Nedjelja, 15. 8. 2021.

UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO
VELIKA GOSPA

Misna čitanja

Prvo čitanje:Otk 11,19a; 12, 1-6a.10ab

Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama.

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana Apostola

- Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu. I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.

I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj veliki, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.

I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju, gdje joj Bog pripravi sklonište. I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!«

Riječ Gospodnja

 

 

Otpjevni psalam: Ps 45, 10b-12b.16

Pripjev:Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći. https://youtu.be/UFFcEUr-ZHA

Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći,
mnoštvom okružena.

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:
zaboravi svoj narod i dom oca svog!«

»Zaželi li kralj ljepotu tvoju,
smjerno se pokloni njemu.«

S veseljem je vode i s klicanjem,
u kraljeve dvore ulazi.

 

Drugo čitanje: 1Kor 15, 20-27a

Prvina Krist, a zatim oni koji su Kristovi.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih. Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu biti svi oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku; potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu Ocu, pošto obeskrijepi svako vlasništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje, dok ne podloži sve neprijatelje pod svoje noge. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt, jer sve podloži nogama njegovim.

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja:

Uznesena je Marija na nebo; raduje se vojska anđela.

 

Evanđelje: Lk 1, 39-56

Velika mi djela učini Svesilni: uzvisi neznatne.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“

Tada Marija reče: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.“

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Riječ Gospodnja

 

Evanđelje na njemačkom

Zum Evangelium   Nachdem Maria ihr großes Ja gesprochen hat, eilt sie zu ihrer Verwandten Elisabet. Beide Frauen sind auf besondere Weise in die Heilsordnung Gottes einbezogen. Der Lobgesang Marias, das Magnifikat, ist ihre Antwort auf das, was ihr von Gott her geschehen ist. Das Lied feiert die Größe Gottes, seine Macht, seine Barmherzigkeit und seine ewige Treue. Der Lobgesang aller Glaubenden der alten Zeit und der kommenden Generationen fügt sich in dieses Danklied ein.

EvangeliumLk 1, 39–56

Der Mächtige hat Großes an mir getan: Er erhöht die Niedrigen

Aus dem heiligen Evangelium nach Lukas.

In jenen Tagen machte sich Maria auf den Weg und eilte in eine Stadt im Bergland von Judäa. Sie ging in das Haus des Zacharías und begrüßte Elisabet. Und es geschah: Als Elisabet den Gruß Marias hörte, hüpfte das Kind in ihrem Leib. Da wurde Elisabet vom Heiligen Geist erfüllt und rief mit lauter Stimme: Gesegnet bist du unter den Frauen und gesegnet ist die Frucht deines Leibes. Wer bin ich, dass die Mutter meines Herrn zu mir kommt? Denn siehe, in dem Augenblick, als ich deinen Gruß hörte, hüpfte das Kind vor Freude in meinem Leib. Und selig, die geglaubt hat, dass sich erfüllt, was der Herr ihr sagen ließ.
- Da sagte Maria: Meine Seele preist die Größe des Herrn und mein Geist jubelt über Gott, meinen Retter. Denn auf die Niedrigkeit seiner Magd hat er geschaut. Siehe, von nun an preisen mich selig alle Geschlechter. Denn der Mächtige hat Großes an mir getan und sein Name ist heilig. Er erbarmt sich von Geschlecht zu Geschlecht über alle, die ihn fürchten. Er vollbringt mit seinem Arm machtvolle Taten: Er zerstreut, die im Herzen voll Hochmut sind; er stürzt die Mächtigen vom Thron und erhöht die Niedrigen. Die Hungernden beschenkt er mit seinen Gaben und lässt die Reichen leer ausgehen. Er nimmt sich seines Knechtes Israel an und denkt an sein Erbarmen, das er unsern Vätern verheißen hat, Abraham und seinen Nachkommen auf ewig.
Und Maria blieb etwa drei Monate bei ihr; dann kehrte sie nach Hause zurück.

 

Duhovna misao

Svetkovina Marijina uznesenja u nebo

Draga braćo i sestre,
 

Svetkovina Marijina uznesenja u nebo potiče sve vjernike da svoj pogled uprave prema nebu. Nebo je istinita stvarnost: Bog je nebo. On je naš cilj, cilj i vječno prebivalište. Nek i naš svaki dan i svaki trenutak života bude korak bliže na putu prema Bogu, prema nebu.

