18. nedjlja kroz crkvenu godinu A - 02. 08. 2020.

Prvo čitanje: Iz 55, 1-3

Dođite i jedite!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin: Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako i nemate novaca, dođite! Bez novaca i bez naplate kupite i uživajte vino i mlijeko! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama savez vječan, savez milostî Davidu obećanih.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 145, 8-9.15-18

Pripjev: Otvaraš ruku svoju, Gospodine, i sitiš nas.

Milostiv je i milosrdan Gospodin,
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima,
milosrdan svim djelima svojim.

Oči sviju u tebe su uprte,
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju,
do mile volje sitiš sve živo.

Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.

 

Drugo čitanje: Rim 8, 35.37-39 

Nijedan stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.

Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Mt 14, 13-21

Jeli su svi i nasitili se.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:

Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.

I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.         

Riječ Gospodnja

Evanđelje na njemačkom

Evangelium: Mt 14, 13–21

Alle aßen und wurden satt

Aus dem heiligen Evangelium nach Matthäus!

In jener Zeit, als Jesus hörte, dass Johannes enthauptet worden war, zog er sich allein von dort mit dem Boot in eine einsame Gegend zurück.

Aber die Volksscharen hörten davon und folgten ihm zu Fuß aus den Städten nach. Als er ausstieg, sah er die vielen Menschen und hatte Mitleid mit ihnen und heilte ihre Kranken. Als es Abend wurde, kamen die Jünger zu ihm und sagten: Der Ort ist abgelegen und es ist schon spät geworden. Schick die Leute weg, damit sie in die Dörfer gehen und sich etwas zu essen kaufen! Jesus aber antwortete: Sie brauchen nicht wegzugehen. Gebt ihr ihnen zu essen!

Sie sagten zu ihm: Wir haben nur fünf Brote und zwei Fische hier. Er antwortete: Bringt sie mir her! Dann ordnete er an, die Leute sollten sich ins Gras setzen.

Und er nahm die fünf Brote und die zwei Fische, blickte zum Himmel auf, sprach den Lobpreis, brach die Brote und gab sie den Jüngern; die Jünger aber gaben sie den Leuten und alle aßen und wurden satt. Und sie sammelten die übrig gebliebenen Brotstücke ein, zwölf Körbe voll. Es waren etwa fünftausend Männer, die gegessen hatten, dazu noch Frauen und Kinder.

 

Duhovna misao za misna čitanja

Hrana koja ostaje za život vječni

Poslušajte prvo pjesmu "Kakav prijatelj je Isus": https://youtu.be/4mWJwH1Hpes

Draga braćo i sestre!

Gospodin Isus Krist je rekao da je On kruh koji silazi s neba i poziva nas da vjerujemo u njega. Blagovati kruh živi (slaviti svetu misu i pričešćivati se), znači vjerovati u Isusa Krista. Onaj tko vjeruje, on blaguje i on je na vidljiv način nahranjen, a na nevidljiv način on se rađa na novi život, vječni život. Kršćanin se tako iznutra "preporađa", u svojoj dubini postaje novi čovjek" (kršćanin). Tako, da bismo današnja misna čitanja približno razumjeli, potrebno je imati izgrađeni kršćanski život; prepoznat i definiran u riječima svetoga Pavla: Mi smo „UKORIJENJENI“ i „NAZIDANI“ na Kirstu, „ČVRSTI U VJERI“ (usp. Kol 2, 7).U ovome tekstu razlikujemo tri slike: „ukorijenjeni“, „nazidani“ i „čvrsti u vjeri“.

„Ukorijenjeni u vjeri“

Prva slika - „ukorijenjeni u vjeri" - doziva u svijest sliku stabla i korijenja koje stablo hrani. Stablo koje je čvrsto prionulo uz tlo pomoću korijenja, prvo ima svoju ČVRSTOĆU i stabilnost, i drugo - korijenje ga hrani. Bez snažnog i dubokog korijenja stablo bi vjetar lako oborio i ne bi preživjelo. I mi imamo svoje korjene. Koji su naši korijeni? To su, naravno, naši roditelji, obitelj, kultura našg kraja, ali Biblija ističe prekrasnu sliku koja je odlučujuća za utemeljenje vjere. Prorok Jeremija piše: »Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Boga i kome je Bog uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod« (Jr 17, 7-8). Za proroka „pustiti korijenje u vodu“ znači staviti svoje pouzdanje u Gospodina. Od njega crpimo svoj život. Bez njega ne bismo mogli istinski živjeti. »Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu« (1 Iv 5, 11). Sâm Isus se predstavlja kao naš život (usp. Iv 14, 6). Zato kršćanska vjera nije samo vjerovanje u određene istine, već je prije svega osobni odnos s Isusom Kristom, susret s Božjim Sinom, koji životu daje duhovnu hranu i snagu. Kada stupimo u osobni odnos s Njim, Krist nam otkriva naš identitet i, u prijateljstvu s njim, život raste i ostvaruje se u punini.

