Misna čitanja
Prvo čitanje: Dj 10,34a.37-43
S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 118
Pripjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.
https://youtu.be/qstKt0ntjEo?si=1dVsQTc9dzaj67aL
Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Drugo čitanje: Kol 3,1-4
Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima
Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: 1 Kor 5,7b-8a
Žrtvovan je Krist, Pasha naša!
Zato svetkujemo u Gospodinu!
Evanđelje: Iv 20,1-9
Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
"Vjera kršćana je uskrsnuće Kristovo"
Navještaj što ga svake godine slašamo i obnavljamo, u "Svetom trodnevlju Krista raspetoga, umrloga i uskrsloga" kao i ove svete noći, Crkva, odnosno mi kršćani, PROŽIVLJAVAMO kako bismo UVIJEK IZNOVA OBNOVILI SVOJU VJERU U USKRSNUĆE, odnosno u uskrsloga Krista; kako bismo bili svjesni da je Isusov Uskrs i naš Uskrs i da nam je u uskrslome Kristu dana sigurnost našeg su-uskrsnuća s Kristom i našeg spasenja. Ove noći svjedoče tri žene koje su ljubile Isusa o Isusovu uskrsnuću: Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma koje su htjele miomirisima pomazati Isusovo tijelo. Kada su došle na grob, nalaze grob otvoren, čuju mladića zaogrnuta u bijelu haljinu, anđela Gospodnjega, koji im govori: «Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Nije ovdje! Evo mjesta gdje ga položiše. Nego, idite, recite njegovim učenicima i Petru: «Ide pred vama u Galileju!» Ali ovo je i poruka ove Uskrsne noći svima nama: 'Isus nije lik iz prošlosti i sad se mi tog sjećamo. Isus živi! i kao Živi ide pred nama, a nas POZIVA DA GA SLIJEDIMO!'
«Ja sam uskrsnuće i život« - govori Isus Krist
Među samim kršćanima vjera u uskrsnuće i vječni život nerijetko je i danas praćena mnogim sumnjama, velikom nejasnoćom ili zbrkom, jer je riječ o stvarnosti koja nadilazi granice našega razuma i zahtijeva - traži čin vjere. Slabljenje vjere u Isusovo uskrsnuće kao svoju posljedicu ima i slabljenje svjedočanstva vjernika. Doista, ako u Crkvi oslabi vjera u uskrsnuće, sve se zaustavlja, sve se raspada. "Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša" (1Kor 15,14).
U Evanđelju o Lazarovom uskrsnuću slušamo glas vjere iz usta Marte, Lazarove sestre, Isusu koji joj kaže: "Uskrsnut će brat tvoj", ona odgovara: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan" (Iv 11, 23-24). Ali Isus na to odgovara: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će" (Iv 11, 25-26). To je prava novost. Krist ruši zid smrti. U Njemu prebiva sva punina Boga, koji je život, vječni život. Zato smrt nije imala vlasti nad Isusom; a Lazarovo uskrsnuće je znak njegove pune vladavine nad tjelesnom smrću, koja je pred Bogom nalik nekom spavanju ili «snu» (usp. Iv 11, 11).
Isus i nama večeras odgovara: «Ja sam Uskrsnuće!“
Uskrsnuće stoga nije: nikakva teorija, niti neki mit, niti utopija, niti bajka, niti neka «prikaza» niti oživljeni mrtvac koji će opet morati umrijeti, nego Uskrsnuće je jedinstveni i neponovljivi Isus iz Nazareta, sin Marijin, koji je raspet, umro, pokopan i uskrsnuo treći dan od mrtivh – kako i molimo u Apostolskom vjerovanju.
