33. nedjelja kroz godinu B – 14. 11. 2021.

 

Misna čitanja

Prvo čitanje: Dn 12, 1-3

Čitanje Knjige proroka Danijela

U ono će vrijeme ustati Mihael, knez veliki koji štiti sinove tvoga naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj će se narod spasiti - svi koji se nađu zapisani u Knjizi. Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu: jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti kao zvijezde navijeke, u svu vječnost.

Riječ Gospodnja

 

 

Pripjevni psalam -  16

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem!

Gospodin mi je baština i čaša:
Ti u ruci držiš moju sudbinu.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna, neću posrnuti.

Stoga mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spopokojno počiva.
Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.

 

 

Drugo čitanje: Heb 10, 11-14. 18

Čitanje Poslanice Hebrejima

Svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. A Krist, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede s desna Bogu čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. Jednim uistinu prinosom za svagda usavrši posvećene. A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja:  Lk 21,36

Budni budite, u svako doba molite da uzmognete stati pred Sina Čovječjega.

 

 

 

Evanđelje: Mk 13, 24-32

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tad će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četeri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.“

„A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana  već omekša i  lišće potjera,  znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!

Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo i zemlja će uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“

Riječ Gospodnja

 

 

Evanđelje na njemačkom

Evangelium: Mk 13, 24–32

Er wird die von ihm Auserwählten aus allen vier Windrichtungen zusammenführen

Aus dem heiligen Evangelium nach Markus.

In jener Zeit sprach Jesus zu seinen Jüngern: In jenen Tagen, nach jener Drangsal, wird die Sonne verfinstert werden und der Mond wird nicht mehr scheinen; die Sterne werden vom Himmel fallen und die Kräfte des Himmels werden erschüttert werden. Dann wird man den Menschensohn in Wolken kommen sehen, mit großer Kraft und Herrlichkeit. Und er wird die Engel aussenden und die von ihm Auserwählten aus allen vier Windrichtungen zusammenführen, vom Ende der Erde bis zum Ende des Himmels. Lernt etwas aus dem Vergleich mit dem Feigenbaum! Sobald seine Zweige saftig werden und Blätter treiben, erkennt ihr, dass der Sommer nahe ist. So erkennt auch ihr, wenn ihr das geschehen seht, dass er nahe vor der Tür ist. Amen, ich sage euch: Diese Generation wird nicht vergehen, bis das alles geschieht. Himmel und Erde werden vergehen, aber meine Worte werden nicht vergehen. Doch jenen Tag und jene Stunde kennt niemand, auch nicht die Engel im Himmel, nicht einmal der Sohn, sondern nur der Vater.

 

Duhovna misao

Budni budite, u svako doba molite da uzmognete stati pred Sina Čovječjega

 

Dragi vjernici!

Kao i svake nedjelje tako i danas kao zajednica vjernika okupili smo se oko Gospodnjeg stola, oko oltara i slavimo svetu misu u kojoj je sam Gospodin prisutan i koji je u središtu našega zajedništva i okupljanja. U isto vrijeme očekujemo i njegov dolazak na kraju vremena. I danas nas njegova riječ vodi do konačnog susreta s njim i našim pokojnima u Kraljevstvu njegovu.

 

Isus – „Sin Čovječji“ je došao i opet će doći

U evanđelju stoji da će „Sin Čovječji“ doći na oblacima s velikom moći i slavom. U evanđeljima nailazimo na više na­slova koji se odnose na Isusa: Sin Božji, Gospodin, Krist, Spasitelj, Sin Davidov, Sin Čovječji… Naslov «Sin Čovječji» je danas od svih navedenih naslova najposebniji. Dok sve ostale naslove na Isusa primjenjuju evanđe­listi ili likovi iz evanđelja, naslov «Sin Čovječji» koristi isključivo Isus i to uvijek za sebe. Za­nimljivo je uočiti da pri tom uvijek govori u trećem licu jednine kao da se radi o nekom drugom, a ne o njemu. Međutim iz kontesta se vidi da zapravo govori o sebi.

