Prvo čitanje: 2Kr 4, 42-44
Jest će i preostat će.
Čitanje Druge knjige o Kraljevima
U one dane: Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem Elizeju kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: »Daj ljudima neka jedu!« Ali njegov momak odgovori: »Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?« On odgovori: »Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Gospodin: ’Jest će i preostat će.’«
I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Gospodinovoj.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 145, 10-11.15-18
Pripjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore.
Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.
Drugo čitanje:Ef 4, 1-6
Jedno tijelo, jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 6, 1-15
Razdijeli onima koji su posjedali koliko su god htjeli.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?« To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.« Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!« Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Riječ Gospodnja.
Draga braćo i sestre, u današnjem evanđelju imamo prozor „umnažanja kruha“, koje Isus kasnije tumači u sinagogi u Kafarnaumu, pokazujući na samoga sebe kao na "kruh" koji daje život. "Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli" (Iv 6, 11).
„Umnažanje kruha“ je upravo ono što je Isus predoznačio na Posljednjoj večeri kada je uzeo kruh, blagoslovio, razlomio i dao učenicima govoreći: Uzmite i jedite od ovoga svi. Ovo je moje tijelo koje će se za vas predati .»
Umnažanje kruha i sveta misa
Naglasak je na temi "kruha", koji se razdjeljuje, i na zahvaljivanju (eucharistesas). Riječi „razdijeli i zahvali“ dozivaju nam u pamet svetu misu ili euharistiju, Kristovu žrtvu za spas svijeta. Euharistija je trajni veliki susret čovjeka s Bogom u kojem se Isus daje kao hrana za nas, daje samoga sebe da nas „pretvori u sebe“. Hraniti se tijelom Kristovim, (ili kako mi kažemo pričestiti se) znači vjerno i s velikom sviješću sudjelovati u svetoj misi ili u euharistiji i biti duboko sjedinjen s Isusom Kristom. Sveta pričest - euharistijska hrana – je ta koja nas preobražava ili pretvara u Isusa Krista, tako da iz mise u misu sve više bivamo sličniji Isusu Kristu. Duhovno se razvijamo i rastemo. Bivamo promijenjeni. Ljubimo Kristovom ljubavlju i mislimo njegove misli. Krist nas hrani i ujedinjujući sa sobom; uvlači u sebe".
Za razliku od kruha koji je Isus Krist i kojega primamo u pričesti, mi se hranimo i običnim kruhom. Naše tijelo njega pretvara u sebe i tako se razvijamo, rastemo, jačamo, imamo snage raditi.
Ništa se ne događa bez nas
U prizoru umnažanja kruha skreće se pozornost također na prisutnost jednog dječaka koji, suočen s teškoćom da se nahrani toliko mnoštvo, odlučuje podijeliti ono malo što on ima: pet kruhova i dvije ribe (usp. Iv 6, 8). Čudo umnažanja kruha nije se dogodilo ni iz čega, nego upravo iz skromnog i spremnog dijeljenja onoga što ovaj dječak ima sa sobom.
Isus od nas ne traži ono što nemamo. Mi nemamo ljuavi koliko je Isus ima… On nam ukazuje na to da, ako svaki od nas ono malo ljuavi što ima, stavi na njegov oltar kod mise, tada se događaju ćudesa i danas: Bog je spreman i kadar umnožiti svaku našu malu gestu ljubavi i učiniti nas dionicima svoga dara, svoga božanstva, samoga sebe.
Mnoštvo je pogođeno čudom, ali ne uspijeva svoj pogled izdići dalje od materijalnoga, a Isus "spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam" (Iv 6, 15). I danas je opsnost da Isus ostane sam, nerazumljen, da u njemu gledamo samo čudotvorca, a ne put do Boga i čovjeka, put na kojem se ostavljamo grijeha i vraćamo svetosti, put ljuavi, dobrote…
Porebna je promišljenost
Tko to od nas razmišlja o kruhu kojega svaki dan jedemo? Tko razmišlja kako je do kruha došlo? Tko razmišlja o zrnu pšenice koje je u zemlju palo, prošlo vlagu i tamu, isklijalo, naraslo, pa bilo pokupljeno, osušeno, samljeveno, ispečeno, kako bismo ga na kraju blaglovali kao kruh koji daje život. Olako kruh jedemo, o njemu ne razmišljamo i olako ga bacamo.
Ista se stvarnost o „Kruhu koji je s neba sišao“ – Isusu Kristu – ponavlja i događa. Idemo na misu, pričešćujemo se i jako malo razmišljamo o Isusu Kristu, njegovu križu, patnji, smrti na križu i uskrsnuću po kojima nam je pripremio i ostavio gozbu ljubavi, svetu misu ili euharistiju kako bi nas i dalje ljubio i izbavljao od zla i duhovne gladi…
Živjeti po Isusu Kristu
Reče Isus mnoštvu: "Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni“ (Iv 6,51…).
Mi nismo spšeni od grijeha ili Zla nekim „jeftinim Božjim milosrđem“, nego je sam Bog po Isusu Kristu i njegovu križu prvo slomio moć grijeha i za nas i naše spasenje platio veliku cijenu. K tome nam je pripravio i ostavio „gozbu Ljubavi – svetu misu – euharistiju - Kruh Života – samoga Sebe kako bi nas danas spašavao od zla i ljubio kao svoju ljubljenu djecu. „Onaj tko meine blaguje živjet će po meni“ – poručuje Isus Krist i danas svima nama.
Ovo je odgovor za sve nas na pitanje: „Gdje da nađemo kruha ljubavi za sav ovaj narod, za sve one koje nam je Bog povjerio, za nas same i naše ukućane i susjede? Imajući pred očima onog bezimenog dječaka iz evanđelja, njegovih pet ječmenih hljebova i dvije ribe s kojima je Isus nahranio mnoštvo, i mi smo pozvani da sa svojim ograničenostima stavimo u Isusove ruke sami sebe, svoje obitelji, svoju malu vjeru i ljuav, i Isus će umnožiti našu vjeru i ljubav da ćemo svi biti „siti“ i sretni što smo Kristovi, kršćani.
Povjerimo zagovoru Blažene Djevice Marije i zaštiti svete Ane i svetog Joakima cijelu našu Misiju da nam pomognu uvijek jačati vjeru i nadu u izvore Božje riječi i ljubavi. Amen.
Raspored misa i obavijesti
Misa u nedjelju, 01. 08. 2021. je u Baselu u 9.00 sati
Ako vam zatreba svećenik dok ja budem na odmoru tu je Alen Palatinus (076 - 598 57 74) ili nazovite misiju Zürich (Telefon: 044 455 80 60). Hvala!