4. korizmena nedjelja,
14. 03. 2021.

Pjesme za misu

Ulazna: ja se kajem: https://youtu.be/58awnT2vORU

Pripjev:https://youtu.be/zqvdLxTIO1I

Darovna: Ti, Gospodine: https://youtu.be/ntDmACRIsb4

Pričesna: BOG OPROSNIK NAM DAROVA HIMAN: https://youtu.be/BlwVSfEkmxo

Bog te ljubi: https://youtu.be/MMV76_QOqPM

Kraj: Milosti je čas Isus zove nas: https://youtu.be/Et-bAAYVqIo

 

Misna čitanja

Prvo čitanje: 2 Ljet 36, 14-16.19-23

Srdžba se i milosrđe Gospodnje očituje prognanstvom i izbavljenjem naroda.

Čitanje Druge knjige Ljetopisa

U one dane: Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.

Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Gospodnja jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.

Spalili su Božji dom, oborili jeruzalemski zid i sve utvrde njegove vatrom spalili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Gospodin reče na Jeremijina usta: »Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.«

Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodinova objavljena na Jeremijina usta, podiže Gospodin duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: »Ovako veli perzijski kralj Kir: ’Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’«

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 137, 1-8

Pripjev: Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada. https://youtu.be/zqvdLxTIO1I

Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši – da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

 

Drugo čitanje: Ef 2, 4-10

Mrtvi grijesima, milošću ste spašeni.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima

Braćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Riječ Gospodnja.

 

 

Evanđelje: Iv 3,14-21

Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

Riječ Gospodnja.

 

Duhovna misao

Kristov križ je vrhunac ljubavi

Draga braćo i sestre!

Na putu prema Uskrsu stigli smo do Četvrte korizmene nedjelje i do četvrtog koraka ili odluke koju trebamo naučiti živjeti,a to je: U VEĆOJ MJERI TREBAMO OSLUŠKIVATI BOŽJI GLAS U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU i TREBAMO UVIJEK IMATI PRED OČIMA BOŽJA OBEĆANJA dok prolazimo i putujemo „pustinjom ovoga svijeta“ i nailazimo na mnoge kušnje i napasti koje nas prate i često govore u našoj nutrini. Pozvani smo putovati ovim svijetom, ali ne sami nego u društvu Isusa Krista. Pozvani smo uvijek upraviti svoj pogled na Kristov križ koji nam jasno govori u čemu griješimo i što pogrešno činimo, a ujedno nam govori da čovjek bez Duha Božjega bez ičega. Nema ništa i svaki dan sve više tone u crnom zlu.  

Dobro je prisjetiti se dosadašnjih triju odluka ili koraka
Prvi korak je bio: POSLUŠNOST BOŽJOJ RIJEČI; POSLUŠNOST BOGU (jer neposlušnost je bio prvi čovjekov grijeh i to će biti i ostati najveći naš grijeh). 
Drugi korak je: PUSTITI ISUSU DA NAS POVEDE PRED LICE BOŽJE (brdo preobraženja) kako bismo jasno ponovno čuli Očev (Božji) glas  Božji glas koji nam jasno kaže za Isusa Krista: „Ovo je moj ljubljeni Sin. Njega slušajte!“
Treći korak je od prošle nedjelje: POZVANI SMO KLANJATI SE BOGU U „NOVOM HRAMU“, a „novi hram“ je sami Isus Krist. To je bogoštovlje ljubavi. Zapamtimo Isusove riječi: „Ja Sam Put, Istina i Život, i nitko ne dolazi k Ocu osim po Meni“ (Iv 14,6).

Kada se sada vratimo današnjoj odluci ili četvrtom koraku u korizmi koji smo nazvali: U VEĆOJ MJERI TREBAMO OSLUŠKIVATI BOŽJI GLAS U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU i TREBAMO UVIJEK IMATI BOŽJA OBEĆANJA PRED OČIMA, dobro će nam doći riječi Ivana Apostola koji piše: „Nе lјubіtе ѕvіјеtа nі štо је u ѕvіјеtu. Аkо tkо lјubі ѕvіјеt, nеmа u nјеmu lјubаvі Оčеvе. Јеr štо је gоd ѕvјеtоvnо - роžudа tіјеlа, і роžudа оčіјu, і оhоlоѕt žіvоtа - nіје оd Оса, nеgо оd ѕvіјеtа. Ѕvіјеt рrоlаzі і роžudа nјеgоvа, а tkо čіnі vоlјu Воžјu, оѕtаје dоvіјеkа“(1 Iv 2,15-17). Sve prolazi, sve je prevara, osim Boga i onoga što je Božje.

