Nedjelja, 16. 6. 2024.

JEDANAESETA NEDJELJA KROZ GODINU

Mise danas:
Basel u 11.00 sati
Liestal u 13.00 sati

KRIZMANICI I PRVOPRIČESNICI 
u nedjelju, 16. 06. MOŽETE PREUZETI USB STICK od KRIZME i PRVE PRIČESTI
Obavijestite jedni druge. Samo sada u nedjelju možete preuzeti USB STICK.

Misna čitanja

Prvo čitanje: Ez 17, 22-24

Nisko drvo uzvisujem. 

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

Ovo govori Gospodin Bog:

»S vrha cedra velikoga,

s vrška mladih grana njegovih, odlomit ću grančicu

i posadit je na gori visokoj, najvišoj.

Na najvišoj gori izraelskoj nju ću zasaditi:

razgranat će se ona, plodom uroditi

i postati cedar predivni:

prebivat će pod njim sve ptice,

sve će se krilato gnijezditi u sjeni grana njegovih.

I sve će poljsko drveće znati

da ja, Gospodin,

visoko drvo ponizujem,

a nisko uzvisujem;

zeleno drvo sušim,

a drvu suhu dajem da rodi.

Ja, Gospodin, rekoh i učinit ću!«

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 92, 2-3.13-16

Pripjev: Dobro je slaviti Gospodina.

 Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.

Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu,
cvatu u dvorima Boga našega.

Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

 

 

Drugo čitanje: 2Kor 5, 6-10

Trsimo se da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije Evanđelja:

Sjeme je riječ Božja, a sijač Krist; tko ga god nađe, ostat će zauvijek.

 

Evanđelje: Mk 4, 26-34

Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega povrća.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:

»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«

I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«

Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Riječ Gospodnja.

 

Duhovna misao

 

Zašto se ne događaju «čuda Božje ljubavi» među nama?

 

Draga braćo i sestre, današnje Evanđelje stavlja nam pred oči dvije Isusove prispodobe: prispodobu o sjemenu koje samo raste, te drugu prispodobu o malenom zrnu gorušičinu (usp. Mk 4, 26–34); dvije slike preuzete iz svijeta zemljoradnje, dvije slike s kojima Isus Kristpredstavlja i objašnjava ostajstvo snage Božje Riječi i otajstvo Božjeg kraljevstva i njihovu ljepotu.

 

Sjeme koje samo raste

U prvoj prispodobi (sjemene koje samo raste) pozornost je usmjerena na dinamizam sijanja: sjeme koje je bačeno u zemlju neovisno o tome da li seljak spava ili je budan, sjeme samo klija i raste. Čovjek sije s pouzdanjem da njegov rad neće biti uzaludan. Ono što daje snagu zemljoradniku u njegovim svakodnevnim naporima je upravo POVJERENJE u snagu sjemena i dobra tla koji bi trebali donijeti obilat urod.

Ta prispodoba doziva u svijest Božje plodonosno djelovanje u našoj povijesti. Bog daje najbolje sjeme, sjeme MIRA i LJUBAVI. Čovjek bi trebao biti ponizni Božji suradnik, IMATI POVJERENJA U BOŽJE SJEME I SIJATI GA. Samo ako to sjeme sijemo, tada postoji nada i veseliti se Božjem stvarateljskom djelovanju i strpljivo čekati njegove plodove, plodove Duha Božjega. Zašto nemamo povjerenja u Božju riječ i zašto je ne sijemo, ostaje tajna. Vrijeme žetve sve ćenam reći i odgovoriti. Žetva će na kraju sve pokazati. Onaj koji je zasijao sjeme Božje riječi, bere i plodove, a onaj koji nije imao povjerenja u sjeme, u Božju riječ, ostaje bez plodova, bez žetve.

