Nedjelja Cvjetnica, Palmsonntag - kroz crkvenu godinu C - 10. 04. 2022.

 

Misna čitanja i Muka Gospodina našega Isusa Krista

 

Prvo čitanje: Iz 50, 4-7

Čitanje knjige proroka Izaije

Gospodin Bog dade mi jezik vješt

da znam riječju krijepiti umorne.

Svako jutro on mi uho budi

da ga slušam kao učenici

Gospodin Bog uho mi otvori:

ja se ne protivih niti uzmicah.

Leđa podmetnuh onima što me udarahu,

a obraze onima što mi bradu čupahu,

i lica svojeg ne zaklonih

od pogrda ni od pljuvanja.

Gospodin Bog mi pomaže,

zato se neću smesti.

Zato učinih svoj obraz ko kremen

i znam da se neću postidjeti.

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 22

Pripjev:Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? https://youtu.be/fCCvNQgNb1g

Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojoj navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

 

 

Drugo čitanje: Fil 2, 6-11

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima

Krist Isus, trajni lik Božji,

nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge,

postavši ljudima sličan;

obličjem čovjeku nalik,

ponizi sam sebe, poslušan do smrti,

smrti na križu.

Zato Bog njega preuzvisi

i darova mu ime,

ime nad svakim imenom,

da se na ime Isusovo prigne svako koljeno

nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.

I svaki će jezik priznati:

»Isus Krist jest Gospodin!« –

na slavu Boga Oca.

Riječ Gospodnja.

 

 

Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu.
Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom. https://youtu.be/0f5zdnmTmh0

 

 

Evanđelje: Lk 22, 14 – 23, 56

Muka Gospodina našega Isusa Krista.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

 

Posljednja večera

Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.« I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.« I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.«Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.« »A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.« I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: »Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje. Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih. Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« Petar mu reče: »Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.« A Isus će mu: »Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.« I reče: »Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?« Oni odgovore: »Ništa.« Nato će im: »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: 'Među zlikovce bi ubrojen.' Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.« Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« Reče im: »Dosta je!«

Isusova smrtna muka

Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!«

Uhićenje Isusa

Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: »Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?« A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: »Gospodine, da udarimo mačem?« I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori: »Pustite! Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast tminâ.«

Petrovo zatajenje

Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: »I ovaj bijaše s njim!« A on zanijeka: »Ne znam ga, ženo!« Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: »I ti si od njih!« A Petar reče: »Čovječe, nisam!« I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: »Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!« A Petar će: »Čovječe, ne znam što govoriš!« I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« I iziđe te gorko zaplaka. A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: »Proreci tko te udario!« I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.

Sastanak Velikoga vijeća

A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše: »Ako si ti Krist, reci nam!« A on će im: »Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.« Nato svi rekoše: »Ti si, dakle, Sin Božji!« On im reče: »Vi velite! Ja jesam!« Nato će oni: »Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!«

Isus pred Pilatom

I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati: »Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.« Pilat ga upita: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš!« Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!« No oni navaljivahu: »Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!«

Isus kod Heroda

Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji.

Baraba

A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.

Put na Kvalvariju

Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?«

Isus razapet

A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

Isus na križu

A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«

Posljednji Isusovi trenuci

Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu.

Isusova smrt

Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: »Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!« I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.

Isusov pogreb

I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.

Riječ Gospodnja.

 

Duhovna misao

 

Neka nam svečani Isusov ulazak u Jeruzalem bude svečani Isusov ulazak u naše obitelji

 

Pred Kristom moramo prostrijeti naš život, naše osobe u stavu zahvalnosti i klanjanja

 

Draga braćo i sestre!

Danas smo na Cvjetnicu (Palmsonntag) blagoslovom palminih grana i maslinovih grančica započeli obrede Velikoga tjedna. Pratit ćemo Isusov put prema Križu od ulaska u Jeruzalem. Dani Velikog tjedna daju nam priliku da dublje razmišljamo o središnjim događajima našega spasenja. To znači da nikada ne zaboravimo da se Krist ponizio iz ljubavi prema nama, odrekao samoga sebe da bi smrću na križu preuzeo našu krivnju na sebe i tako nam otvorio put i vrata u Nebo. Put Ljubavi.

Svim kršćanima je potrebno dobro poznavanje ovih velikih dana da ne bi bili samo puki promatrači i formalisti. Opasnost je da i kršćani upadnu u ravnodušnost prema Isusu, njegovoj muci i smrti na križu i da im Uskrs bude samo obilježen blagoslom jela i bogatim stolom bez Boga i čak bez molitve. 

