Blagdan
Mise danas:
NEDJELJA, 07. 01. 2024.
BLAGOSLOV SOLI I VODE
- Basel, u 11.00 sati
- Liestal, u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Iz 42,1-4.6-7
Evo sluge mojega, miljenika duše moje!
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin:
»Evo sluge mojega koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje.
Na njega sam svoga duha izlio,
on će donijeti pravo narodima.
Vikati neće, neće bučiti,
glas mu se neće čuti po trgovima.
Trske napuknute prelomiti neće,
stijenja što tinja neće ugasiti.
Po istini on će donijeti pravo,
neće sustati niti smalaksati
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za naukom njegovim.
Ja, Gospodine, u pravdi te pozvah,
čvrsto za ruku te uzeh;
oblikovah te i postavih
za savez narodu i svjetlost pucima,
da otvoriš oči slijepima,
da izvedeš sužnja iz zatovora,
iz tamnice one što žive u tami.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 29,1a.2.3ac-4.3b.9b-10
Pripjev: Gospodin narod svoj mirom blagoslivlje.
Prinesite Gospodinu, sinovi Božji,
prinesite Gospodinu slavu njegova imena,
poklonite se Gospodinu u svetištu njegovu!
Čuj! Gospodin nad vodama,
Gospodin nad vodama silnim!
Čuj! Gospodin u sili,
Gospodin u veličanstvu!
Čuj! Bog veličanstveni zagrmje,
a u hramu njegovu svi kliknuše: Slava!
Gospodin nad vodama stoluje,
stoluje Gospodin – kralj dovijeka!
Drugo čitanje: Dj 10,34-38
Gospodin ga pomaza Duhom Svetim.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Petar prozbori i reče : »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu moi onaj koji ga se boji i čini pravdu. Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje : mir po Isusu Kristu ; on je Gospodar sviju. Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan : kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljujući sve kojima bijaše ovladao đavao.«
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Mk 9,6
Otvoriše se nebesa i glas Očev zaori: Ovo je Sin moj, ljubljeni! Slušajte ga!
Evanđelje: Mk 1,7-11
Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Isusovo krštenje
S blagdanom Krštenja Gospodinova zaključuje se liturgijsko vrijeme Božića. Krštenje Isusovo vrlo dobro nas upućuje na opće značenje božićnih blagdana: Isus je postao čovjekom, da bismo mi postali djeca Božja. Tu mislimo na ono što sveti Pavao piše Galaćanima: "A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo" (Gal 4,4-5), odnosno, još, sveti Ivan u Proslovu svoga Evanđelja: "A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime" (Iv 1,12). To čudesno otajstvo, naše "drugo rođenje" – ponovno rođenje ljudskog bića "odozgor", od Boga (usp. Iv 3,1-8) – ostvaruje se i sažima u sakramentu našega krštenja.
Isus je „Božji ljubljeni Sin“
Danas slavimo svetkovinu Krštenja Gospodnjeg. Evanđelist Luka opisuje da, pošto je Isus primio krštenje, "dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: 'Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!'" (3, 21-22). To je potvrda Neba: Isus je Sin Božji koji je potpuno uronjen u Očevu volju koja je ljubav. Ivan Krstitelj posvjedoči: »Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.«
Evo Jaganjca Božjega
Duboki smisao Isusova krštenja postat će vidljiv tek na kraju Kristova zemaljskog života, to jest u njegovoj smrti na križu i uskrsnuću. Dajući da ga Ivan krsti zajedno s grešnicima, Isus je počeo na sebe uzimati teret i krivice čitavoga čovječanstva, kao Jaganjac koji "uzima" grijeh svijeta (usp. Iv 1,29). „Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!« (usp. Iv 1,29-34).
Isus je „pomazanik“ Duhom Svetim
Najprije se Isus objavio kao Krist, što je grčki izraz koji prevodi hebrejski naslov Mesija, a znači "pomazanik": no, nije on bio pomazan uljem poput izraelskih kraljeva i velikih svećenika, nego Duhom Svetim.
Isus se vraća u Galileju
Isus se, vođen Duhom Svetim, vraća u Galileju, u Nazaret, i u Duhu Svetom vrši volju Oca Nebeskoga. „U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama. I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
»Duh Gospodnji na meni je
jer me pomaza!
On me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima,
na slobodu pustiti potlačene
i proglasiti godinu milosti Gospodnje.« Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« (usp. Lk 4,14-21).
