Svetkovina
Mise danas:
- Basel u 11.00 sati
- Liestal u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Pnz 4, 32-34.39-40
Gospodin je Bog na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo? Je li ikad koji narod čuo glas Boga gdje govori isred ognja kao što si ti čuo i na životu ostao? Ili, pòkuša li koji bog da ode i uzme sebi jedan narod isred drugog naroda kušnjama, znakovima, čudesima i ratom, jakom rukom i ispruženom mišicom, uza silne strahote, kao što je sve to, na vaše oči, učinio za vas Gospodin, Bog vaš, u Egiptu?
Danas, dakle, spoznaj i zasadi u srce svoje: Gospodin je Bog gore na nebu i ovdje na zemlji – drugoga nema. Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Gospodin, Bog tvoj, daje zauvijek.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 33, 4-6.9.18-20.22
Pripjev:Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu.
https://youtu.be/uuHvv_Uf7xo?si=tpvI9TW1MaW-JDGR
Pràva je riječ Gospodnja
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Gospodnjom su riječju nebesa sazdana
i dahom usta njegovih sva vojska njihova.
On reče – i sve postade,
naredi – i sve se stvori.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!
Drugo čitanje: Rim 8, 14-17
Primiste Duha posinstva u kojem kličemo: Abba! Oče!
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja (usp. Otk 1,8)
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, Bogu koji jest, koji bijaše i koji dolazi!
Evanđelje: Mt 28, 16-20
Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Prije nego počmete čitati ovaj tekst bilo bi lijepo da se pomolite za svoju obitelj.
Pomolimo se za svoju obitelj!
- Slavimo te Oče, Gospodaru neba i zemlje i hvala ti što si nas stvorio!
- Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, Otkupitelju naš, i hvala ti što si nas križem, smrću i uskrsnućem spasio od zla i grijeha. Hvalimo te!
- Duše Sveti, Tješitelju i Branitelju, nadahnjuj naše misli, riječi i djela i pokazuj nam svaki dan put svetosti!
Pomolimo se:
Ponizno te molimo, Svemogući Bože, da se po uzoru na Svetu Obitelj, u našem kršćanskom domu, ostvari božanski naum o braku i obitelji - da naša obitelj bude istinska zajednica vjere, života i ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!
Bog je ljubav
Različiti narodi svijeta su imali svoju religiju i mnoga i različita božanstva koja su najčešće bila okrutna i zla i narodi su živjeli u strahu od tih i takvih bogova i njihovih tajanstvenih moći. Plašilo se ljude duhovima kako nas posvuda okružuju, koji se kreću sad ovdje, sad ondje, i koje se uvijek bezuspješno nastoji otjerati, izagnati.
S kršćanstvom je nestao taj svijet različitih idola i božanstava straha, koja je kršćanstvo držalo ispraznim i nestvarnim prikazama i nakazama. U isto vrijeme kršćanstvo je naviještalo onoga Boga koji je u Isusu Kristu postao čovjekom, vidljivog Boga, Boga koji je ljubav i koji je razum. Tko poznaje Boga Isusa Krista zna duboko da je istnski Bog, Bog ljubavi, a ne straha i tjeskobe. »Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« (1 Iv 4,16). Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice izražavaju na vrlo jasan način središte kršćanske vjere: kršćansku sliku o Bogu i sliku čovjeka. Osim toga, u tome istom retku, Ivan nam nudi, da tako kažemo, sažeti obrazac kršćanskog života: »I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.«
Povjerovali smo Božjoj ljubavi
Povjerovali smo Božjoj ljubavi – tako kršćanin može izraziti svoje temeljno životno opredjeljenje. Biti kršćanin nije rezultat nekakva straha i tjeskobe, nego rezultat susreta s Isusom Kristom, s Osobom, koja životu daje konačni pravac i cilj. U svojoj poslanici Ivan je izrazio taj događaj sljedećim riječima: »Po ovom smo upoznali Ljubav: On je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću« (1 Iv 3,16).
Ostaje tajna zašto se i današnji čovjek želi «osloboditi» Boga i ostaviti ga «po strani»
Nažalost, unatoč spoznaji Boga Isusa Krista, spoznaji Boga ljubavi, u modernim vremenima se postavlja sve više pitanje: Postoji li uopće Bog? A ako postoji, je li uistinu dobar? i tako se ponavlja povijest Adama koji vidi Boga kao SUPARNIKA i Adam želi urediti vlastiti život nastojeći se sakriti od Boga “među stabla u vrtu” (Post 3,8). I Sartre (francuski filozof) je tvrdio da treba nijekati Boga čak i da on postoji jer se pojam Boga suprotstavlja slobodi i veličini čovjeka. U svemu tome čovjek se ne osjeća slobodnim pored Boga i osjeća potrebu osloboditi se Boga i ostaviti ga «po strani».
