Krštenje Gospodinovo kroz crkvenu godinu C – 09. 01. 2022.

Misna čitanja

Prvo čitanje: Iz 40,1-5. 9-11

Čitanje Knjige proroka Izaije

„Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema, podvikujte mu da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Gospodnje ruke primi dvostruko za grijehe svoje.“

Glas viče: „Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.“

Na visoku se uspni goru, blagovjesnice sionska! Podigni snažno svoj glas, blagovjesnice jeruzalemska! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: „Evo Boga vašega!“ Gle, Gospodin Bog dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Gle naplata njegova s njime i nagrada njegova pred njim! Kao pastir pase stado svoje, rukama ga svojim skuplja, jaganjce nosi u naručju, a dojilicama otpočiniti daje.

Riječ Gospodnja

 

Pripjevni psalam -  104

Blagoslivljaj, dušo moja Gospodina, on je silno velik! https://youtu.be/FeMZubvbSh4

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom,
svjetlošću ogrnut kao plaštem!
Nebo si razapeo kao šator,
na vodama sagradio dvorove svoje.

Od oblaka praviš kola svoja,
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike,
a žarki oganj za slugu svojega.

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!
Sve si to mudro učinio:
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka,
u njemu vrve gmazovi bez broja,
životinje male i velike.

 

Drugo čitanje: Tit 2,11-14; 3,4-7

Čitanje poslanice svetog Pavla apostola Titu

Ljubljeni: pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.

On sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.

Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjeko-ljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.

Riječ Gospodnja

 

Pjesma prije Evanđelja: Lk 3,16

Dolazi jači od mene, rekao je Ivan. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

 

Evanđelje: Lk 3,15-16. 21-22

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: „Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.“

Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Riječ Gospodnja

 

 

Duhovna misao

 

Otkrijmo i zaživimo ponovno ljepotu krštenja u Duhu Svetomu

Bog je rođen zato da bismo se mi mogli ponovno roditi

 

Draga braćo i sestre!

Na današnju nedjelju koja slijedi svetkovinu Bogojavljenja, slavimo Krštenje Gospodinovo. Bio je to prvi čin njegova javnog života, koji opisuju sva četiri Evanđelja. Napunivši tridesetu godinu života, Isus je napustio Nazaret, otišao na rijeku Jordan i, sred mnoštva, dao se krstiti od Ivana. Piše evanđelist Marko: "I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!" (Mk 1,10-11). U tim riječima "Ti si Sin moj, Ljubljeni!" otkriva se što je vječni život: to je sinovski odnos s Bogom, onaj odnos koji je Isus živio i objavio ga i podario nama.

 

Je li danas Crkva «duhovno beživotna»?

"Ako smo pošteni, moramo priznati da smo mi danas duhovno beživotna Crkva" - kako je rekao teolog Karl Rahner. Ono što je mislio s time jest da mnogi današnji kršćani nisu doživjeli «novo rađanje» ili «krštenje Duhom Svetim» i tako nisu nikada zaživjeli svoj sinovski odnos s Bogom. U njima se nije nastanio Duh Sveti niti njegova snaga. A čovjek bez Duha Svetoga je bez ičega i svaki dan tone u crnom zlu. Ovo nas dovodi do zaključka i shvaćanja da je svim vjernicima, bez izuzetka, potrebna sila i snaga Duha Svetoga ili «krštenje» Duhom Svetim da bi svoj život živjeli u punini i da bi ispunili svoje poslanje i u Crkvi i u društvu.

 

On će vas «krstiti» Duhom Svetim

Ivan Krstitelj u današnjem evanđelju je navijestio: "Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene ... On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem" (Mt 3,11). I doista, cjelokupno Isusovo poslanje bilo je usmjereno prema tome da svojoj Crkvi daruje Duha Svetoga. To se ostvarilo na Pedesetnicu njegovom proslavom (usp. Iv 7,39), to jest njegovom smrću i uskrsnućem: tada je Duh Sveti bio izliven na Crkvu u izobilju, poput slapa sposobnog očistiti svako srce, ugasiti svaki požar zla i zapaliti u svijetu plamen božanske ljubavi.