I sadašnje vrijeme je vrijeme sijanja Božje riječi. Uzmimo primjer trenutačnog velikog nemira u svijetu. Nikakve mirovne konferencije neće donijeti mir svijetu, dok svijet ne postane svjestan da je Bog samo MIR. Sve ovisi o Bogu. Ako je Bog mir, onda on mora biti prisutan među nama i s nama. Čovjek ne može dati mir bez Boga. Ono što daje snagu zemljoradniku u njegovim svakodnevnim naporima je upravo POVJERENJE u snagu sjemena, tako bismo i mi kršani trebali imati POVJERENJA U SNAGU BOŽJE RIJEČI i sijati je  i sijati u svoje srce i ona će rasti neovisno o meni tebi i donijet će svoje plodove u svoje vrijeme.

 

Gorušičino malo zrno najbolje izražava (približava) misterij Božjeg kraljevstva

I u drugoj prispodobi se koristi slika sijanja. Ovdje se međutim radi o jednom točno određenom sjemenu, o zrnu gorušice, kojeg se smatra najmanjim od sveg sjemenja. No premda je tako maleno ono je, ipak, puno života, iz njega izbija klica snažna probiti tlo, izaći na svjetlo i rasti sve dotle da "postane veće od sveg povrća" (usp. Mk 4, 32). Malo gorušičino zrno je neprimjetno, maleno, slabo kada ga gledamo, ali njegovo raspuknuće u zemlji iskazuje snagu. Rekli bismo: Slabost je njegova snaga. Zamislite, u jednom kilogramu gorušičina zrna ima preko 970 000 zrnaca i kada to malo gorušičino zrnce nikne ono izraste u stablo i do 18 metara visine.

Tako je i s Božjim kraljevstvom: to je ljudski gledano «ludost» za mudrost ovoga svijeta. Slika sjemena je osobito draga Isusu, jer dobro izražava misterij Božjeg kraljevstva. Slika sjemena predstavlja KONTRAST koji postoji između «malenosti» sjemena i veličine onoga što iz sjemena nastane, izraste. Tako je i među ljudima. Oni, tako rekuć, siromašni u srcu, oni koji se ne uzdaju u vlastitu snagu, već u snagu Božje ljubavi, oni koji su nevažni u očima svijeta; upravo po njima Kristova snaga nezadrživo prodire u ovaj svijet i očituje snagu i ljepotu Božje ljubavi u svojim obiteljima.

Poruka je jasna: Božje kraljevstvo, premda zahtijeva našu suradnju, prije svega je dar Božji, milost koja prethodi čovjeku i njegovu djelu. Naše male snage, naizgled nemoćne pred problemima svijeta, ako su oslonjene na Božju snagu, ne samo da se ne boje prepreka, nego to malo sjeme Božje ljubavi niče, svaki dan raste, budi u nama optimizam, usprkos teškoćama, trpljenjima i zlu s kojim se susrećemo. Događa se čudo Božje ljubavi. Pobjeda Božje ljuavi.

 

Ništa bez POVJERENJA

Ne može se događati čudo Božje ljubavi među nama ljudima niti u ovom svijetu sve dok ne budemo imali POVJERENJA u sjeme Božje riječi i sijali je. Obično svi mi žanjemo što smo i sijali, bilo u osobnom životu, obiteljskom i dalje.

U dvije današnje prispodobe predstavljena je Božja riječ i Božje Kraljevstvo. Nitko ne može i neće sijati Božju riječ ako nema POVJERENJA u snagu Božje riječi, snagu koja je u njoj samoj, a ne u nama. Nitko od nas neće doživjeti čudo Božje ljubavi ako ne vjerujemo u slabost i malenost Božje riječi koja poput malenog «gorušičina zrna» izraste u veliko stablo. Tada se vidi kontrast koji postoji između malenosti sjemena i veličine izrasloga stabla.

Neka Djevica Marija, koja je poput "dobrog tla" prihvatila sjeme Božje riječi, učvrsti u nama tu vjeru i tu nadu kako bismo i mi svaki dan doživljavali «čudo Božje ljubavi». "Ljubimo Gospu i potičimo kod drugih ljubav prema njoj". Amen.