Isusovo krštenje „krvlju“ na križu
Isusovo krštenje u Jordanu nagovješćuje njegovo krštenje krvlju na križu, te je „simbol“ i čitavog sakramentalnog života, djela kojim će Otkupitelj ostvariti spasenje čovječanstva. Isusovo krštenje je nakon Uskrsa i najstariji blagdan. Cjelokupno Isusovo poslanje, koje je započelo s njegovim krštenjem, kada je počeo uzimati grijehe čovječanstva na sebe, je dovršeno tek na križu krštenjem „krvlju“ i može se sažeti u ovome: Isus je na križu „uronio“ u ljubav Očevu i ponovno „izlio“ Duha Svetoga koji je „lebdio“ nad vodama i rađao novi život. Bilo je to oslobađanje čovječanstva od ropstva smrti i "otvoranje nebesa", to jest pristup istinskom i punom životu, suživotu Oca, Sina i Duha Svetoga. Kristovo krštenje – pjeva današnja liturgija – „sav je svijet posvetilo, a nama otpuštenje svih grijeha donijelo“.
Duhovi su plod Kalvarije i uskrsnuća
Duhovi su plod Kalvarije i uskrsnuća. Isus je umro i uskrsnuo da bi nam darovao, udahnuo i priopćio Duha Svetoga. «I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (usp. Iv 20,19-23).
Naše krštenje
Draga braćo i sestre, postoji uska veza između krštenja Kristova i našeg krštenja. Na Jordanu otvaraju se nebesa (usp. Lk 3,21) kako bi označila da nam je Spasitelj otvorio put prema spasenju, put prema avom i našem Nebeskom Ocu, a mi tim putem možemo poći zahvaljujući upravo novom rođenju “iz vode i Duha” (Iv 3,5) koje se događa u našem krštenju. Njime smo uključeni u otajstveno Tijelo Kristovo, to jest u Crkvu, s njime umiremo i uskrišavamo, u njega se oblačimo ili odijevamo, kako je to više puta naglašavao apostol Pavao (usp. 1 Kor 12,13; Rim 6,3-5; Gal 3,27).
Upravo se to događa i u našem krštenju: postali smo duboko i zauvijek sjedinjen s Kristom. Vjera u Boga Oca temelji se na Isusu Kristu. To je čudo koje se i danas ponavlja, primanjem krštenja Isus i nama udahnjuje Svetoga Duha i mi se ponovno rađamo kao djeca Božja i puni povjerenja: zovemo Boga “Abbà, Oče”. “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja” (Iv 1,12). To je smisao sakramenta krštenja. Samo nas Isus može učiniti kršćanima i dati snagu Duha Svetoga da postanemo djeca Božja, a koju mi sami od sebe nemamo.
Naša je zadaća
Zadatak koji izvire iz krštenja sastoji se u “slušanju” Isusa. Valja, naime, vjerovati u njega i slijediti ga vjerno vršeći njegovu volju. Upravo na taj način svatko može težiti prema svetosti, prema tom cilju koji predstavlja poziv svih krštenika.
Po kršenju smo pozvani „ostati u Kristu“
Svaki, koji u Kristu ostaje, ne griješi, i svaki, koji griješi, nije Isusa upoznao, nije ga vidio - piše Ivan Apostol. Treba živjeti istinski kao djeca Božja, ne samo riječima, nego djelima. Opet je sv. Ivan piše: "A ovo je njegova zapovijed: trebamo vjerovati u ime njegova Sina Isusa Krista i ljubiti jedni druge po njegovoj zapovijedi" (1. Iv 3,23).
Vidite, kakvu nam je ljubav dao Otac: "Mi se zovemo djeca Božja, i jesmo. Zato svijet ne poznaje nas, jer ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza, što ćemo biti, Znamo, da kad se pokaže, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti, kao što jest. I svaki, koji ovu nadu ima u njega, čisti se, kao i on što je čist. Svaki, koji čini grijeh, čini i bezakonje, jer je grijeh bezakonje. Svaki, koji u njemu (u Isusu) ostaje, ne griješi, i svaki, koji griješi, nije ga vidio niti ga upoznao“ (usp. 1 Iv 3, 1-6).
Neka nam pomogne Marija, Majka ljubljenog Sina Božjega, da uvijek budemo vjerni svome krštenju. Amen!