Nedjelja, 5. 6. 2022. - PEDESETNICA - DUHOVI - PFINGSTSONNTAG

Svetkovina – Misna čtanja

 

Prvo čitanje: Dj 2, 1-11

Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti.

Čitanje Djela apostolskih

Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.

A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.«

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 104, 1ab.24ac.29b-31.34

Pripjev: Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje! https://youtu.be/oKFHNQwPyuY

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!
Gospodine, Bože moj silno si velik!
Kako su brojna tvoja djela, Gospodine,
puna je zemlja stvorenja tvojih.

Ako dah im oduzmeš, ugibaju,
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju,
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja:
nek se raduje Gospodin u djelima svojim!
Bilo mu milo pjevanje moje!
Ja ću se radovati u Gospodinu.

 

 

Drugo čitanje: Rim 8, 8-17

Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Oni koji su u tijelu ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: »Abba! Oče!« Sâm Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Riječ Gospodnja.

 

 

Evanđelje: Iv 14, 15-16.23b-26

Duh Sveti poučavat će vas o svemu.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.«

Riječ Gospodnja.

 

Duhovna misao

 

"Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci"

Najljepše je u životu razglašavti veličanstvena djela Božja

 

Draga braćo i sestre!

S velikom radošću slavimo svetkovinu Duha Svetoga. Tema je: "Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci" (Dj 1,8). Crkva diljem svijeta danas, na svetkovinu Duhova, iznova proživljava otajstvo svoga rođenja, vlastitog „krštenja" u Duhu Svetom (usp. Dj 1,5), koje se dogodilo u Jeruzalemu pedeset dana nakon uskrsnuća. Uskrsli Isus je rekao učenicima: „Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor" (Lk 24,49). To se zbilo u dvorani Posljednje večere, dok su svi bili okupljeni u molitvi s Marijom, Djevicom Majkom. Kao što čitamo u Djelima apostolskim, iznenada se na to mjesto spustio snažni vjetar te ognjeni jezici siđoše na svakog od nazočnih. Apostoli tada iziđoše i počeše propovijedati na različitim jezicima da je Isus Krist, Sin Božji, koji je umro i uskrsnuo (usp. Dj 2, 1-4). Duh Sveti, koji je s Ocem i Sinom stvorio svemir,  koji je govorio po prorocima, na Duhove je sišao na Crkvu i učinio je misionarskom, pozvavši je da naviješta svim narodima pobjedu Božje ljubavi nad grijehom i smrću.

Sjetimo se uvijek: Ako je Duh Sveti od onih uplašenih ribara učinio i osposobio ih da postanu hrabri vjesnici evanđelja, čak ni njihovi neprijatelji nisu uspijevali shvatiti kako to da su "nepismeni i neuki" ljudi (usp. Dj 4,13) sposobni pokazati takvu hrabrost i s radošću podnositi protivljenja, patnje i progone, onima koji su ih htjeli ušutkati odgovarali su: "Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo" (Dj 4,20) – i sebi recimo: I JA TO MOGU I HOĆU. Kada nas Duh Sveti potiče prema drugima, On u nama zapali oganj svoje ljubavi, i čini nas misionarima Božje ljubavi.

 

Crkva je rođena na Duhove

Navečer na dan svoga uskrsnuća Isus, ukazujući se učenicima, "dahne u njih i kaže im: 'Primite Duha Svetoga'" (Iv 20,22). S još većom snagom Duh Sveti sišao je na apostole na dan Pedesetnice: "I eto iznenada šuma s neba – piše u Djelima apostolskim - kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih" (2,2-3). Duh Sveti iznutra je obnovio apostole, dajući im snagu koja ih je učinila odvažnima u naviještanju bez straha: "Krist je umro i uskrsnuo!" Oslobođeni svakoga straha oni počinju govoriti iskreno (usp. Dj 2,29; 4,13; 4,29.31). Tako je rođena Crkva koja od Duhova nije prestala širiti Radosnu vijest "sve do nakraj svijeta" (Dj 1,8).