 

Tko ima dobre volje može pročitati i jednu lijepu priču koja nosi naslov:

- KOLIKO KOŠTA JEDNO ČUDO?

Čudo za 1 dolar i 11 centi
- Ovo je istinita priča o osmogo-dišnjoj djevojčici i njezinoj vjeri u snagu ljubavi.
Naima, njezin mali brat je bio jako bolestan i morao je umrijeti zbog tumora na mozgu. Roditelji su bili siromašni. Prodali su sve što su imali kako bi ga izliječili.
- Jedne je večeri otac rekao uplakanoj majci: “Ne može ovako dalje, draga. Mislim da smo došli do kraja, naše dijete može spasiti samo čudo. Nemamo više ni pribijene pare”

- Djevojčica je sve to slušala. Uzela je svoju kasicu s ušteđevinom i otrčala do obližnje ljekarne - apoteke. Strpljivo je čekala red, a kad je došla na red, propela se na prste te pred ljekarnika sasula sav svoj novac. “Što bi ti htjela, dušo?” - upta je on. “To je za mog brata, gospodine, jako je bolestan. Došla sam kupiti čudo.” “Nisam te najbolje razumio”, reče ljekarnik. “Zove se Andrija. Ima nešto što mu raste na glavi. Tata kaže da je gotovo, da ga samo čudo može spasiti. Ja mnogo volim svoga brata, zato sam donijela sve novce koje imam da kupim čudo.”
- Ljekarnik se tužno nasmiješio i odgovorio: “Ali mi ne prodajemo čuda.” “Ako nema dovoljno novaca, reče djevojčica - mogu još potražiti. Koliko stoji jedno čudo?”
- U isto vrijeme u ljekarni se našao visok i jak čovjek ozbiljna lica koji je sa zanimanjem slušao razgovor. Dok je ljekarnik nemoćno širio ruke, djevojčica je skupljala svoje novčiće.

- Visoki čovjek dođe do djevojčice i upita: “Zašto plačeš, mala? Što se dogodilo?” “Gospodin ljekarnik mi ne želi prodati čudo i neće mi reći koliko ono košta. To je za mog brata Andriju, koji je jako bolestan. Mama kaže da mora na operaciju, a tata da to ne možemo platiti i da Andriju može samo čudo spasiti. Zato sam donijela sve što sam imala.”
- “Koliko imaš?” “Dolar i jedanaest centi…
 Ali znate”, doda potiho, “mogu potražiti još novaca…” Čovjek se nasmiješi. “Mislim da neće više trebati - reče joj. Čudo za tvoga brata stoji upravo dolar i jedanaest centi!” Jednom je rukom pokupio sitni novac, a drugom nježno uzeo djevojčicu za ruku. “Povedi me svojoj kući” - reče! Želio bih vidjeti tvoga brata i razgovarati s tatom i mamom. Možda uspijemo pronaći čudo koje treba tvome bratu.”

- Visoki gospodin i djevojčica iziđoše iz ljekarne držeći se za ruke. Ovaj čovjek bio je dr. Carlton Armstrong, poznati kirurg specijaliziran za neurokirurgiju. Operirao je malog Andriju. On se za nekoliko tjedana potpuno oporavio. Ozdravio!
- ”Ova je operacija pravo čudo”, rekla je mama. “Pitam se samo koliko je koštala…” Djevojčica se nasmješila ne rekavši ništa. Znala je da je čudo koštalo dolar i jedanaest centi. Naravno, ljubav i vjera Andrijine sestre uračunati su u cijenu. (Bruno Ferrero)

- Poruka svima nama:

- Kad gledamo gorušičino zrno i stablo koje izraste iz gorušičina zrna i kada pročitamo ovu priču «Čudo koštalo dolar i jedanaest centi» - dobivamo odgovor zašto se ne događaju «čuda Božje ljubavi» među nama? Potrebno je sijati S POVJERENJEM ono malo zrno Božje riječi koje izrasta u veliko „čudo Ljubavi!“