Nedjelja, 23. 6. 2024.                                                                     

DVANAESETA NEDJELJA KROZ GODINU

Svete mise ovih dana

Danas:
Basel u11.00 sati
Liestal u 13.00 sati

Sutra, ponedjeljak, SVETI IVO, 24.06. u 19.00 sati

U UTORAK, 25. 06. - 43. GODIŠNJICA GOSPINA UKAZANJA U MEĐUGORJU - u 19.30 sati

U SUBOTU, 29. 06. - SVETKOVINA SVETOG PETRA I PAVLA - misa u 11.00 sati u Baselu. 

 

Misna čitanja

 

Prvo čitanje: Job 38,1.8-11

Tu nek se lomi ponos tvog valovlja.

Čitanje knjige o Jobu

Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče:

»Tko li zatvori more vratnicama

kad burkajuć se navrije iz utrobe;

kad oblakom ko haljom ga odjenuh

i maglom gustom ovih ko pelenam';

kad njegovu sam odredio među,

vrata stavio s prijevornicama?

'Dotle ćeš, rekoh, dalje ni koraka,

tu nek se lomi ponos tvog valovlja!'«

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 107,23-26.28-31

Pripjev: Hvalite Gospodina jer dovijeka je ljubav njegova! 
https://youtu.be/zvqtmuLJp_4?si=La6qvNDxoO0yDT7o

Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja,
čudesa njegova na pučini.

On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.

Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.

Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!

 

 

Drugo čitanje: 2Kor 5,14-17

Novo, gle, nasta!

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!

Riječ Gospodnja.

 

Pjesma prije Evanđelja Lk 7,16

Prorok velik usta među nama!
Pohodi Bog narod svoj!

 

Evanđelje: Mk 4,35-41

Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

Čitanje svetoga Evanđelja po Marku

Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

Riječ Gospodnja.

 

Duhovna misao

 

„Imamo li "vjeru Božju“ ili svoju "privatnu"?

 

Nakon govora u prispodobama o kraljevstvu Božjem i to u slikama o sjemenu i o malom gorušičinu zrnu prošle nedjelje, danas evanđelist Marko nastavlja govoriti o jednom od četiri Isusova čuda, o stišavanju oluje na moru. Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"

Isus učenicima direktno govori da nemaju vjere. Ne govori ima da je njihova vjera mala i da su malovjerni, nego: "Kako nemate vjere!" I naš je glavni problem što nemamo vjere, iako se nama čini da je s nama sve u redu.

 

Ponovni odgoj u vjeri

Draga braćo i sestre, kao nikada prije, danas se osjeća velika potreba za ponovnim odgojem u vjeri, odgojem koji obuhvaća poznavanje bitnih istina vjere i spasenjskih događaja koje je Bog učinio za nas po Isusu Kristu, u kome se očitovao kao Otac koji nas ljubi i na najjasniji nam način pokazao dokle seže njegova ljubav, sve do darivanja samoga sebe, sve do Križa; potreban nam je odgoj u vjeri koji će prije svega proizlaziti upravo iz susreta sa živim Isusom Kristom; potreban nam je odgoj u vjeri koja se rađa iz Isusove ljubavi prema nama i prerasta u ljubav prema njemu i braći ljudima; potreban nam je odgoj u vjeri s kojom je cijeli naš život zahvaćen i obuhvaćen.

Vjera Božja poziva nas da se ponašamo onako kako se ponaša Bog, a ne kako se ponašaju ljudi. Mi smo tek u vjeri Božjoj kada se ponašamo onako kako se ponaša Isus, a ne kako sam ja naučio od bake ili kako sam ja sebi posložio svoju privatnu vjeru,

 

Sjetimo se još nekih biblijskih tekstova koji govore o vjeri

Ovdje ću se prisjetiti kada Apostoli mole Gospodina: „Umnoži nam vjeru!“ Gospodin im odvrati: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao“ (Lk 17,5-6). I ovdje Isus kaže učenicima da nemaju uopće vjere, a ne da je njihova vjera mala.

Drugi slučaj je tekst kada se Petar prisjeti da je Isus prokleo smokvu na kojoj nije bilo godinama ploda i Isusu govori: "Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." (Mk 11, 21-25).

Ovdje Isus jasno govori učenicima: «Imajte vjeru Božju!» Isus ne govori učenicima: ‘Imajte svoju privatnu vjeru, vjeru ljudsku, samo vjerujte, vjerujte, pa ćete i vi tako činiti, Isus ne govori o nekoj psihičkoj vjeri, vjeri umišljanja ili straha, nego: «IMAJTE VJERU BOŽJU».

 

Što je to onda vjera Božja?

Za vjeru Božju potrebno je se najprije ODREĆI GRIJEHA: «No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.".

Vjera Božja znači da je Isus za nas najvažniji od svega drugoga. Vjera Božja je kada činimo, kako bi nam rekao sveti Pavao: «I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!» (Kol 3,17). Vjera Božja je kada smo ispunjeni Duhom Kristovim i činimo ono što nam Isus kaže.