 

Duh Sveti, duša Crkve i načelo zajedništva

No, da bismo shvatili poslanje Crkve moramo se vratiti u dvoranu Posljednje večere gdje su učenici ostali zajedno (usp. Lk 24,49) moleći s Marijom, "Majkom", očekujući obećanoga Duha. Prva Crkva može stalno nasanjivat Crkvu danas: apostolska i misionarska plodnost u Crkvi nije ponajprije rezultat mudro pripremljenih i "učinkovitih" pastoralnih programa i metoda, već je plod neprekidne zajedničke molitve; osim toga, učinkovitost poslanja pretpostavlja da su zajednice ujedinjene, to jest da imaju "jedno srce i jednu dušu" (usp. Dj 4,32); da su spremne svjedočiti ljubav i radost što ih Duh Sveti ulijeva u srca vjernika (usp. Dj 2,42). Tako se događalo na početku kršćanstva kada su se pogani, piše Tertulijan, obraćali vidjevši ljubav koja je vladala među kršćanima: "Gledaj – kažu – kako se ljube međusobno" (usp. Apologet, 39 § 7).

Duh Sveti ili Isusov Duh, je „DUŠA", životni dah samoga kršćanskog života zahvaljujući sakramentima kršćanske inicijacije ili uvođenja u Crkvu – krštenju, potvrdi i svetoj misi ili euharistiji; koji nas osposobljuju doći do dubljega i radosnog razumijevanja Isusa i njegove riječi, evanđelja i to baš danas. Zato, nitko od nas ne bi smio nikada zaboraviti da Crkva i čovječanstvo, jer u sebi imamo najveći dar Oca, Isusov Duh, - očekuje puno od nas.

 

Po sakramentima se vjera rađa i jača

No – reći ćete – kako možemo dopustiti da nas obnovi Duh Sveti i kako možemo rasti u našem duhovnom životu? Odgovor je kako znate: to se može po sakramentima jer se vjera rađa i u nama jača zahvaljujući sakramentima, ponajviše onima kršćanske inicijacije: krštenju, potvrdi i euharistiji. Ta istina o tri sakramenta možda je zanemarena u vjerskome životu ne maloga broja kršćana za koje su oni geste iz prošlosti bez stvarnoga utjecaja na današnjicu, kao korijeni bez životne limfe. Događa se da, kada se primi potvrda, brojni mladi udaljavaju od vjerskoga života. Ima također mladih koji uopće ne prime taj sakrament. A zapravo po sakramentima krštenja, potvrde i kasnije – na stalni način – euharistije Duh Sveti čini nas djecom Očevom, Isusovom braćom, članovima svoje Crkve, sposobnima za pravo svjedočenje evanđelja, korisnicima radosti vjere.

Zato vas pozivam da razmišljate o ovome: Tko je primio sakramente krštenja i potvrde neka se sjeti da je postao "hram Duha Svetoga"- Bog stanuje u njemu. Neka uvijek bude svjestan toga i neka učini da blago koje je u njemu donese plodove svetosti. A kada Duh djeluje u duh stavlja svoje plodove koji su "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost" (Gal 5,22).

Ovdje bih htio dodati jednu riječ o euharistiji – svetoj misi. Za rast u kršćanskome životu potrebno se hraniti Tijelom i Krvlju Kristovom: naime, kršteni smo i potvrđeni u svetoj misi - euharistiji. "Izvor i vrhunac" crkvenoga života je sveta misa – euharistija koja je "trajna Pedesetnica" jer svaki puta kada slavimo svetu misu primamo Duha Svetoga koji nas dublje ujedinjuje s Kristom i u Njemu nas mijenja. Ako, dragi vjernici, često sudjelujete na euharistijskome slavlju, ako ćete malo svoga vremena posvetiti klanjanju pred Presvetim Sakramentom, iz Izvora ljubavi – Euharistije - doći će vam ona radosna odlučnost da život posvetite nasljedujući evanđelje. Istodobno ćete doživjeti da nas tamo gdje ne dopiru naše snage Duh Sveti mijenja, ispunja svojom snagom i čini svjedocima punima misionarskoga žara Krista uskrsloga.