Krštenje Crkve «Duhom Svetim» neodvojivo je sjedinjuje mojega ili tvojega „ja“ u „MI“ koji se zove Crkva koja se s razlogom naziva: mistično Tijelo Kristovo. Crkva (to smo mi živi kršćani) trebamo svjedočiti Krista u osom svijetu: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). Zato je sveti Augustin lijepo rekao: «Koliko tko ima Duha Svetoga, toliko ljubi i voli Crkvu.»

 

Što je onda krštenje «Duhom Svetim»?

Krštenje Duhom Svetim može se definirati kao čin ili djelo kojim Duh Sveti "stavlja" nas vjernika u jedinstvo s Kristom i ujedno u jedinstvo s drugim vjernicima u tijelu Kristovom, Crkvi. Svi smo mi kršteni jednim Duhom: «Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni» 1 Kor 12, 12-13). Tako su svi vjernici u jednom Duhu (u Duhu Svetom) u jedno tijelo (u Kristovo tijelo) kršteni. Tako danas u Crkvi (među kršćanima) nema ponovnok krštavanja "Duhom Svetim", nego samo spoznaja da netko nikada nije razumio svoje krštenje ili ne želi razumjeti. «Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života» (Rim 6,4).

Stoga je potrebno ponovno otkriti prisutnost Duha Svetoga u svom životu, ponovno otkriti ljepotu krštenja u Duhu Svetomu, posvijestiti svoje krštenje i krizmu i živjeti svoj život u Duhu Svetom (a ne u duhu ovoga svijeta) i tada primamo snagu Duha Svetoga.

Krštenje u Duhu Svetome je snaga novoga života u Bogu! Snaga koja nas osposobljava da budemo "sol zemlji i svjetlo u svijetu". Snaga Božja koju ne možemo zaslužiti niti osvojiti svojim snagama, već je dobiti kao čisti dar. Življena Ljubav koja pobjeđuje strah i nesigurnost. Ljubav koja mijenja život iz temelja. Ljubav koja u sebi nosi vječni život. Biti kršten u Duhu znači biti zapaljen ljubavlju Božjom. Biti u zajedništvo s Duhom Svetim koji nas usmjerava prema Isusu, Crkvi i Ocu Nebeskom.

 

Nema Crkve niti kršćanina bez Duha Svetoga!

Zato sveti Pavao nas upozorava: „Ne žalostite Duha Svetoga!“ Riječ «žalostiti» nosi u sebi prizvuk nježnosti. Možemo žalostiti samo nekoga tko nas voli. Duhu Svetom smo mi posebno dragi. On nas ljubi. Ali što ga to i tko ga to žalosti? Svaki oblik grijeha ga žalosti pogotovo kada se kršćanin prepusti: bludnosti, nečistoći, razvratnosti, idolopoklonstvu, vračanju, neprijateljstvu, svađi, ljubomori, srdžbi, spletkarenju, razdorima, strančarenjima, zavisti, pijančevanju, razvratnim gozbama i tome slično. Toga je potrebno biti svjesta, „Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost - (Selbstbeherrschung).

Duh Sveti je duša Crkve. Zato su i danas Crkvi najpotrebniji ljudi Duha Svetoga, koji žive, rade i ravnaju se po Duhu Kristovu, po Duhu Svetomu. Nema Crkve niti kršćanina bez Duha Svetoga!