 

Isusov put i ulazak u Jeruzalem

Iz Evanđelja znamo da se Isus uputio prema Jeruzalemu zajedno s dvanestoricom učenika i da mu se putem pridruživalo mnoštvo hodočasnika koji su za Pashu hodočastili u Jeruzalem. Evanđelist Marko nam pripovijeda da je već na polasku iz Jerihona „veliko mnoštvo“ slijedilo Isusa (usp. 10,46). (Prateći Isusa na putu u Jeruzalem možemo vidjeti kako On ispunja pojedina mesijanska proročanstva i očekivanja. Tako imamo naziv za Isusa: „Sin Davidov“).

 

Slijepi Bartimej naziva Isusa „Sinom Davidovim“

Na putu u Jerzalem zbiva se osobit događaj. Putem, na izlasku iz Jerihona, sjedi slijepi čovjek Bartimej. Čim začu da Isus iz Nazareta dolazi, stane vikati: „Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ (Mk 10,47). Svi ga nastoje ušutkati, ali uzaludno. On je sve jače vikao, sve dok ga Isus nije pozvao da mu se približi. „Što hoćeš da ti učinim?“ Slijepac mu reče: „Učitelju moj, da progledam!“ (r. 51). Isus će mu: „Idi, vjera te tvoja spasila!“ Bartimej progleda odmah i uputi za Isusom (usp. r. 52).

Nakon što su hodočasnici čuli kako Isusa slijepi Bartimej zove: „Sine Davidov, Isuse“, u hodočasnicima se probudila mesijanska nada i počeli su se pitati: Je li ovaj Isus, koji hoda pred nama prema Jeruzalemu, Obećani Spasitelj izraelskog naroda, Mesija, Sin Davidov? Je li možda njegovim skorim ulaskom u Sveti grad došlo vrijeme u kojem Bog konačno želi obnoviti Davidovo kraljevstvo? (Pročitaj na dnu teksta: Zašto Isusa zovemo “Sine Davidov” za bolje razumijevanje iščekivanja Mesije u izraelskom narodu).

 

Hodočasnička radost

I priprema ulaska u Jeruzalem, ulaska koga organizira Isus sa svojim učenicima, doprinosi povećanju te mesijanske nade. Isus stiže u Jeruzalem iz Betfage i Maslinske gore, putem kojim bi upravo trebao ići i doći Mesija. Otuda, On šalje dva učenika, zapovijedajući im da mu dovedu magarčevo mladunče, koga će naći na putu. Oni uistinu nalaze magarčića, odvezuju ga i vode Isusu.

Kad su sve to vidjeli Isusovi učenici i hodočasnici obuzelo ih je oduševljenje, jer sve su to oznake dolaska Mesije. Hodočasnici uzimaju svoje ogrtače i stavljaju ih na magarčeva mladunčeta; drugi svoje ogrtače prostiru po putu kojim Isus prolazi jašeći na magarcu. Zatim, drugi opet prostiru  po putu maslinove grančice. Židovska djeca mašu s palminim granam i idu ususret Isusu. Svi kliču i pjevaju 118. Psalam s kojim se očituje da ga je narod da ga je narod oduševljeno pozdravljao i prepoznao kao Sina Davidova kojem je Gospodin Bog obećao vječno kraljevstvo: Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi. Hosana u visinama! No oni nisu ni slutili kako će završiti ova njegova pustolovina započeta ulaskom u Jeruzalem na magarcu, dok je on jasno znao što ga čeka. Dok su oni priželjkivali Božji moćni zahvat, nisu ni slutili da će Bog svoju snagu iskazati u ljudskoj slabosti na križu. Dok su u njihovim poimanjima mesijanskog kraljevstva bile sadržane mnogo ljudske vizije, Isus je znao da dolazi isključivo u ime Gospodnje, a ne u ime ljudi i ljudskih interesa i iščekivanja, ma kako ljudima to bilo teško razumljivo i prihvatljivo. On je bio nositelj Božjeg poslanja među ljudima, te je nastupao kao predstavnik samoga Boga u svome narodu u kojem je Bog već prije uspostavio Davidovo kraljevstvo koje je bilo slika ovoga koje će on uspostaviti svojom mukom i uskrsnućem.