Isus će biti podignut na križ

U današnjem Evanđelju Isus govori Nikodemu: "I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni" (Iv 3, 14-15).

Što krije ova Isusova rečenica u sebi?

Ako se sjetimo da je Nikodem bio farizej, ugledni Židov, jedan od rijetkih farizeja i Židova koji se zainteresirao za Isusa i koji je zbog toga obnoć, da ga nitko ne vidi, došao k Isusu i u razgovoru s Isusom priznaje: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja (velika djela) kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« Isus mu odgovara: »Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!« Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?« Odgovori Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je“ (Iv3, 1-6).

Čovjek je bez Duha Božjega bez ičega

Ovaj dijalog Isusa i Nikodema vraća nas na početak stvaranja čovjeka. Bog stvori čovjeka od blata, zemlje i udahnu mu svoga duha i čovjek oživje. Tako Bog stvori čovjeka na svoju sliku i potvrđuje se stih iz molitve „Dođi Duše Presveti“ „Bez božanstva tvojega (Bože), bez Duha Svetoga, čovjek je bez ičega i tone sav u crnom zlu“.

Već Ivan Krstitelj naviješta: „Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi (to je Isus Krist) jači je od mene ... On će vas krstiti Duhom Svetim...“ (Mt 3,11).

- Uskrsli Krist, pobjednik nad smrću i grijehom, dolazi među svoje učenike i ponovno im reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Naše tijelo bi trebalo biti "hram" Duha Svetoga

Sveti Pavao piše u 1. Poslanici Korinćanima (6,19): „Il‘ zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga“. Što se tiče našeg fizičkoga tijela ono treba biti hram Duha Svetoga. Sveti Pavao nastavlja u Poslanici Rimljanima (6,13), piše ovako: „Niti više dajite svojih udova kao oružje nepravednosti, u službu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe, sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima - a svoje udove kao oružje pravednosti u službi Bogu!“ Bog traži da mu predamo udove našega tijela kao oružje pravednosti u službu Njemu.

Valja nam živjeti po Duhu Svetomu

„Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžba, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.

Plod je pak Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! Ne hlepimo (žudimo) za taštom (ispraznom) slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zavidimo jedni drugima!“ (Gal 5, 16 – 26).

Isusovo obećanje i danas vrijedi: „I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je“ (Iv 14,16-17).

Očevo "davanje" je dovršeno u Sinovljevoj ljubavi na križu
Gospodinova muka se nastavlja u trpljenju ljudi.

Očevo davanje se tako dovršava u Sinovljevoj ljubavi i to „do kraja“ - do križa za koji je Isus znao da ga čeka. Nalazimo se pred nečim što bi ljudski gledano moglo izgledati apsurdno: Bog ne samo da je postao čovjekom, ne samo da je trpio da bi spasio čovjeka preuzevši na sebe teret čitave tragedije ljudskog roda, već umire za čovjeka. Kristova smrt doziva u svijest svu bol i sva zla koja opterećuju čovjeka svih vremena: teški teret naše smrti, mržnje i nasilja koji još uvijek ostavljaju na zemlji krvavi trag. Gospodinova muka se nastavlja u trpljenju ljudi. Kao što s pravom piše Blaise Pascal, "Isus će biti u agoniji sve do svršetka svijeta; ne smije se spavati za toga vremena" (Misli, 553). Ako je Isusov križ žalost, to je, dakle, istodobno poziv za ponovno buđenje naše vjere, kao što Isus govori Nikodemu: "I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni" (Iv 3, 14-15).

Kristov križ je vrhunac ljubavi

Tek nakon razgovora Isusa i Nikodem mi možemo razumjeti Isusove riječi: "I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni" (Iv 3, 14-15).

Kristov križ je je vrhunac ljubavi koja svima nama ukazuje na naše grijehe koji nas ujedaju poput zmija što su ujedale Izraelski narod kada je izlazio iz egipatskog ropstva. Izraelski narod je već kod prvih poteškoća ZABORAVIO BOŽJU RIJEČ I BOŽJE OBEĆANJE DA ĆE IH IZVESTI IZ ROPSTVA I UVESTI U OBEĆANU ZEMLJU. Izraelski narod je u poteškoćama pustinje prestao biti Božji izabrani narod. Oni mrmljaju. Mojsiju prigovaraju da ih je izveo iz Egipta da pomru. U Egiptu su imali bar pune lonce mesa, a sada umiru od gladi. Tek kada su uvidjeli da umiru od takvog načina razmišljanja (od ujeda zmije koja simbolizira naš trbuh i požudu, puzanje po zemlji) oni mole Mojsija da on moli za njih. „Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!« I tada Bog zapovijedi Mojsiju da načini zmiju od mjedi i postavi je na stup; ako bi koga ugrizla otrovnica pogledao bi zmiju od mjedi i ozdravio (usp. Br 21, 4-9). Pogled na zmiju na stubu im je dozivao u pamet njihov grijeh, ali ujedno im je dozivao i njihovo spasenje, protuotrov koji iječi od "smrti zmijina ujeda" (čitaj od grijeha).

