Mise danas:
Basel u 11.00 sati
Liestal u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Iz 52, 7-10
Neka svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 98, 1-6
Pripjev: Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu,
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!
Zapjevajte Gospodinu uz citru,
uz citru i zvuke glazbala,
uz trublje i zvuke rogova:
kličite Gospodinu kralju!
Drugo čitanje: Heb 1, 1-6
Bog nam progovori u Sinu.
Početak Poslanice Hebrejima
Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđelā koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.
Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja:
Dan nam presveti osvanu: Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu, jer danas siđe na zemlju svjetlost velika.
Evanđelje: Iv 1, 1-18
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Narod Ukrajine dočekuje prvi Božić u ratu, prvi ratni Božić između straha i nade, smrti i života, tame i svjetla. Čitavo čovječanstvo se nalazi između straha i nade, tame i svjetla, između tame nuklearne prijetnje i uništenja svijeta i božićnog svjetla, koje je - predstavljajući Isusa Krista - jedino svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka.
Dan nam presveti osvanu: Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu, jer danas siđe na zemlju svjetlost velika.
Isusovo rođenje prosvjetljuje nas
Svjetlost koja je Isus Krist igra veliku ulogu u našem kršćanskom životu koju očitujemo kroz paljenje svijeća. Tako palimo svijeće prilikom našega krštenja, prve pričesti, krizme i vjenčanja. Palimo svijeće na grobljima naših pokojnih. U crkvenoj godini imamo uskrsne svijeće za Uskrs i pred Božić imamo adventski vijenac i svjetlo mira. U našim crkvama stalno gori jedna SVJETILJKA - vječno svjetlo koje ukazuje na stalnu Božju prisutnost u svetohraništu. Samo je jedna poruka: Isusovo rođenje i dolazak na ovaj svijet, u duboku tamu ovoga svijeta, prosvjetljuje nas i naše živote. Sve ovo možemo povezati s evanđeljem na Božić i božićnom porukom: Isus se rodio kako bi bio svjetlo naše svijesti i savijesti.
Ivan Evanđelist govri u evanđelju o postojanju goleme tame u svijetu
- Ma kako to nekome može zvučati tmurno i turobno da danas u ovo božićno vrijeme i raspoloženje, Ivan Evanđelist i evanđelje, govoreći u današnjem evanđeoskom odlomku o Božjem svjetlu koje ljudima daje život i koje raspršuje tamu i koje jedino prosvjetljuje čovjeka, spominje i jasno govori da u svijetu postoji golema tama u koju je uronjen ljudski život i koja dominira na sceni ljudske povijesti. Ta pogubna tama guta ljudske živote, upravlja na tragičan način sudbinama pojedinca, pa i cijelih naroda.
- Drugi će prigovoriti, kad Ivan Evanđelist govori u evanđelju o postojanju tame, da nije dobro širiti pesimizam i mračne misli u svijetu oko sebe, da nije doro predstavljati samo Isusa Krista kao jedino svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka, jer je to širenje oko sebe netrpeljivosti i isključivosti, kao da ne postoji neko drugo uporište svjetla osim Isusa Krista.
- Neki će pomisliti da sveti Ivan, govoreći o svijetu koji nije upoznao Božje Svjetlo, iskazuje nepovjerenje prema čovjeku i njegovim spoznajnim dometima, koji su postignuti bez Božjeg svjetla.
- Možda će netko pomisliti da ljudska povijest i nije tako crna, te da ni čovjek nije u tolikom mraku, kao što bi se dalo zaključiti iz Ivanova današnjeg Evanđelja, kad nam ne bi suprotno govorila sama sadašnjost koja je puna strašnih događaja, puna ispraznosti i crnila, kao što je nuklearna prijetnja, ratovi, glad, terorizam...
- I na kraju netko će pomisliti da današnje Evanđelje izražava neprimjeren pogled na čovjeka i njegovu povijest, ali je činjenica da čovječanstvo, unatoč milionima mirovnih konferencija, nije uspjelo osigurati mir i budućnost bez Boga. Zato Ivan ne može ne reći istinu o tome kako je Bog došao svojima i da ga oni nisu primili. Ne može ne progovoriti o činjenici da je čovjek htio živjeti bez Boga u svojoj samodostatnosti, čime je pao u veliku tamu.
Današnji čovjek
Istoj napasti, istoj tami, izložen je i današnji čovjek koji se trudi pokazati kako može živjeti bez Božjeg svjetla. I danas se u suvremenom svijetu misli da nam Bog ne treba, da nam njegovo svjetlo ne treba biti putokaz života niti svjetlo našem umu, volji i duši. I danas mnogi misle da je ljudima dovoljno svjetlo ljudskoga dostignuća, umjesto da dopuste Božjem svjetlu da zasja i bude svjetlo na prosvijetljenje svakom od nas. Mnogi su slijepi vidjeti kako smo kao ljudi u mraku, u tami, ako nema Božjeg svjetla. Jer život se ne može svesti na dobru organizaciju društva i na demokratski sustav. Život nije samo velika gospodarska moć, vremeniti posao i plaća, nego i duhovni angažman i rad u Božjem kraljevstvu, te, u skladu s tim i sam vječni život. Evanđelist je stoga svjestan da postoje tmine koje žele zarobiti cijeli ljudski život ne dopuštajući čovjeku zajedništvo s Bogom u njegovoj svjetlosti. Zato ovaj njegov opis nije neko beznađe i pesimizam, nego navještaj Božjeg svjetla koje ne dopušta tami da pobjedi nad ljudima. Ako imamo Božje svjetlo u duši, tama nas ne može nadvladati.