 

«Ponovno se roditi»

Bog je rođen zato da bismo se mi mogli ponovno roditi. Sin Božji je postao čovjekom da bismo mi mogli postati djeca Božja. Bog je rođen zato da bismo se mi mogli «ponovno roditi». Ta se shvaćanja neprestano vraćaju u božićnim liturgijskim tekstovima: «DA PRIMIMO POSINSTVO». Tu mislimo na ono što sveti Pavao piše Galaćanima: "A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo" (Gal 4,4-5), odnosno, još, sveti Ivan u Proslovu svoga Evanđelja: "A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime" (Iv 1,12). To čudesno otajstvo koje je naše "drugo rođenje" - ponovno rođenje ljudskog bića "odozgor", od Boga (usp. Iv 3,1-8) – ostvaruje se i sažima u sakramentu krštenja po kojem postajemo braća i sestre u Isusu Kristu.

 

„Cigla ljubavi“ za kuću na Nebu

- Umro bogati čovjek i doša u Nebo. Povede ga sveti Petar do njegove kuće u nebu. Kućica od dvije cigle. Nedovršena. Bez krova. Kaže mu sv. Petar: „U ovoj ćeš ti kućici stanovati čitavu vječnost.“
 
- Čovjek se pobuni i reče: „Kako to? Ja sam čitav život stanovao u lijepoj kući - poput ove što se sada nalazi pored moje. Vidi kako je lijepa i dobra? Hoću i ja ovakvu kuću!“
- Reče mu sv. Petar: „Dragi moj čovječe, ja sam dao izgraditi tvoju kuću od tvojih „cigli ljubavi“ koje si ti poslao sa zemlje u Nebo. Bile su samo dvije! Ovu lijepu kuću do tvoje napravio sam također od „cigli ljubavi“ ovog čovjeka koje mi je on poslao čineći dobra djela i vršeći Božju volju na zemlji. A čini mi se da je njegova kućica na zemlji bila jako skromna i trošna. On je mislio na početku na svoju Nebesku kuću...“ - Čovjeku je sve bilo jasno!
 
- Gradimo ovjde na zemlji „cigle ljubavi“ za Nebo!

 

Svetkovina Krštenja Gospodnjega

Danas slavimo svetkovinu Krštenja Gospodnjeg: to Djetešce, sin Djevice, kojeg smo razmatrali u otajstvu njegova rođenja, promatramo danas kao odraslog čovjeka koji se uranja u vode rijeke Jordana i tako posvećuje sve vode i čitav svemir. Ali zašto se Isus, u kojem nije bilo grijeha, išao krstiti od Ivana? Zašto je htio izvršiti taj čin pokore i obraćenja, zajedno s mnogima koji su se na taj način htjeli pripraviti na Mesijin dolazak? Taj čin – koji označava početak Kristova javnog života, kako to potvrđuju svi evanđelisti – je jedno s njegovim utjelovljenjem, Božjem spuštanju s najvećih nebeskih visina do ponora "pakla". Smisao toga Božjeg silaska sažima se u jednu jedinu riječ: ljubav, koja je sam naziv za Boga.

Apostol Ivan piše: "U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše" (1 Iv 4, 9-10). Eto zašto je prvi Isusov javni čin bio primanje Ivanova krštenja, koji je, vidjevši ga gdje dolazi, rekao: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta!" (Iv 1, 29).

Evanđelist Luka opisuje da, pošto je Isus primio krštenje, "dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: 'Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!'" (3, 21-22). S našim krštenjem Bog nam želi vratiti sigurnost da nas ljubi i želi i nama reći: 'Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!'

Biti kršćani znači živjeti tako kao što je živio Isus Krist. U jednom drevnom tekstu koji se pripisuje svetom Hipolitu se kaže: "Onaj koji s vjerom siđe u tu kupelj preporođenja, odriče se đavla i staje na Kristovu stranu, odriče se neprijatelja i priznaje da je Krist Bog, oslobađa se ropstva i zaodijeva se sinovstvom" (Govor o Bogojavljenju, 10: PG 10, 862).

U riječima "Ti si Sin moj, Ljubljeni!" otkriva se što je vječni život: to je sinovski odnos s Bogom, onaj odnos koji je Isus živio i objavio ga i podario nama.

Neka nam Djevica Marija pomogne da još bolje razumijemo vrijednost svoga krštenja te ga dostojnim življenjem svjedočimo.