                                                     

Čišćenje Hrama

“Kuća moja neka kuća molitve bude’, a vi je pretvoriste u razbojničku špilju.” (Lk 19,46)

Prvo što Gospodin čini kada ulazi u Jeruzalem je «čišćenje Hrama». Jeruzalemski hram trebao biti prijestolje Boga živoga i mjesto za susret Boga i čovjeka. Isus nalazi u predvorju Hramu trgovce stokom i mjenjače novca. Trgovina umjesto molitve!  Predvorje Hrama bilo je namijenjeno poganima ili svim drugim narodima za molitvu, jer je Bog, Bog svih ljudi, a ne za trgovinu. Sada tu, naprotiv, umjesto molitve svih naroda vlada trgovanje. Tako Isus čisti Hram, kuću molitve, od idola i lažne pobožnosti. Čišćenjem hrama Isus naviješta da je došao njegov čas, „kada će se pravi štovatelji klanjati u duhu i istini. Sada će Isus postati i biti «novi Hram». Svršeno je vrijeme kada se Bogu žrtvovalo životinje. Na mjesto krvnih žrtvi i prinosa pića dolazi Kristovo tijelo i njegova krv. On sam. Evo, dolazim vršiti volju Očevu. Jedino ljubav do kraja, ljubav koja se posvema Bogu predaje za ljude, pravo je bogoštovlje, prava žrtva. Klanjati se u duhu i istini znači klanjati se u zajedništvu s Isusom s kojim smo ujedinjeni po Duhu Svetom.

Ostaje pitanje za sve nas danas: Jesmo li spremni da nas Gospodin uvijek iznova čisti, omogućujući mu da iz nas i iz Crkve izgoni sve što mu se protivi“?

 

Isus se pokazuje drukčijim Mesijom od onoga kakvog je očekivao izraelski narod

Dok je židovski narod priželjkivao Božji moćni zahvat, ponovnu uspostavu snažog političkog Davidova kraljevstva, nije ni slutio da će Bog svoju snagu iskazati u ljudskoj slabosti na križu. Naime, Isus se pokazuje drukčijim Mesijom od onoga kakvog se očekivalo, kakvog se zamišljalo, kakav bi po ljudima Mesija trebao biti: on nije snažni i slavni kralj, nego nenaoružani i ponizni sluga; nije gospodar koji posjeduje velika bogatstva – što je znak blagoslova, nego siromah koji nema gdje glavu nasloniti.

Križ je postao Isusovo prijestolje s kojega ostaje trajno vladati kao slavodobitni pobjednik. Došavši u Jeruzalem kao kralj iz loze Davidove, ali isto tako kao Božji Sin, nije htio da ljudi poistovjete njegovo kraljevstvo sa zemaljskim kraljevstvom, niti njegov interes s ljudskim interesom. Jer, novo Davidovo kraljevstvo u Izraelu sada će svjedočiti uspostavu Božjih vrijednosti u narodu, što je bilo ne samo u Božjem interesu, nego se tiče dobrobiti samoga i svakoga naroda.

 

Poruka današnjem čovječanstvu i državnicima

I pred nama stoji isti izazov koji naraštaji i naraštaji i kroz i našu povijest i naše dane (pogledajmo što se događa u Ukrajini) nisu dobro razumjeli, pa su zato odbacivali i danas odbacuju Sina Božjega ne želeći njegovo Kraljevstvo.

Uspostavljajući kraljevstvo Davidovo s drveta križa Isus je posvjedočio kako je pogrešno sanjati kraljevstvo (državu, Crkvu i obitelj) po mjeri čovjeka. Bez Kristova kraljevstva, koje je po mjeri Boga, koje je Isus uzdigao na Križu nema i ne može biti pravde i dobrote, ljubavi i mira, obraćenja i oproštenja. Bog nas je po svome Sinu posvetio i pripremio za ono vječno kraljevstvo, a ne da vječito sanjarimo o onom zemaljskom kraljevstvu u kojem nema istinskih Božjih vrijednosti. (I danas je žalosno kako svaki narod sanjari o obnovi svojega kraljevstva, - Rusi, Srbi, Hrvati…, a sve to bez Boga i zloupotrebljavajući ime Božje za svoje ciljeve). Današnji ljudski vlastdršci, prije nego dođu na vlast, najavljuju oslobođenje, a kad dođu na vlast onda pokazuju pravo lice svirepe beskrupuloznosti.

 

Neka nam svečani Isusov ulazak u Jeruzalem bude svečani Isusov ulazak u naše obitelji i neka nam ovi veliki dani otvore duhovne oči  kako bismo Krista i njegovo kraljevstvo prihvatili i živjeli, a ne odbacivali jer se ne slaže s našim interesima.

Neka nam ovi veliki dani pokažu kako je pogubno za sve nas i sve narode ako dokidamo dar Kristova kraljevstva među nama. Prihvatimo Onoga koji dolazi u ime Božje, kako bi on nas prihvatio kad se pojavimo na vratima vječnog kraljevstva koje smo po njemu, u vjeri i nadi, primili na krštenju. Taj intenzitet ljubavi postaje vidljiv na Veliki četvrtak na Posljednjoj večeri, na Veliki petak i subotu, odnosno nedjelju.