K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše
Uvijek iznova nas dirne činjenica iz današnjeg evanđelja: «K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.» Čitamo u svetoj noći – u evanđelju da za Mariju i Josipa nije bilo mjesta u svratištu. Neizbježno izvire pitanje kako bi se stvari odvijale kada bi Marija i Josip pokucali na moja vrata. Da li bi bilo mjesta za njih? Veliko je pitanje kako stoje stvari kod nas glede prognanika, izbjeglica, selilaca? - imamo li uistinu mjesto za Boga kada On nastoji ući kod nas? Imamo li mjesta i vremena za Njega? Ne odbijamo li možda upravo samog Boga? To započinje sa činjenicom da mi nemamo vremena za Boga. Toliko smo u žurbi, i to danas kada imamo automobile, i druga prevozna brza sredstava koja nam ušteđuju vrijeme, to manje vremena imamo na raspolaganju. A Bog? Pitanje koje se odnosi na Njega, čini se, nikada nije žurno? Ta naše vrijeme je već potpuno ispunjeno. Uistinu da li Bog ima mjesto u našim mislima?
Premda se čini da Bog kuca na vrata naših misli, valja ga s nekom izlikom udaljiti. Da bi bio smatran ozbiljnim, promišljanje valja ustrojiti tako da je suvišna pretpostavka o Bogu. Za njega nema mjesta. Ni u našim osjećanjima i htijenjima nema mjesta za Njega. Mi želimo nas same, želimo stvari koje se mogu dirnuti rukama, sreću koju možemo dotaknuti, uspjeh naših osobnih planova i naših namjera. Tako smo potpuno „ispunjeni“ sobom, da ne ostaje nikakav prostor za Boga, stoga ne ostavljamo mjesta za druge, djecu, siromašne, trpeće i strance. Krenuvši sa jednostavnom riječi glede nedostajućeg mjesta u svratištu možemo postati svjesni koliko nam je potrebna opomena svetog Pavla: „Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svojeg načina razmišljanja!“ (Rim 12,2). Pavao govori o preobrazbi, otvaranju naše pameti da postanemo pozorni na Isusovu prisutnost, da bismo čuli kako On tiho ali uporno kuca na vrata našeg bića i našeg htijenja, naših obitelji, kako bismo mu dali u svojim nutrinama prostora da bude Bog s nama, u nama i među nama. On je došao da nam dadne snagu Duha Svetoga da postanemo djeca Božja. Gdje se ne daje slava Bogu: “Slava na visini Bogu i na zemlji mir miljenicima njegovim“ - tamo gdje se On zaboravlja, pa čak i niječe, nema ni mira, nema ni blagoslova.
Isusovo rođenje
Da nije Isusova rođenja u našem ljudskom tijelu, tko bi nam uopće otvorio vrata vječnoga života? Da se on kao Sin Božji nije utjelovio, tko bi nam još posvijestio da smo djeca Božja? Da on kao Riječ Očeva nije došao među nas, zar bi među nama i u nama, odjekivala Božja riječ? Zar bi naš život i naša riječ došli do punine svoga smisla i cilja, da nije bilo njegova svetog rođenja? Da se nije ponizio i došao u betlehemsku štalu, zar bismo mi mogli vidjeti slavu Božju? Da nam se on nije pojavio u ljudskom tijelu i kao Put, zar bismo znali put prema životu vječnomu?
Svjetlost njegova sjaja osvjetljuje naše životne pute. Ne dopustimo sebi život bez njega, jer Krist Gospodin je svjetlo naše svijesti i savjesti. Toliko smo svjesni sebe i vrijednosti svoga života, koliko mu dopustimo da nas prosvjetljuje i vodi. Dan nam presveti osvanu: Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu, jer danas siđe na zemlju svjetlost velika.
Samo Krist Gospodin koji nas je svojim dolaskom poučio Božjem životu, obasjao nas je pravim svjetlom i pokazao kako možemo i kako se trebamo boriti protiv tame ovoga svijeta, On nam je dao svoje svjetlo da nas upravlja i prosvjetljuje putove. On nam je objavio živoga i pravoga Boga, bez kojeg ne bismo uopće imali ispravnu sliku svijeta i čovjeka. Velika je istina da čovjek bez Boga ne može raspršiti tamu u kojoj živi, te da se zato rodio naš Gospodin Isus kako bi bio svjetlo naše svijesti i savjesti. Samo Krist je svjetlo koje tama ne može obuzeti (svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze), te nam samo On može podariti ispravnu svijest o pravim vrijednostima života. Doista da nije njega i njegove prisutnosti među nama, što bi uopće čovječanstvo znalo o Bogu, o vrijednosti ljudskoga života i Božjoj ljubavi?
Oduprimo se tami
Dan nam presveti osvanu: Dođite, narodi, poklonite se Gospodinu, jer danas siđe na zemlju svjetlost velika!
Ne možemo promatrati zlo i tamu oko sebe, te bespomoćno zapomagati, ako se sami nismo okrenuli prema Bogu koji nam šalje svoga Sina kao svjetlo koje rasvjetljuje našu svijest i savijest. Stoga, oduprimo se tami ovoga svijeta. Neka svjetlo Božića iznova zasja u zemlji Ukrajini gdje među kršćanima bjesne ratne strahote. Neka je slava onome čiju smo slavu vidjeli! Neka nas kao Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine, uvede u tu istu slavu iz koje nam je došao i rodio se u Betlehemskom Djetetu, kako bismo ga, s Ocem i Duhom Svetim, slavili po sve vijeke vjekova. Amen.
Svima vama želim sretan Božić!