Naslov “Sin Čovječji“ nalazimo u evanđe­ljima sveukupno čak 61 put. Riječ «Sin Čovjčji» u hebrejskoj i aramejskoj jezičnoj uporabi najprije i jednostavno znači «čovjek». Za jednostavnije razumijevanja poruke i uloge o «Sinu Čovječjemu» ovdje ću mnogo toga preskočiti i započeti naše razmišljanje s rečenicom: «Sin Čovječji nije doša da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnge» (Mk 10,45). I drugo: «Ali kad «Sin Čovječji» dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" (Lk 18,8). Prvi njegov dolazak nije bio da svijetu sudi nego da se svijet po njemu spasi (Iv 3,17). U «Sinu Čovječjemu» je već prisut­no kraljevstvo Božje, u njemu se razvija i raste, a svoju sveopću uspostavu će doživjeti o drugom dolasku «Sina Čovječjega». Tek onda će «Sin Čo­vječji» sjesti na prijestolje svoje slave i kao pa­stir razdvojiti ovce od jaraca (bijah gladan i dadoste mi jesti…) (Mt 25,31).

Prvi njegov dolazak, znači, nije bio da svijetu sudi nego da se svijet po njemu spasi (Iv 3,17). U susret sa «Sinom Čovječjim» susrećemo se tako s istinskim i izvornim likom Isusa Krista i s biti njegova poslanja. On ulazeći u svijet veli: «Bože, žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju! (Heb 10, 5-7). «Uši si mi otvorio» (Ps 40,7).  Ovo dvoje: "Vršiti, Bože, volju tvoju! i «Uši si mi otvorio» donosi novi život, pomirenje s Bogom, Božje Kraljevstvo, što nisu mogle nikakve žrtve paljenice i okajnice učiniti.

 

Dati se «uvući» u njegovu novu ljudskost

«Sin Čovječji» sam «uzima tijelo» i kao čovjek dolazi od Boga i prihvaća biti čovjekom u cjelosti, i tako ponovno unosi čovjeka, odnosno čovječanstvo u Božju Riječ; čini ga «uhom» za Boga. Spremnošću čuti Božju riječ i biti joj poslušan - dolazi do pomirenja između Boga i čovjeka. On sam («Sin Čovječji») postaje istinska pomirna žrtva, kao onaj koji se posve predao Bogu u poslušnosti i ljubavi, ljubeći do kraja, do križa. On nas - tako - sve čini jednim (u sebi) novim čovječanstvom. Naše nasljedovanje na koje smo pozvani je upravo DATI SE UVUĆI U NJEGOVU NOVU LJUDSKOST, dati se uvući u poslušnost Božjoj riječi i zajedništvo s Bogom. To je nova vizija odnosa Boga i čovjeka. To je spasenje čovjeka koje je Bog pripravio svima nama. Bit nasljedovanja Isusa Krista upravo je ova nova ljudskost koja dolazi od Boga po poslušnosti Isusa Krista.

 

«Sin Čovječji» će nam dati hranu za život vječni

Čitamo u šestom poglavlju Ivanova Evanđelja, u sinagogi u Kafarnaumu, Isus drži svoj poznati govor nakon umnažanja kruha i kaže slušateljima: "tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja (čudesa), nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se" (r. 26).
Isus nakon što je nahranio veliko mnoštvo želi pomoći ljudima da se izdignu iznad zadovoljavanja svojih materijalnih potreba, iznad svakodnevne brige oko hrane, odijevanja, karijere i kaže im: "Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati" (r. 27).

Oni ga pitaju: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" (r. 28). Isusov je odgovor jasan: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao" (r. 29). Središte života, ono što daje puni smisao i čvrstu nadu na često teškom životnom putu je vjera u Isusa Krista, to je susret s Kristom. Ovdje nije riječ o tome da se slijedi neka ideja, neki projekt, već o tome da se Isusa susretne kao živu Osobu, da mu dopustimo da nas on i njegovo evanđelje potpuno zahvate. Isus poziva ljude da se ne zaustavljaju na ljudskom mišljenju, nego da se otvore Božjem htjenju ili naumu. On traži samo jedno: prihvatiti Božji naum, to jest "vjerovati u onoga kojega je on poslao" (r. 29). Mojsije je dao Izraelu manu, kruh s neba, s kojim je sam Bog hranio svoj narod. Isus ne daje nešto, on daje samoga sebe: on je "pravi kruh koji je s neba sišao", i s kojim Bog želi hraniti narod svoj. To je Božje djelo koje trebamo tražiti i prihvatiti.