Put do ovakve kršćanske svijesti i zrelosti teče od naše mladosti u kojoj postavljamo tisuće pitanja i tražimo na njih odgovor. S godinama se javi sigurnost da nas Bog želi i voli i daje nam snagu za život. S vremenom se javi sigurnost koja dolazi od Boga; spremnost vršiti Njegovu volju. To je put do autntičnog ljudskoga života.

 „Nazidani na Kristu“

Ova slika se odnosi na „građenje kuće“. Kao što korijen drži stablo čvrsto zasađeno u tlu, tako temelji kuće daju kući trajnu čvrstoću i stabilnost. Po vjeri, posebno našemu krštenju,  mi smo nazidani na Kristu (usp. Kol 2, 7). Biti nazidan na Kristu znači na konkretan način odgovoriti na Božji poziv, a to znači naučiti misliti Kirstove misli, ljubiti Kristovom ljubavlju i uvijek slijediti Krista, uzdajući se u njega i provodeći u djelo njegovu riječ. Sâm Isus opominje svoje apostole: »Što me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam?« (Lk 6, 46); i, pribjegavajući slici građenja kuće, dodaje: »Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih… sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena« (Lk 6, 47-48). Naprotiv, »Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi, a ne vrši ih… sličan je čovjeku koji gradi kuću na pijesku. A kad bude poplava, nahrupi bujica vode na tu kuću, ona se sruši i bude ruševina velika.“.

Mi trebamo jedni druge da bismo izgradili svoj život, kako vjere tako i materijalni život. Potrebno je zahvalno primiti duhovni dar „nazidanosti“ – što se odnosi na vjeru naših roditelja, posebno na vjeru Crkve i Krista, kao i vjeru bliskih osoba koje su nam pomoć na putu prema „zreloj vjeri“.

„Čvrsti u vjeri“

Korijenje za stablo i temelj za kuću upućuju nas na riječ „ČVRST“ i čvrstoću. Stablo s dubokim korijenjem i kuća s temeljom na kamenu odupiru se nevremenu, oluji, vjetru, vodama. Na duhovnom polju riječ »čvrsti u vjeri« upućuje na tjelesni i duhovni rast.

Kršćanska zajednica je uvijek izložena prijetnji određenih kulturnih strujanja koja su odvraćala vjernike od Krista i njegova evanđelja. Nešto slično se događa i danas. Onaj vjernik koji nije ukorijenjen u Isusu Kristu kao stablo pored voda tekućica, kada dođe suša, on olako otpadne od vjere ili postane hladan u vjeri. Kršćanin čija vjera nije „nazidana“ na temelju koji je Isus Krist, (kuća na stijeni) njegovu vjeru uruši prvo „nevrijeme“; njegova kuća vjere se sruši i postaje velika ruševina.

Zato je potrebno uvijek imati pred očima snagu i moć raspetoga i uskrsloga Krista koji nas jedini može „učvrstiti u vjeri“. Mi čvrsto vjerujemo da se Isus Krist prinio na križu da nam dadne svoju ljubav; preuzme na sebe naše grijehe, podari nam oproštenje i pomirienje s Bogom Ocem, otvorivši nam, tako, put vječnoga života. Na taj smo način oslobođeni od onoga što nas najviše smeta u životu: ropstva grijeha i ujedno osposobljeni da možemo ljubiti sve, pa čak i neprijatelje, i dijeliti tu ljubav s braćom u nevolji. Izvan Krista umrlog i uskrslog nema spasenja! Samo on može spasiti svijet od zla i učiniti da poraste Kraljevstvo pravednosti, mira i ljubavi kojem svi težimo i nas kršćane „učvrstiti u vjeri“.