Na Uskrsnome bdjenju odjeknuo je navještaj: "Gospodin je uskrsnuo doista, aleluja!" Sada nam on sam govori: "Ja sam uskrsnuće, ja sam spasenja, Jaganjac žrtvovan za vas, ja sam vaš život, ja sam vaše uskrsnuće, ja sam vaše svjetlo, ja sam vaše spasenje. Ja ću vam pokazati Oca nebeskoga’. Djela apostolska jasno to potvrđuju: Bog Isusa "pred svima ovjerovi, potvrdi, uskrisivši ga od mrtvih" (17,31). Nije doista bila dovoljna smrt na križu da bi se dokazalo da je Isus stvarno Sin Božji, nego je Uskrsnuće potvrda da je Sin Božji, očekivani Mesija.
I mi možemo susresti i upoznati uskrsloga Krista
Isus je uskrsnuo! On je Živi i mi ga možemo susresti. Kao što su ga susrele žene koje su u zoru trećega dana, u dan nakon subote, pošle na grob, kao što su ga susreli njegovi učenici, posebno ona dvojica učenika na putu u Emaus.
Svake nedjelje proživljavamo ponovno Kristovo uskrsnuće
I mi, kao i ona dvojica učenika iz Emausa, možemo susresti i upoznati Isusa Krista u slavljenju svete mise, u kojoj se on daruje nama na dvostrukom stolu naviještene Riječi i posvećenog kruha i vina. Evanđelist Luka opisuje: "Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše" (Lk 24,30). Upravo u tom trenutku otvorile su se oči dvojici učenika te su ga prepoznali, "a on im iščeznu s očiju" (Lk 24,31). Oni, pak, puni divljenja i radosti, rekoše: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" (Lk 24,32).
Svake nedjelje zajednica vjernika se okuplja oko oltara i slavi USKRS i prima od Gospodina njegovu oporuku ljubavi: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“.(Iv 13, 34-35). i bratskog služenja.
Dragi prijatelji, ovo je povlaštena prigoda da ponovno otkrijemo s radošću živu prisutnost Uskrsloga Krista među nama u svetoj misi i da pustimo da On – Isus Krist otvori oči naše vjere, da spoznamo pravi smisao svetog Pisma i uvijek vidimo i prepoznamo Uskslog Krista koji nam lomi kruh. Vrhunac toga puta, nekoć kao i danas, je SVETA PRIČEST: u pričesti Isus nas hrani svojim Tijelom i svojom Krvlju, da bi bio prisutan u našem životu, da nas SJEDINJUJE SA SOBOM.
Susret s Uskrslim učenike je potpuno promijenio ili PREOBRAZIO
Kao što je susret s Uskrslim učenike potpuno promijenio, tako i nas upravo samo može promijeniti ŽIVI SUSRET S USKRSLIM KRISTOM. Susret s Uskrslim učenike je potpuno promijenio ili PREOBRAZIO. Krenut ćemo od večeri uskrsnuća. Učenici su se zatvorili u dvoranu Posljednje Večere u strahu od Židova (usp. Iv 20, 19). Strah se uvukao u njihova srca. Učitelja nema više. Sjećanje na njegovu muku samo pojačava nesigurnost. Ali Isusu je stalo do njegovih i ispunjava obećanje koje je dao na Posljednjoj večeri: "Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama" (Iv 14, 18). «I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« (Iv 20. 19-23). Mir što ga Isus nosi je dar spasenja kojeg je on obećao u svojim oproštajnim govorima: "Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši" (Iv 14, 27).
Te iste preplašene učenike nitko nije mogao više zaustaviti da ne naviještaju USKRSLOGA ISUSA KRISTA. Petar ubrzo izlazi i propovijeda Židovima Uskrsloga: «S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih» (usp. Dj 10,34a.37-43). I nama večeras ili danas Uskrsli kaže: "Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši" ni u vremenima tame, "neću vas ostaviti kao siročad". Mir što ga Isus nosi je dar spasenja, života koji nam nitko ne može oduzeti.