Među najomiljenije marijanske blagdane spada upravo Marijino uznesenje na nebo ili Velika Gospa. Tko god može za Veliku Gospu nastoji hodočastiti u koje marijansko svetište. Zato su naša marijanska svetišta širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine toga dana puna, raspjevana, ožarena ljetnim suncem i žarom molitve i  pobožnošću. Zašto?


Marija je majka svih vjernika

Marija je, doista, postala Majka svih vjernika. Njezinoj se majčinskoj dobroti, kao i njezinoj čistoći i djevičanskoj ljepoti, obraćaju muškarci i žene svih vremena i svih krajeva svijeta u svojim potrebama i nadama, u svojim radostima i trpljenjima, u svojim samoćama kao i u svojim zajedničkim težnjama. I uvijek kušaju dar njezine dobrote, kušaju neiscrpnu ljubav koju ona izlijeva iz dubine svoga srca. Zato se svjedočanstva zahvalnosti na uslišenim molitvama nalaze u mnogim Gospinim crkvama i svetištima. Pobožnost vjernikâ prema Mariji istodobno pokazuje nepogrešiv vjernički stav i osjećaj, osjećaj da vjernici dobro znaju da je Marijina ljubav miomiris Božje ljubavi. Zahvaljujući Marijinoj dubokoj sjedinjenosti s Bogom, njena duša je potpuno prožeta Bogom i njegovom ljubavlju. To je i uvjet da samo onaj tko je pio s izvora Božje ljubavi, i sam može postati izvorom »iz kojeg teku rijeke žive vode« (usp. Iv 7,38). Majka Marija očituje nam Božju ljubav i očituje nam da je njezin izvor Bog iz kojega uvijek iznova crpi svoju snagu, ljubi svoju Crkvu i sve ljude.

 

Marija se ne uzda u vlastite snage, već svoje pouzdanje stavlja u Boga

Ulomak iz Evanđelja svetog Luke, kojeg danas čitamo, opisuje susret Marije i njene rođakinje Elizabete : «I Elizabeta puna Duha Svetoga povika iz svega glasa: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!... Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ Tada Marija reče: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje…» Ovdje nam je jasno rečeno da se ljudi mogu susretati samo u Bogu, Božjemu Duhu i kada se u njemu susreću onda oni jedni druge blagoslivlju i Boga veličaju.

Tako je u ovom susretu Gospa nazvana blaženom među svim ženama; blaženom, jer je povjerovala da će se ispuniti riječi koje joj je Gospodin rekao. Marija uzvraća pjevanjem himna: »Veliča duša moja Gospodina « (Lk 1,46) s kojim ona uzdiže i veliča Boga, s kojim na vidjelo dolazi njezina vjera. Ona sebe ubraja među "siromašne" i "ponizne" koji se ne uzdaju u vlastite snage, već svoje pouzdanje stavljaju u Boga. Njena poniznost stvara prostor Božjem djelovanju koje je u moći učiniti tako velika djela upravo u slabosti. Marija je velika upravo zato što ne želi veličati samu sebe, već Boga. Ona je ponizna: njezina je jedina želja biti službenica Božja (usp. Lk 1,38.48). Ona zna kako je jedini način da pridonese spasenju svijeta taj, da se namjesto, da ostvaruje vlastite projekte, stavi potpuno na raspolaganje Bogu i njegovoj volji. Njena poniznost stvara prostor Božjem djelovanju;  nas poziva da se više pouzdajemo u Boga, da slijedimo njegovu Riječ, tražimo i činimo njegovu volju. Marijin put bi trebao biti i naš put i to je put koji nas čini "blaženima" na našem ovozemaljskom putovanju i otvara nam «vrata neba».

 

Marija, žena vjere, nade i ljubavi

Marija je žena nade: jedino zato što vjeruje u Božja obećanja i očekuje spasenje Izraelovo. Anđeo može doći k njoj i pozvati je da se stavi u službu ostvarenja tih Božjih obećanja.