Isus će također biti uzdignut na križ, da tko god je u smrtnoj opasnosti zbog grijeha, pogleda na križ i obrativši se Njemu, koji je umro za nas, bude spašen. "Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu" (Iv 3, 17).

Ne smije nam trbuh biti bog

- Sv. Pavao će napisati: „Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: „Mmnogi žive kao neprijatelji križa Kristova.Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko“ (Fil 3, 18-19)

Liječnik i bolesnik

Sveti Augustin to ovako komentira: "Liječnik, koliko je do njega, dolazi da izliječi bolesnika. Ako se netko ne pridržava uputa koje mu je dao liječnik, čini to na vlastitu propast. Spasitelj je došao na svijet... Ako ti ne želiš da te on spasi, sam si sebe osudio: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega“ (današnje Evanđelje).

Otvori se Svjetlu

Križ je najneobičniji svijećnjak na nebu ovoga svijeta. Tko god podigne pogled prem Raspetome, vidi život i odlučuje se za život, jer je Isus i došao na ovaj svijet da spasi čovjeka a ne da ga sudi.

„A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti, nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena“ (današnje Evanđelje).

Ponekad je čovjeku draža tama no svjetlo, jer je navezan na svoje grijehe. Tek kada se otvori svjetlu, tek kada iskreno prizna svoje grijehe Bogu, čovjek nalazi pravi mir i pravu radost. Zato je važno redovito pristupati sakramentu pokore, osobito u korizmi, da primimo od Gospodina oproštenje i odlučnije krenemo Kristovim putem, putem obraćenja.

Pristupi sakramentu ispovijedi

Daj mi svoje grijehe!

Jedne se noći Bog ukazao svetom Jeronimu i rekao mu: "Jeronime, imaš li što da mi daruješ?"
Odgovori mu svetac: „Gospodine, što još želiš? Darovao sam ti svoj život i povukao se u pustinju. Darovao sam ti svoj (raz)um, stavljajući ga u službu tvojoj Božanskoj Riječi.Darujem ti svoje srce...

- Ali, Gospodin je nastavio: „Ipak, Jeronime, imaš mi još nešto darovati!“

- Odgovara mu svetac: „Ti znaš, Gospodine, da ti nemam što više darovati. Postao sam siromašan i gol s tobom."

- Znam, Jeronime, - zaključi Bog - ali ti mi uistinu imaš još nešto darovati.

Daj mi svoje grijehe. Ja ti ih želim oprostiti i učiniti te sretnim čovjekom.

Kristov križ je je vrhunac ljubavi

Kristov križ je je vrhunac ljubavi, koja svima nama ukazuje na naše grijehe i poziva nas da mu "darujemo" svoje grijehe, da se ostavimo grijeha i živimo u Božjoj ljubavi.
Božja ljubav nas poziva da svaki dan više računamo na Božju riječ, na Božja obećanja, dok koračamo "pustinjom ovoga svijeta" i to ne sami, nego u društvu Isusa Krista.
Sve drugo će proći, a ostat će samo Ljubav. Ljubav (Kristov križ) nije dovoljno ljubljen!  Prepoznat! Življen!
„Nе lјubіtе ѕvіјеtа nі štо је u ѕvіјеtu. Аkо tkо lјubі ѕvіјеt, nеmа u nјеmu lјubаvі Оčеvе. Јеr štо је gоd ѕvјеtоvnо - роžudа tіјеlа, і роžudа оčіјu, і оhоlоѕt žіvоtа - nіје оd Оса, nеgо оd ѕvіјеtа.
Ѕvіјеt рrоlаzі і роžudа nјеgоvа, а tkо čіnі vоlјu Воžјu, оѕtаје dоvіјеkа
(1 Iv 2,15-17). Sve prolazi, sve je prevara, osim Boga i onoga što je Božje.

Draga braćo i sestre, povjerimo se zagovoru Blažene Dejvice Marije, koja se toliko raduje kada smo spremni ljubiti Njezina Sina kao što je On nas ljubio i kao što nas i danas ljubi..