Ostaje nam upitati se: Je li svijet možda postao svjetliji, slobodniji, sretniji odkad je Bog ostavljen po strani? i otkad je Bog za sve KRIV?
Ostaje nam upitati se: Nije li čovjek baš na taj način, pošto je za sve okrivio Boga i ostavio ga po strani, možda ostao bez svoga dostojanstva i osuđen na praznu slobodu, otvorenu okrutnim i nemilosrdnim «izborima» bilo koje vrste?
Europi i svijetu je i danas najpotrebnija Božja prisutnost koja se objavila u Isusu Kristu
Bog Isusa Krista je za nas razlog radosti i mi ga želimo slaviti. Njega poznavati i priznavati od velike je važnosti za naše doba. Spominjemo se strašnih dana Drugoga svjetskog rata i radosni smo što je diktator Hitler bio poražen sa svim svojim zvjerstvima i što je Europa opet mogla pronaći slobodu. No, ne može nam promaknuti činjenica da je još i danas svijet pun zvjerskih okrutnosti i prijetnja koje se već ostvaruju u Ukrajini i Gazi i koje istovremeno prijete prvenstveno Europi, pa i čitavom svijetu.
S druge strane izokrenuto i izopačeno služenje slikom Božjom stvorilo je različite ideologije 20. stoljeća koje su se pretvorile u totalitarne vladavine i režime, koje su svijet pretvorile u duhovnu suhu pustinju i iznutra opustšile dubine ljudske duše. Upravo u ovomu povijesnom trenutku Europi i svijetu je najpotrebnija Božja prisutnost koja se objavila u Isusu Kristu i prisutnost Krisova Duha, Duha Svetoga. To je jedina snaga koja čovjeka i čovječanstvo može spasiti od samouništenja. Božja ljubav je jedina koja nam daje živjeti i koja daje smisao i ljepotu življenja.
I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta
Današnje evanđelje dodaje jednu osobito važnu tvrdnju - Isus obećava: «I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta.» Isus obećava Duha istine (Iv 16,13) Duha kojega šalje svojim učenicima i kojega u istome govoru više puta naziva “Paraklet”. Što to znači? Ta riječ na latinski je prevedena izrazom Consolator, Tješitelj. Latinski izraz, uzet doslovno, znači: Onaj koji je s nama kada smo sami. I tako naša samoća prestaje biti samoća.
Za čovjeka je samoća prostor žalosti: čovjeku je potrebna ljubav, a samoća stavlja na vidjelo baš odsutnost ljubavi. Samoća razotkriva gubitak ljubavi, ona je nešto što ugrožava naš najintimniji uvjet življenja. Ne biti ljubljen je središnja jezgra ljudskoga trpljenja i žalosti neke osobe. Riječ Consolator veli nam da nikada nismo sami, da se nikada ne možemo osjetiti napušteni od ljubavi.
Posredstvom Duha Svetoga Bog je prodro u našu samoću i razbio je
Polazeći upravo od te definicije Duha Tješitelja - koji ulazi u našu samoću, mnogi kršćani poučeni Duhom Tješiteljem, Duhom Svetim – mnogi kršćani ulaze u samoću i bolest i siromaštvo ljudi koji trpe i za njih otvaraju gostinjce, prave bolnice kako bi se brinuli za njih i podijelili njihovo trpljenje. Zato su prvi stari gostinjci i bolnice posvećivane Duhu Svetomu. Sjetimo se naziva kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu – koja je i najstarija hrvatska bolnica, osnovana prije 220 godina.
Država nije brinula za siromašne i bolesne
Duh Sveti je učinkovito djelovao preko Crkve na poseban način prema bolesnima i siromašnima. Crkva je obilježila ovaj svijet naviještajem Evanđelja siromašnima: «Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!»; Crkva je obilježila ovaj svijet osnivajući i otvarajući prva sirotišta već od 4. stoljeća, kuće za siromašne i bolesne, kao što je Marienhaus (sada Alters- und Pflegeheim u Baselu), koju su osnovale Milosrdnie sestara Sv. Križa 1880 godine. «Što je potreba vremena, to je volja Božja!» - bilo je geslo utemeljitelja sestara «Sv. Križa» o. Teodozija. On kaže: «Trebam sestre koje razumiju Križ i s njima ću postići sve!» Njegova poruka je bila: «Poslat ću sestre tamo gdje ih vapijuće očekuju, k siromasima, gladnima znanja, bolesnima, zapuštenima i siročadi, tvorničkoj djeci i industrijskim radnicima. Tamo će živjeti načinom života koji će biti svjedočanstvo Kristove prisutnosti među tim ljudima. One će pokazati koliko kršćanska ljubav može biti živa i djelotvorna prema bližnjima. One će dijeliti siromaštvo i potrebu sa siromasima.