Žena je vjere: Blažena ti što povjerova, kaže joj Elizabeta (usp. Lk 1, 45). Hvalospjev Veliča - slika, takoreći, njezine duše - potpuno je protkan riječima Svetog pisma, Božjim riječima i obećanjima. Božja riječ je postala Marijin dom iz kojega ona s lakoćom „izlazi“ i u koji se ponovno vraća. Ona govori i razmišlja Božjom riječi. Božja riječ postaje njezina riječ i njezina se riječ rađa iz Božje riječi. Prema tome, vidi se da su i njezine misli u skladu s Božjim mislima, da je njezina volja jedno s Božjom voljom. Budući da je potpuno prožeta Božjom riječi, mogla je postati i majka „utjelovljene Riječi“.

Na kraju, Marija je žena koja ljubi. Zar bi to moglo biti drukčije? Kao vjernica, koja u vjeri misli Božje misli i hoće ono što Bog hoće, ne može biti drugo doli žena koja ljubi. Njezina ljubav je prepoznatljiva u tihim događajima u evanđeoskim izvješćima o Isusovu djetinjstvu;  u Kani Galilejskoj u kojoj uočava potrebu u kojoj su se našli mladenci i priopćava je Isusu. Vidimo to u poniznosti s kojom prihvaća da bude u drugom planu tijekom Isusova javnog života i djelovanja, sve do križa, kada je ponovno kucnuo Majčin čas koji će podijeliti s pravim Isusovim časom (usp. Iv 2,4; 13,1). Dok su se učenici razbježali, Marija je ostala kod križa (usp. Iv 19,25-27); kasnije, na Duhove, oni će se okupiti oko nje u iščekivanju Duha Svetoga (usp. Dj 1,14). Marija je tako ostala bliza i bliska učenicima i nama današnjim vjernicima. Riječi koje je Raspeti uputio učeniku Ivanu i po njemu svim Isusovim učenicima i nama danas: «Evo ti majke!» (Iv 19,26) - obistinjuju se i danas i u svakome novom naraštaju.

 

Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega

U središtu viđenja što ga Otkrivenje iznosi u današnjem drugom čitanju nalaze se znakovita viđenja Žene koja rađa Sina muškića, te usklađeno viđenje Zmaja koji je već zbačen s neba. On, premda i dalje djeluje u progonu Žene i ostale njezine djece, već je pobijeđen na Križu u korijenu i njegov će se poraz na kraju neizbježno pokazati. Zato svjedoci-mučenici pjevaju oduševljeni: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim" (Otk 12,10). S ovim jakim i ponekad teškim slikama iz Knjige Otkrivenja, Ivan ističe SADA potrebu hrabrog POVJERENJA Bogu i Božjoj pobjedi. Dobro je znati da Ivan s Knjigom otkrivenja nije imao nakane iznijeti zagonetke koje treba rješavati i odgonetavati, već je htio istaknuti novi put pouzdane nade koja se vedro prepušta Bogu u Isusu Kristu. Ivan s Patmosa tako kršćanima otvara oči da već sada vide i gledaju «Nebeski Jeruzalem» gdje "smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu" (Otk 21,4).

 

"Dođi, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20) - "Marana tha!"

Knjiga Otkrivenja nas stavlja pred tipično kršćanskim paradoksom, prema kojemu se patnja ne shvaća nikada kao posljednja riječ, već ju se promatra kao točku prijelaza prema sreći i pobjedi. Uskrsnuću! Upravo zbog toga Ivan, vidioc s Patmosa, svoju knjigu završava s posljednjom čežnjom koja je prožeta iščekivanjem. On zaziva konačni Spasiteljev dolazak: "Dođi, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20) - "Marana tha!" Stoga je «žrtvovani Jaganjac» u stanju otvoriti zapečaćenu knjigu i otkriti njezin sadržaj. Samo on može iz nje izvući i iščitati novi život kršćana, U tome se vidi nestrpljivost konačnog susreta s Gospodinom Isusom Kristom kojemu su kršćani posvetili svoj život i svoju smrt. To bi trebala biti i ostati molitva i želja svih nas kršćana, bez obzira na svaku moguću kušnju s kojom se susrećemo i s kojom ćemo se suočiti da uvijek molimo: "Dođi, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20) - "Marana tha!"