Kristovo uskrsnuće predstavlja središte kršćanstva
"Uskrsnuo je treći dan po Pismima" - svake nedjelje izgovarajući Vjerovanje ponavljamo svoju ispovijest vjere u Kristovo uskrsnuće, koje (Kristovo uskrsnuće) predstavlja središte kršćanstva. Na kraju Apostolskog vjerovanja Crkva moli: „Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni.“ Ovom istinom potvrđujemo besmrtnost za koju je čovjek predodređen od Boga. Ovom istinom potvrđujemo i mislimo na dostojanstvo ljudske osobe, a posebno na dostojanstvo ljudskog tijela. Tijelo naše bi trebalo biti HRAM DUHA SVETOGA. Sveti Pavao piše: «Zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji je u vama, kojega imate od Boga te niste svoji? Jer kupljeni ste otkupninom (Kristovim križem). Proslavite dakle Boga svojim tijelom i svojim duhom, koji su Božji"» (1 Kor 6,19-20). Božji su i naše tijelo koje nam je Bog darovao i Duh Sveti koji nam je Isus Krist na našem krštenju udahnuo kao što je to učinio šaljući svoje apostole u svijet.
Ne tražimo Isusa među mrtvima i u grobu
Postupno «prodiranje u Kristov život i suživljenje s Kristovim životom» je najbolji PUT UPOZNAVANJA I RAZUMIJEVANJA BOGA. I nama mladić, zaogrnut u bijelu haljinu, u anđela Gospodnjega, govori: «Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Nije ovdje! Evo mjesta gdje ga položiše… Ne tražimo Isusa među mrtvima i u grobu. Ne zamišljajmo Isusovo uskrsnuće kao da je samo netko oživljen od mrtvih. Kristovo uskrsnuće je više, drugačije je. To je - ako možemo upotrijebiti jezik teorije evolucije – najveća „eksplozija Ljubavi“. Isus je bio i ostao JEDNO S BOGOM; jedne BITI. Njegov vlastiti život nije bio samo njegov, on je bio ISTE BITI s Bogom i stoga mu se ŽIVOT NIJE MOGAO ODUZETI. Uskrsnuće ISUSA Krista neprestano prodire u ovaj naš svijet, preobražava ga i privlači k sebi. Ostaje pitanje kada i kako Kristovo uskrsnuće prodire u naš život i svijet?
Odgovor na ovo pitanje glasi: Uskrsli Krist nama dolazi kroz našu vjeru i krštenje. Zato je krštenje dio Vazmenog bdijenja; dijeljenje sakramenata kršćanske inicijacije odraslim osobama koje su se odlučile krstiti. Krštenje je nešto sasvim drugo od čina crkvene „socijalizacije“ ili pukog čina primanja ljudi u Crkvu. To je zapravo ponovno rođenje, novi život. Mislim da najbolje možemo razumjeti što se događa u krštenju kada čitamo duhovni životopis svetog Pavla u poslanici Galaćanima koji završava riječima koje sadrže i srž ili BIT i NAŠEGA KRŠTENJA i ONOGA ŠTO SE DOGAĐA U KRŠTENJU: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“ (Gal 2, 20). „Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! (Gal 3, 26-28). Sveti Pavao ne opisuje neko mistično iskustvo. Ne, ova rečenica je izraz onoga što se dogodilo i što se događa u krštenju. Biti kršten i biti kršćanin znači BITI SJEDINJEN S USKRSLIM KRISTOM: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene“ . To je radost Uskrsnog bdijenja. Uskrsnuće nije prošlost, uskrsnuće je sadašnjost! "Ja živim i ti ćeš živjeti", kaže Isus u Evanđelju po Ivanu (14,19) svojim učenicima, odnosno VEČERAS ILI DANAS NAMA.
Tražite uskrsloga Krista
Braćo: „Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.» (Kol 3,1-4).