 

Moć Kristove riječi

Došli smo do posljednje dvije nedjelje crkvene liturgijske godine B. U nedjeljnim biblijskim čitanjima pratilo nas je Evanđelje svetog Marka, koji danas predstavlja dio Isusova govora o svršetku vremena. U tome govoru ima rečenica koja plijeni svojom sažetom jednostavnošću: "Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti" (Mk 13,31). Zadržimo se na trenutak u razmišljanju o tome Kristovu proroštvu: "Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti". (Himmel und Erde werden vergehen; meine Worte aber werden nicht vergehen).

Mi smo još jednu godinu dana iz nedjelje u nedjelju pratili put vjere na koji nas je Crkva pozvala i omogućila živjeti danas „vrijeme Kristova otajstva“ (otajstvo Božje riječi i Presvetoga Kristova Tijela u pričesti). U naš osobno život kao i u zajednički život trebalo je padati sjeme Božje riječi, sjeme vjere, sjeme vječnosti koje ima cilj izrasti i donijeti stostruki plod i tako iznutra „preobraziti“ i obogatiti naš život i otvoriti ga Kraljevstvu Božjemu. Imali smo mogućnost doživjeti moć - snagu Kristove riječi. Ostaje svakome od nas svjesno se upitati u kojoj je mjeri Kristova riječ pala u naša srca i koje je plodove donijela u našem životu?

 

Riječi koje si mi dao, Oče, njima sam predao

Isus kaže: "Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti" (r. 31). Znamo da je u Bibliji Božja riječ ona s kojom Bog stvara (Bog reče i postade). Sva se stvorenja, počevši od kozmičkih elemenata - sunca, mjeseca, nebeskog svoda - pokoravaju Božjoj riječi, nastaju jer su "pozvani" od Božje riječi. Na drugome mjestu kaže Isus obraćajući se nebeskom Ocu: "jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao"(Iv 17,8) i to su te riječi koje imaju za cilj ponovno nas dovesti u zagrljaj i poslušnost Ocu Nebeskome. To su te riječi koje neće nikada proći.

 

A danu i času svršetka svijeta zna samo moj Otac

Zbog toga Isus ne opisuje svršetak svijeta i kada koristi apokaliptične slike: „sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tad će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četeri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.“ Isus se ne ponaša kao "vidjelac". Naprotiv, On želi svoje učenike odvratiti od radoznalosti za datume i predviđanja svršetka svijeta i usmjeriti ih na činjenicu da sve prolazi, a Božja riječ ostaje zauvijek i pred njom je svatko od nas odgovoran za vlastito ponašanje. Na temelju toga ćemo biti suđeni.

 

Krist uspoređen sa sijačem

Ova nedjelja na poseban način stavlja pred nas vjernike onu prispodobu o «Sijaču». Iziđe Sijač sijati sjeme i dok je sijao po polju, dio zrnja padne na stazu, pored puta pa dođu ptice i pozobaju ga. Dio sjemena padne na kamenito tlo gdje je zemlja plitka, pa odmah nikne. Ali kad je granulo sunce, izgori i osuši se jer nije imalo duboka korijena. Dio sjemena padne u trnje pa ono poraste i uguši ga. Dio ga, napokon, padne na dobru zemlju i donese plod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće trideseterostruk. Da vam objasnim priču o sijaču. Svakomu tko čuje riječ o kraljevstvu, a ne razumije ju, dođe Zli i otme mu ono što mu je u srcu posijano. To je sjeme zasijano pokraj puta. Kamenito tlo oni su koju čuju Riječ i odmah ju radosno prihvate, ali nemaju duboka korijena i nestalni su. Čim ih zbog Riječi snađe nevolja ili progonstvo, pokolebaju se vjeri. U trnje zasijano sjeme su oni koji čuju Riječ, ali ju životne brige i zavodljivost bogatstva uguše u njima te ona ne donese roda. Dobro tlo je srce čovjeka koji čuje Riječ i razumije ju te ona donese rod - stostruko, šezdeseterostruko ili trideseterostruko veći od posijanoga.'