 

Dani Velikog tjedna

Ovo je prilika da dublje razmišljamo o središnjim događajima našega spasenja. To znači da da nikada ne zaboravimo da se Krist ponizio iz ljubavi prema nama, odrekao samoga sebe da bi smrću na križu preuzeo našu krivnju na sebe i tako nam otvorio put i vrata u Nebo. Taj intenzitet ljubavi postaje vidljiv na Veliki četvrtak na Posljednjoj večeri.

Veliki četvrtak

Sveti Pavao stavlja pred nas Isusove riječi, koje je očito čuo u usmenoj predaji: "Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen. Tako i čašu po večeri govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen“ (1 Kor 11,24-25). Krist želi biti prisutan sa svojim učenicima u svom tijelu i krvi. U toj žrtvi uspostavlja novi savez s kojim želi biti blizak svim ljudima, bez obzira na njihovu naciju i kulturu.

Krist danas želi BITI PRISUTAN po svetoj misi u tvome osobnom životu i u tvojoj obitelji.

Veliki petak

Veliki petak također podsjeća kršćane na patnju ljudi danas. „Okrutna Kristova smrt, koja zasjenjuje Veliki petak, također nam skreće pozornost na svu bol, mržnju i nasilje od kojih svijet pati do dana današnjega. Upravo tu nam Krist, koji je s nama podijelio ovo duboko ljudsko iskustvo, postaje snaga i izvor DA SE ODREKNEMO ZLA, a Njemu živimo ljubeći Život.

Velika subota

U tom tihom pouzdanju pristupamo Vazmenom bdjenju na Veliku subotu, kada slavimo pobjedu Kristova uskrsnuća nad tamom grijeha i smrti." Uskrs!

 „Pripremimo svoja srca za susret s našim Otkupiteljem Isusom Kristom u obredima ovog Velikoga tjedna, sudjelujmo u liturgiji i sakramentima – osobito u dobroj uskrsnoj ispovijedi – tijekom ovih Svetih dana i Uskrsnih dana. Uzmimo si vremena za razmatranje Isusove muke u Evanđelju i molimo i hodimo zajedno s Marijom, koja se dala ispuniti mukom svoga Sina i radošću njegova uskrsnuća. Imajući to na umu, danas mnogima želim sretan put svojim kućama i blagoslovljen Uskrs."

 

 

Zašto Isusa zovemo “Sine Davidov”?               

David je živio oko tisuću godina prije Isusova rođenja. Kralj David je ujedinio 12 Izraelskih plemena. Bio je dobar kralj, a narod ga je volio. Bog je blagoslovio Davida i učinio ga uspješnim. David se borio u mnogim bitkama i Bog mu je pomogao pobijediti Izraelove neprijatelje. David je osvojio Jeruzalem i učinio ga glavnim gradom svoga kraljevstva. Tijekom Davidove vladavine Izrael je postao moćan i bogat. David je htio u Jeruzalemu Bogu sagraditi Hram. Međutim, Bog je Davidu poslao proroka Natana s porukom: "Budući da si ti čovjek rata, nećeš mi sagraditi taj Hram. Tvoj sin će ga sagraditi. Međutim, ja ću te mnogo blagosloviti. Jedan od tvojih potomaka zauvijek će vladati kao kralj nad mojim narodom!" Jedini Davidov potomak koji može vladati zauvijek je Mesija. Mesija je Božji Izabranik koji će spasiti ljude ovoga svijeta od njihovih grijeha.

Izraelski narod je tako iščekivao Mesiju koji bi, po židovskom vjerovanju, trebao osloboditi Izrael iz ruku neprijatelja, ujediniti izraelska plemena i vratiti Jeruzalemu stari sjaj. Kralj David ima tako posebno mjesto u Božjem planu spasenja, kao kralj koji je vladao po Božjoj volji. U kasnijim vremenima, u Izraelskom se narodu pojavilo iščekivanje Mesije, koji će se roditi iz Davidove loze i koji će osloboditi svoj narod te vladati njime pravedno, u Božje ime.To nas dovodi do odgovora zašto Biblija Isusa naziva ”Davidovim Sinom”. Kao što je Bog obećao prorocima, Mesija će doći iz Davidove kraljevske loze.

Taj Mesija je Isus Krist. On je došao kako bi spasio svoj narod od grijeha i smrti i vratit će se kako bi vladao u pravednosti. „On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim zauvijek i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Luka 1, 32-33).