Kada se čita ovaj tekst moglo bi se, na prvi pogled, činiti kako Apostol prezire ovaj svijet i zemaljske stvarnosti i nas naime poziva da zaboravimo ovaj svijet trpljenja, nepravdi, grijeha, da bismo već unaprijed živjeli «nebeski raj». Misao na "nebo" bila bi u tom slučaju neka vrsta otuđenja i čista ideologija. Ali, da bismo shvatili pravi smisao tih Pavlovih tvrdnji, dovoljno je ne izdvajati ih iz njihova konteksta. Apostol vrlo jasno precizira što razumije pod "onim gore" u Božjim visinama u koje nas je ponovno podigao uskrsli Krist, što vjernik mora tražiti, a što pod "onim zemaljskim", čega se mora dobro i dobro čuvati.
Evo najprije što je ono "zemaljsko" što treba izbjegavati: "Umrtvite dakle – piše sveti Pavao – udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!" (3, 5). To znači da moramo umrtviti u sebi nezasitnu želju za materijalnim dobrima, sebičnost, koja je korijen svakoga grijeha. Dakle, kada Apostol poziva kršćane da se odlučno odijele od "zemaljskog" želi jasno dati do znanja da to pripada "starom čovjeku" – Adamu - kojeg kršćanin mora «svući» da bi se zaodjenuo, obukao u novog čovjeka Uskrslim Kristom.
Kao što je bio jasan dok je govorio o onome uza što ne treba prianjati svojim srcem, istom jasnoćom sveti Pavao pokazuje što je to "ono gore" što kršćanin naprotiv treba tražiti i kušati. To je ono što pripada "novom čovjeku" koji se u krštenju jednom zauvijek zaodjenuo Kristom, SJEDINIO S KRISTOM, ali koji se neprestano treba obnavljati "po slici svoga Stvoritelja" (Kol 3, 10). Evo kako Apostol narodâ opisuje "ono gore": "Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! (…) A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva" (Kol 3, 12-14).
Daleko od toga da sveti Pavao poziva vjernike, svakog od nas, da izbjegavamo svijet u koji nas je Bog postavio, NEGO sudjelujući već sada u životu Krista uskrsloga DA ŽIVIMO KAO NOVI LJUDI na ovome svijetu. Samo takvi ljudi mogu mijenjati ovaj svijet na bolje u dubokom poštivanju svakog čovjeka. Na vrhuncu je ljubav, koja je izvor i ishodište novoga suživota. Ona obuhvaća i sažima sve "ono gore" – gdje Krist sjedi s desne Boga: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“.(Iv 13, 34-35). i bratskog služenja.
Uskrs, zato, donosi novost dubokog i potpunog prijelaza iz jednog života podložnog ropstvu grijeha na novi život u slobodi, nadahnut ljubavlju. Svjetlo Kristova uskrsnuća mora prodrijeti u ovaj naš svijet, mora doći kao poruka istine i života do svih ljudi po našem svakodnevnom svjedočenju.
Dragi prijatelji, dà, Krist je doista uskrsnuo! Ne možemo samo za sebe zadržati život i radost koju nam je On dao o svojem uskrsnuću, već je moramo davati svojim bližnjima. Naš je zadatak i naša misija slijedeće: učiniti da se u srcu naših bližnjih iznova javi nada tamo gdje je očaj, nastani radost tamo gdje je žalost, rodi život tamo gdje je smrt. Svjedočiti svakoga dana radost Gospodina uskrsloga znači živjeti uvijek na "uskrsni način" i pomoći da odjekne naviještaj da Krist nije neka ideja ili neko sjećanje na prošlost, već Osoba koja živi s nama, za nas i u nama, te da s njime, za njega i u njemu možemo činiti sve novim (usp. Otk 21, 5). (usporedi - Srijeda, 27. travnja 2011. «Uskrsni prijelaz i preobrazba»Papa Benedikt XVI.)
Pustimo da nas obuzme radost Kristova uskrsnuća. Neka nas Djevica Marija podupire svojom zaštitom i pomogne nam u punini kušati i živjeti uskrsnu radost, i nek neam pomogne da je znamo nositi našoj braći i sestrama. Želim vam sretan Uskrs svima!