Razumijevanje današnjih misinih čitanja

Ove tri slike, gore istaknute, pomažu nam najbolje razumjeti današnja misna čitanja. Samo "zreli kršćani" mogu razumjeti proroka Izaiju koji piše: „Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako i nemate novaca, dođite! Bez novaca i bez naplate kupite i uživajte vino i mlijeko! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ćete jesti i sočna ćete uživati jela. Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte i duša će vam živjeti. Sklopit ću s vama savez vječan, savez milostî Davidu obećanih.“

Zato sveti Pavao nastavlja u durgom čitanju, poslanici Rimljanima: „Braćo! Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“

Pavao ima duboko korijenje vjere u Kristu, njegov život je sazidan na temelju koji je Krist i zato on ima čvrstu ustrajnost u svim životnim poteškoćama koje čovjeka mogu pratiti, pouzdanje u Božju ljubav po Kristu Isusu. U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Iz ovakovoga Pavlova stava vidi se da je sveti Pavao u potpunosti položio svoj život u Božje ruke, kako on kaže: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za meine“ (Gal, 2, 20-21).

Hrana koja ostaje za život vječni

Evanđelje ove nedjelje opisuje čudo umnažanja kruha, kojeg Isus čini za mnoštvo koje ga je slijedilo da ga sluša i da bude izliječeno od raznih bolesti (usp. Mt 14, 14). S približavanjem večeri učenici su predložili Isusu da otpusti mnoštvo, da se može otići okrijepiti, nešto pojesti. Ali Isus ima nešto drugo na umu kada im kaže: "Dajte im vi jesti" (Mt 14, 16). Učenici, međutim, nemaju "ništa osim pet kruhova i dvije ribe". Isus tada čini gestu koja podsjeća na sakrament euharistije (svete mise): "Pogleda na nebo, izreče blagoslov, pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici dadoše mnoštvu" (Mt 14, 19).

Čudo se sastoji u bratskom dijeljenju tih nekoliko kruhova koji su prije toga „povjereni“ Božjoj moći. Blagoslovljeni kruhovi, ne samo da su bili dovoljni za sve mnoštvo, već štoviše bilo je i viška, tako da je na kraju prikupljeno dvanaest košara preostalih ulomaka.

Gospodin je usrdno pozvao upravo učenike da oni dijele kruh mnoštvu. Na taj ih način uči i priprema za buduće apostolsko poslanje: morat će upravo oni svima nositi hranu Riječi života i sakramenata; posebno svete mise – blagoslovljeni i posvećeni kruh.

U Kristovu kruhu (svetoj misi) prisutna je Božja ljubav; u susretu s njim "hranimo se, tako reći, Bogom živim i blagujemo uistinu 'kruh nebeski'."

Dragi vjernici, i danas Isus govori o sebi kao pravom kruhu koji je sišao s neba, koji može održavati čovjeka na životu - ne privremeno ili na dijelu životnog puta - već zauvijek. On je hrana koja daje život vječni, jer je jedinorođeni Sin Božji, koji je u krilu Očevu, koji je došao da daruje čovjeku život u punini, da uvede čovjeka u sam Božji život.

Isus u svome objavljenju kao“ kruh s neba“, svjedoči da je On utjelovljena Božja riječ, po kojoj čovjek može činjenje Božje volje učiniti svojom hranom (usp. Iv 4, 34), koja usmjerava i podupire život. Sveti Augustin kaže: "Gospodin… je rekao da je kruh koji silazi s neba i poziva nas da vjerujemo u njega. Blagovati kruh živi, naime, znači vjerovati u njega. Onaj tko vjeruje, blaguje; na vidljiv je način nasićen, a na nevidljiv se rađa na novi život. On se preporađa iznutra, u svojoj dubini postaje novi čovjek" (kršćanin).

Molimo, da nas Blažena Djevica Marija uvijek vodi ususret Isusu - živom kruhu koji je s neba sišao - po svakom našem misnom slavlju, po kojem nas i danas Isus Krist, živi kruh, želi duhovno hraniti i ozdravljati. Amen.

 

Obavijesti, nedjelja, 02. 08. 2020.

- U četvrtak, 06. 08. 2020. godine je svetkovina "PREOBRAŽENJE GOSPODINOVO".
To je zapovjedna svetkovina i bit će misa u crkvi St. Michael u Baselu u 20.00 sati

- U petak, 07. 08. 2020. godine je "Pobožnost prvih petaka" s početkom u 19.00 sati u Baselu

- