Jeruzalem. U predvorju Jeruzalemskog hrama Isus se odmarao s apostolima. Bilo je vrijeme Pashe, (Pasha je židovski blagdan u spomen izlaska iz egipatskoga ropstva i na dan Pashe svi Židovi sa svih strana su dolazili u Jeruzalem i jeruzalemski hram proslaviti dan oslobođenja iz regipatskog ropstva). Za ovaj židovski blagdan davalo se novca više ili obilnije nego inače. U predvorju Hrama, kamo su i žene imale pristup, bilo je postavljeno 13 košarica ili riznica za prikupljanje milodara. Svaka je imala svoju svrhu. Trinaesta je bila za dobrovoljne priloge za žrtve paljenice u hramu. Vjernici ne ubacuju sami novac u košarice, već to čine posredstvom svećenika.

 

Dirljiva scena o „udovičinu daru“

Dirljiva scena o „udovičinu daru“ - dala je „sve što je imala, sav svoj žitak“ i nije zadržala sebi ni jedan novčić, toliko je pogodila Isusa koji je primjetio udovičin čin i pozvao svoje apostole i rekao im: „Svi su oni zapravo ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak ili imetak» (Mk 12,44).

Ova se dirljiva scena o „udovičinu daru“ dogodila neposredno pred Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Isus koji će ubrzo predati samog sebe na križu za nas - želi ostaviti snažnu poruku svojim učenicima i poučiti ih: Potrebno je dati, „ubaciti“ sami sebe, a ne nešto od svoga suviška. Sveti Pavao kaže: „Isus je postao siromašan da nas obogati svojim siromaštvom (usp. 2 Kor 8,9); - predao je samoga sebe za nas.“  „Ubacio“ je samoga sebe za dar nama. Zauzvrat čeka mene, tebe... da i mi „ubacimo“ sami sebe na dar Njemu, a ne nešto od suviška.

 

Najveći dar: dar vlastitoga života

Čovjek je sklon i danas stupiti i s Bogom u trgovački odnos. Naručiti koju sv. misu, zapaliti svijeću, učiniti nekakav zavjet (u materijalnom obliku), ili pak napraviti „oltarić“ pred kućom, pored ceste; sve je to daleko lakše nego stati pred Boga, moliti sat vremena predano, stopiti se s njime i predati mu se. Zato Isus za primjer uzima udovicu. Ona je dala sve- samu sebe. Sposobna je na savršenu ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Na njoj se uprizoruje ona zapovijed od prošle nedjelje : ««Ljubi Boga svim srcem svojim, svim umom svojim, svom snagom svojom, a bližnjega kao samoga sebe!» Ona živi od Božje ljubavi, i spremna je za Boga dati sve. Treba upravo to, da svatko od nas na vlastitoj koži do kraja osjeti, koliko smo ovisni, nezaštićeni, potrebni drugih, pa da budemo jedni drugima i Bogu posve blizi, braća i sestre. Čovjeku je i danas daleko potrebnije toplo srce koje ljubi, koje se daje, nego materijalna pomoć. Ako što daš, daj sa srcem. Ne od viška! Udovica daje svoj dar iz ljubavi. Morala bi biti i u našemu životu upravo normalnost, činiti sve iz ljubavi i za ljubav.

 

Tko je danas siromašna udovica? Asja Bibi… ?

Siromašna udovica u današnje vrijeme je svaka ona osoba koja je sav svoj život uložila u Božju riznicu čvrstom i nepokolebljivom vjerom u Isusa Krista. Lijep nam je primjer Asja Bibi, siromašna kršćanka iz Pakistana, kojoj ovih dana mase pismoznanca u dugim haljinama, zamračeni bezumnom mržnjom, izvikuju riječi mržnje i traže njenu smrt (podsjećam: živimo u XXI. stoljeću).

Osjećaju se ugroženima od jedne žene samo zato što joj ne mogu oteti ono što je ona posvjedočila kao svoje najveće blago, a to je vjera u Isusa Krista. Ona je u njegovu riznicu ubacila svoja jedina dva novčića, sav svoj žitak, život.

Asia Bibi je iz zatvorske ćelije napisala u pismu: „Jedini moj zločin, u ovoj mojoj velikoj zemlji koju snažno volim, jest to što sam katolkinja.“ Kaže kako joj je jednog dana u zatvorsku ćeliju ušao sudac i, nakon što ju je osudio na strašnu smrt, ponudio joj je povlačenje presude ako se obrati na islam.

Od srca sam mu zahvalila na prijedlogu, ali vrlo sam mu iskreno odgovorila da ću radije umrijeti kao kršćanka nego izići iz zatvora kao muslimanka. Osuđena sam zato što sam kršćanka. Vjerujem u Boga i u Njegovu veliku ljubav. Ako ste me vi osudili na smrt zato što volim Boga, ponosno ću žrtvovati svoj život za Njega“, napisala je u pismu.

 

Daj mi samo svoju ljubav

Sveti Ignacije Lojolski je molio: ‘Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. Amen!’

»Nimm, Herr, und empfange meine ganze Freiheit, mein Gedächtnis, meinen Verstand und meinen ganzen Willen, meine ganze Habe und meinen Besitz; du hast es mir gegeben, dir, Herr, gebe ich es zurück; alles ist dein, verfüge nach deinem ganzen Willen; gib mir deine Liebe und Gnade, das ist mir genug« (Geistliche Übungen, 234).

 

Dvije udovice - uzor vjere

Liturgija Riječi ove nedjelje nam predstavlja kao uzore vjere dvije udovice. Predstavlja nam ih paralelno: jednu u Prvoj knjizi o kraljevima (17, 10-16), a drugu u Markovu Evanđelju (12, 41-44). Obje te žene su vrlo siromašne i upravo u tome stanju pokazuju veliku vjeru u Boga. Prva se pojavljuje u ciklusu izvješćâ o proroku Iliji. Ovaj je, u doba gladi, primio od Gospodina nalog da pođe u blizinu Sidona, dakle izvan Izraela, u poganski kraj. Ondje je susreo tu udovicu i moli je da pije vode i malo kruha. Žena odgovara da joj je ostala tek šaka brašna i malo ulja, ali, jer prorok insistira i obećava joj da, ako ga bude poslušala, brašna i ulja joj neće ponestati, uslišala je njegovu molbu i biva zato nagrađena.

Druga udovica, ona iz Evanđelja, primijećena je od Isusa u jeruzalemskom hramu, točnije kod riznice, gdje je narod davao milodare. Isus vidi da je ta žena bacila u riznicu dva novčića; tada doziva apostole i tumači da je njezin prilog veći od priloga bogataša, jer, dok su ovi davali od svoga suviška, udovica je dala "sve što je imala, sav svoj žitak" (Mk 12, 44).

Obje udovice pokazuju svoju vjeru vršeći jedan čin ljubavi: jedna prema proroku a druga svojim milodarom. Tako potvrđuju neraskidivo jedinstvo između vjere i ljubavi, kao i između ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu, kao što nas je podsjetilo Evanđelje prošle nedjelje. Papa Leon Veliki ovako je govorio: "Na vagi Božje pravde ne mjeri se količina darova, već težina srca.» Udovica iz Evanđelja pohranila je u riznicu dva novčića i njezin je dar veći od darova svih bogataša.

 

Savršeni primjer sebedarja i vjere

Djevica Marija je savršeni primjer onoga koji prinosi samoga sebe uzdajući se u Boga; s tom vjerom ona je rekla Anđelu: „Evo me“ i prihvatila Gospodinovu volju. Neka Marija pomogne također svakom od nas da mu se darujemo i tako osnažimo povjerenje u Boga i njegovu Riječ  i u brata čovjeka. Amen!