Vjera Božja znači dopustiti Isusu da preko nas on sam mijenja svijet. Možeš li Isusu dopustiti da danas preko tebe mijenja tvoga muža, majku, oca, brata, prijatelja? Ako to Isusu dopuštaš da preko tebe on sam djeluje, onda imaš vjeru Božju. Među kršćanima se ustalilo mišljenje, kada za nešto treba moliti, pa nam kažu, ti samo vjeruj, čvrsto vjeruj, i moli i moli i bit će. To nije vjera Božja. To je obična sugestija.

Drugi, osjetljiv, primjer: Polažite ruke na bolesnike. Ja ću polagati ruke na bolesnike samo zato što mi je to Isus rekao, ja ću to činiti u ime Isusovo, a ne u svoje ime. Čim ti polažeš ruke na bolesnike misleći sad ćeš ti učiniti nešto, te nabrajaš i nabrajaš, sigurno nećeš ništa učiniti i ništa se neće dogoditi, jer ti si samo čovjek i nemaš vlasti nad tuđim tijelom, niti nad prirodom. Ti možeš polagati ruke samo u ime Isusovo i tako pustiti Isusu da preko tebe on polaže svoje ruke i danas na bolesnike.

 

Šimune: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov!«

Najbolji primjer "vjere Božje" je Isusovo teženje da Petar izveze lađu na pučinu i baci mreže za lov ribe. "Dok se jednom oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Lk 5,1-8

Petre, baci mreže! Pa učitelju, svu noć smo se trudili. Mi smo ribari. Mi imamo iskustvo, ako noću nismo ništa uhvatili, nemoguće je to po danu. Mi to dobro znamo. Petre, baci mreže!Dobro, na tvoju riječ bacit ću mreže…Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći.

Isus kao da kaže: Petre, sad sam te naučio što je to vjera Božja.Učini to što ja kažem. Ništa drugo. Nikakav prigovor, pravdanje…

 

Isus nama i danas govori

A što to Isus tebi danas govri? Misliš kako će ti govoriti? Kad čitaš Sveto pismo i kad nedjeljom slušaš Božju riječ, pa te pogodi određena Božja riječ, to Isus upravo tebi govori… I čitavo vrijeme ta Božja riječ odjekuje u tebi, nekad danima te prati i govori ti, i imamo osjećaj kao da nam Duh Sveti sve više tumači što moramo učiniti… Uzmimo nama blizak primjer. Čitajući Sveto pismo naiđem na Božju zapovijed: «Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!» Odmah nam ova Božja riječ govori i govori… idemo li rado nedjeljom na svetu misu; kako se ponašam u crkvi, slušam li i čujem li Božju riječ, … tisuću pitanja.

Tko želi biti Božji čovjek, njemu Sveto pismo nije i ne smije biti kao druga riječ, pa ju čitaš, učiš, prepričavaš. To je ljudsko znanje. Ali, ti si tek u vjeri Božjoj kada se vladaš po Božjem.

 

Uvijek gledaj Isusa pred sobom

„U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.« (Iv 15, 9-17).

Tko to od nas tako ljubi… tako ne ljubimo ni rođenu majku, a kamo li druge. Uvijek gldedajmo Isusa pred sobom. Odmah će nas zahvati osjećaj ‘pa ja nikada nisam tako razmišljao’ - a pogotovo nisam činio, ljubio njegovom ljubavlju... Samo gledaj Isusa pred sobom i slušaj ga! I lako ćeš reći prvom «dužniku» koji ti dođe u susret, volim te, opraštam ti, jer ga sada ljubiš Isusovom ljubavlju, a ne svojom. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

 

"Vjera Božja" 

Svima nam je potrebna Božja vjera. Vjera koja donosi plodove Duha Božjega. Slika ‘smokve’ od koje se očekuje plod, predstavlja nas. Stablo samo tjera lišće. Stablu je lišće važnije od plodova. Zar često nismo slični smokvi. Sve nam je važnije, i jelo i odijelo, a danas pogotovo naše tijelo, nego li da učinimo ono što nam Isus kaže i donosimo plodove Duha Kristova..

Vjera Božja poziva nas da se ponašamo onako kako se ponaša Bog, a ne kako se ponašaju ljudi. Bog oprašta, on daje da njegovo sunce sja svima, da kiša pada i pravednicima i nepravednicima, svima, bez razlike. Vjerovati u Božje praštanje i biti spreman oprostiti, jedni drugima, ljubiti Kristovom ljubavlju i ljbiti kao što je on nas ljubio i ostati u njemu i njegovoj ljubavi, «to je vjera Božja» koju je Isus nekoć tražio od svojih učenika, a danas trži od nas.

Poslušajmo Mariju iz Kane Galilejske kako i nama danas ostavlja svoju oporuku i kaže: «Što god vam rekne (moj Sin), učinite!» (Iv 2,5). Amen.