U jednoj poznatoj prispodobi Krist se uspoređuje sa sijačem i objašnjava da je sjeme Riječ (usp. Mk 4,14): oni koji ga slušaju, prihvaćaju ga i donose ploda (usp. Mk 4,20) dionici su Kraljevstva nebeskog, to jest žive pod njegovim gospodstvom; žive u svijetu, ali nisu više od svijeta; nose u sebi klicu vječnosti, počelo preobrazbe koje se očituje već sada u dobrom životu, nadahnutom ljubavlju i na kraju će donijeti uskrsnuće tijela. To je moć Kristove riječi.

 

Prihvatiti Božji naum

Isus traži samo jedno, nekoć od svojih učenika, a danas od nas kršćana: »Prihvatiti Božji naum, to jest "vjerovati u onoga kojega je on poslao" (r. 29). Mojsije je dao Izraelu manu, kruh s neba, kojim je sam Bog hranio svoj narod. Isus ne daje nešto, on daje samoga sebe: on je "pravi kruh koji je s neba sišao", u susretu s njim mi susrećemo Boga živog.»

Iz Knjige Izreka čitamo četeri upute kojih se trebamo držati: „Sine moj, pazi na moje riječi! prigni uho svoje mojim besjedama (riječima)! Ne gubi ih nikada iz očiju! Pohrani ih usred srca svoga! Jer su život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu!“ (Izr 4,20-22).

 

Kako se odnosimo prema Božjoj riječi?

Dragi vjernici, ova nedjelja i iduća nedjelja, nedjelja Krista Kralja, traži od nas da sjednemo, napravimo kavu i dobro razmislimo koliko smo i jesmo li kao kršćani duhovno rasli i izrastali postajući sve više sličniji Isusu Kristu kroz ovu crkvenu godinu B koja je na izmaku. Duhovno izrastanje bi trebalo biti posljedica otajstva Božje riječi koju smo slušali iz nedjelje u nedjelju, iz svetkovine u svetkovinu, od blagdana do blagdana i k tome još više primanjem Presvetoga Tijela Kristova u pričesti. Onaj tko zdravo sluša Božju riječ i dobro se pričešćuje Kristovim Tijelom trebao bi biti zahvaćen i uvučen sve više u Božju riječ koja je Tijelom postala i nastanila se među nama; u Isusa Krista. Ako se to nama kršćanima ne događa, onda ne činimo nešto dobro. Vratimo se današnjem evanđelju i pitanju: Vjerujemo li mi u Kristov dugi dolazak?

 

Vjerujete li vi u Isusov drugi dlazak?

Danas se sve manje propovijeda o Isusovu ponovnom dolasku na ovaj svijet. Čini se da je i sve manje onih koji vjeruju u Isusov ponovni dolzak. Šta vi kažete! Vjerujete li vi u Isusov drugi dlazak?

Jedan svećenik je propovijedao o Isusovu ponovnom dolasku. Uzeo je Bibliju u ruku i podigao ju i upitao vjernike: „Vjerujete li vi u Isusov drugi dolazak? „Vjerujete li vi da će Isus brzo doći?“ Vjernici su odgovorili: Vjerujemo! On im je rekao: Ne vjerujete!

Pita ih tako i drugi i treći put: Vjerujete li vi u Isusov drugi dolazaka? Oni malo zbunjeni opet odgovore: Vjerujemo! Svećenik odgovara: „Ne vjerujete vi!

I onda im kaže: Kad biste vi vjerovali u njegov drugi dolazak, vi biste svaki dan o tome govorili, ponašali se kako vam Isus govori, molili redovito u obitelji, dolazili na misu i slavili Boga očekujući njegov dolazak. Nitko vas ne bi mogao ušutjeti.

Drugo: Čovjek može ući u Nebo bez zdravlja, bez bogatstva, bez znanja, bez ljepote ibez tisuću drugih stvari... ali u Nebo nitko ne može doći i ući bez Isusa Krista: „Ja sam put, istina i život, nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ (Iv 14, 6).

 

Dragi vjernici, Djevica Marija je živi znak te istine. Njezino je srce bilo "dobra zemlja" koja je prihvatila s punom raspoloživošću Božju riječ, tako da je cio njen život, preobražen prema slici Sina, uveden u vječnost, dušom i tijelom, anticipirajući vječni poziv svakog ljudskog bića. Neka svaki od nas sada osobno u molitvi odgovori anđelu: "neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,38), da bismo, slijedeći Krista na putu križa, mogli i mi prispjeti k slavi uskrsnuća. Amen.