 

Mnogim kršćanima je Duh Sveti, "veliki nepoznati"

Iako i danas Duh Sveti nastavlja snažno djelovati u Crkvi i njegovi su plodovi veliki, potrebno je sebi postaviti osobno pitanje: tko je za mene Duh Sveti? Zapravo, nije mali broj kršćana za koje je Duh Sveti i dalje "veliki nepoznati".

Ima sve više vjernika koje razdiru vjerske sumnje, koji više ne vide smisao svoga života, koji lutaju po bespućima tražeći pravi put, kojima je život postao jednoličan i dosadan, koji su na ovaj ili onaj način ogorčeni i ojađeni u životu ili su odbačeni, bezvoljni i frustrirani, koji osjećaju razne traume i nutarnje blokade, koji su upali u teške ovisnosti, koji su zarobljeni grijehom i žele se osloboditi i konačno, koji su pritisnuti teškim životnim problemima.

Ima sve više vjernika koji su upali u praktični ateizam. Nazivaju se vjernicima a žive kao da Boga i nema. Svi se, na ovaj ili onaj način, možemo u ovome pronaći i prepoznati.

 

Najteže je upoznati sebe i svoje duhovne bolesti

Duhovne bolesti zamračuju dušu, zamračuju put do Boga. Zatvaraju put do Božje ljubavi, ljepote i dobrote. Istaknimo OHOLOST: ona se uzdiše iznad Boga i iznad drugoga. To je najteža bolest. Nutarnja sljepoća. A iz ljudskog srca izlazi svako zlo. Duhovne bolesti su nabrojane u Sedam glavnih ili smrtnih grijeha: Oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost. Tko o tome razmišlja?

 

Slika trešnje

Svaki čovjek ima svoj križ. Poteškoće. Nevolje. Ponekada izgledamo kao trešnja u zimske dane. Vide se samo gole grane i k tome još izgledaju kao da su suhe. Dođe proljeće, sunce, te iste grane procvjetaju i daju nam slatke plodove - trešnje.

Tako je i s nama ljudima. Ne smijemo klonuti kada dođu poteškoće. I mi imamo zimu. Gole grane. Ali kad nas ispuni Duh Isusov i obasja Božja ljubav -  tada upoznamo sebe, zavolimo sebe, ostavimo se grijeha, zaživimo u istini, pročistimo svoju savjest, osmislimo svoj život, prihvatimo Božju volju i svoj križ, uzljubimo Boga iznad svega, a svog bližnjega kao samoga sebe - tada procvjetamo i lijepo je takvog čovjeka vidjeti kako on donosi plodove Duha Božjega: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Lijepo je takvog čovjeka vidjeti kako je sretan i ničega se više ne boji.

 

Ima lijeka

Ima li za duhovne bolesti liječnika i lijeka? Ima. Svećenik koji je od Boga primio dar da u ime Božje oprašta grijehe. On je liječnik duše. Znači: Ispovijed je tu. Ispovjedi se! I Duh Sveti će se vratiti u tvoje čisto srce i Bog će tako ponovno razliti svoju ljubav tvojim srcem. Da, draga braćo i sestre, gdje Duh Božji ulazi, tjera strah; dopušta nam da vidimo i osjetimo da smo u rukama svemoći ljubavi: što god da se dogodi, njegova nas beskrajna ljubav ne napušta.

U ovoj vjeri i u ovoj radosnoj nadi ponavljamo danas, uz zagovor Marije: "Gospodine, pošalji Duha svoga i lice zemlje bit će novo!"