Njihovo polje djelovanja samo se s vremenom širilo preko domova za siromašne, na staračke domove, bolnice kao što je Claraspital, škole kao izobrazbu medicinskih sestara koja je od 1885. godine organizirana u Ingenbohlu, prvo kao tečaj za medicinske sestre, a od 1912. kao prava škola za medicinske sestre, koja je 1945. premještena iz Ingenbohla u bolnicu St. Claraspital. Sestre su živjele i radile pod geslom svoje Majke Marije Terezije: «Čini što je u tvojoj moći svaki dan»! Velika su djela činile na polju brige za školsko obrazovanje i skrb i brigu za bolesne i siromašne, jer se u to vrijeme država nije brinula za siromašne i bolesne. Države su učile od Crkve i preuzimale kuće za siromašne i bolesne, škole, bolnice… i Bogu hvala da sve to imamo danas. Ali nikada ne bismo trebali zaboraviti da je to sve DJELO DUHA SVETOG koji je na poseban način s nama kad smo sami i prepušteni bolesti i siromaštvu.
Bog je razlog naše radosti
Smijemo reći: Tko u srcu nema Boga, taj nema u srcu ni čovjeka. Oni koji niječu Boga ubrzo postaju osobe koje uništavaju i prirodu i optužuju čovjeka, jer samo optužujući druge ljude mogu bolje obrazložiti svoje suprotstavljanje Bogu: Bog je za sve kriv i ne može biti dobar!
Bog je za nas razlog radosti, što se jasno vidjelo na čitavu Isusovu putu. On jedini stoji na našoj strani i zato i postaje jedan od nas sve do odlaska u smrt. Ta spoznaja sv. Pavlu postaje razlog velike radosti: “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? … Tko će optužiti izabranike Božje? Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima za nas! … ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem” (Rim 8,31-39).
Danas slavimo svetkovinu PRESVETOG TROJSTVA
Upravo danas razmatramo i slavimo Presveto Trojstvo i to onako kako nas je s njime upoznao Isus Krist. On nam je objavio da je Bog ljubav i da je Bog - "jedan Bog u trojstvu osoba jednake božanske naravi" (Predslovlje): On je Stvoritelj i milosrdni Otac; On je jedinorođeni Sin, vječna utjelovljena Mudrost, koji je za nas umro i uskrsnuo; konačno, On je Duh Sveti koji pokreće sve nas i u MOLITVI i u RADU. Tri Osobe koje su samo jedan Bog (nije matemaika), već iskustvena Božja ljubav očitovana i utjelovljena u i po Isusu Kristu, jer je Otac ljubav, Sin je ljubav, Duh je ljubav. Jedan Bog je sav i samo ljubav, najčistija ljubav, beskrajna i vječna. Ne živi u nekoj sjajnoj usamljenosti, već je neiscrpan izvor života koji se neprekidno daruje i priopćava u svome Sinu, Isusu Kristu po Duhu Svetome.
Najjači dokaz da smo i mi stvoreni na sliku Trojstva je ovaj: I nas ljude samo ljubav čini sretnima, jer živimo u odnosu, i živimo da bismo ljubili i bili ljubljeni. Koristeći analogiju koju sugerira biologija, reći ćemo da ljudsko biće u vlastitom "genomu" nosi duboki trag Trojstva, Boga Ljubavi.
Presveto Trojstvo jedno je od najvažnijih otajstava kršćanske vjere
Danas nam Bog dopušta po Isusu Kristu svrnuti pogled u svoju intimu, nutrinu, u trojstveno jedinstvenu ljubav i vidjeti da Bog nije vječna kruta i nepomična samoća i hladnoća, nego je vječna ljubav. Božja ljubav je naš dom, kuća i danas pod prilikama posvećenog kruha, znak euharistije, svete mise, i kad god slavimo svetu misu Bog nam se i danas i uvijek dariva. On dariva sama sebe. To je Trojedini Bog kojega danas slavimo. To je Bog koji je radost i istinska nada ovog našega svijeta. Presveto Trojstvo jedno je od najvažnijih otajstava kršćanske vjere i valja nam ga prihvatiti u poniznoj vjeri, a u tome nam može pomoći Blažena Djevica Marija, koja je, u svojoj poslušnoj poniznosti, postala službenica božanske ljubavi: prihvatila je Očevu volju i začela Sina snagom Duha Svetoga.
Neka nam Djevica Marija, ogledalo Presvetoga Trojstva, pomogne da rastemo u vjeri u trojstveno otajstvo: Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.