 

Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu biti svi oživljeni

Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima uspoređuje praroditelja Adama i Krista: «Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi biti oživljeni…»
U središtu ove usporedbe, nije toliko Adam s posljedicama koje je grijeh imao po čovječanstvo, nego je više naglašen Krist s milošću koja je po njemu obilato na čovječanstvo izlivena. Usporedba koju Pavao uspostavlja između Adama i Krista jasno ističe premoć drugoga, premoć Krista. «Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost: kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu» (Rim 5, 18-21).

 

Naše krštenje

U toj je perspektivi razumljivo da krštenje koje smo primili, osim što oslobađa od istočnoga Adamova grijeha koji prati svaku ljudsku osobu, ujedno i još više uvodi u novi odnos s Bogom, čineći da stvorenje bude Božji sin: "Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih i mi tako hodimo u novosti života" (Rim 6, 4). Dioništvo u Kristovu križu i uskrsnuću uvodi nas u posve novi život, život oslobođen od Adamova grijeha i od svakoga drugoga grijeha, preobražava nas u osobnu slobodu za služenje Gospodinu u braći ljudima. Vjernici ili kršćani polažu svoju nadu jedino u Krista, "nadu slave" (Kol 1, 27). Upravo je Marija, čije uznesenje na nebo danas slavimo, prvi svjedok te nade. Isus  je za nas naprosto "život", koji u konačnici potpuno obeskrjepljuje žalac smrti (usp. 1 Kor 15, 56), kojemu su sada podložna sva Adamova djeca.

 

Marijino Uznesenje je i naše uznesenje

Marijino Uznesenje govori nam o blistavoj budućnosti koja nas čeka.
Marijino Uznesenje nas ujedno snažno poziva da se više pouzdajemo u Boga, da slijedimo njegovu Riječ, da tražimo i činimo njegovu volju.

Motreći Mariju u nebeskoj slavi, shvaćamo da i nama zemlja nije konačna domovina i da ćemo, ako živimo trajno okrenuti prema vječnim dobrima, jednog dana uživati tu istu njezinu slavu u Nebu. Stoga, premda se susrećemo svakodnevno s tisućama poteškoća, ne bismo smjeli gubiti vedrinu i mir koju nam daje Isus Krist. Sjajni znak Uznesene Blažene Djevice Marije u nebo još više sjaji kada se čini da se na obzorju gomilaju žalosne sjene boli i nasilja.

Uznesenje je stvarnost koja nas dotiče, jer nam na najbolji način pokazuje našu sudbinu, sudbinu čovječanstva i povijesti. Marijino uznesenje je stvarnost slave na koju je svatko od nas pozvan. Motreći Mariju u nebeskoj slavi, shvaćamo da i nama zemlja nije konačna domovina i da ćemo, ako živimo trajno okrenuti prema vječnim dobrima, i danas, a posebno jednog dana uživati tu istu njezinu slavu u nebu. Amen!

 

Izmolimo na kraju:

Pod obranu se tvoju utječemo,
sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli uvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena, Gospođo naša, posrednice naša, zagovornice naša! Sa svojim nas Sinom pomiri, svojemu nas Sinu preporuči, svojemu nas Sinu izruči! Amen.

 

Raspored misa i obavijesti

Ne treba se prijavljivati

Nedjelja, 22. 08. 2021.
- Basel,                     u  08.00 sati
- Basel,                     u 11.00 sati
- Liestal,                   u 13.00 sati

Poslušajte:
SPASIT ĆE OBITELJ I ČOVJEČANSTVO : Ovo je skrivena poruka koju je Majka Terezija dobila od Gospe - https://youtu.be/qLU8J_sP-s0

Gospina poruka od 25. 7. 2021.

„Draga djeco! Pozivam vas da budete molitva za sve one koji ne mole. Svjedočite, dječice, vašim životima radost da ste moji, a Bog će uslišati vaše molitve i dati vam mir u ovom nemirnom svijetu, gdje oholost i sebičnost vlada. Dječice, vi budite darežljivi i ljubav moje ljubavi, da pogani osjete da ste moji i da se obrate mom Bezgrješnom Srcu. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“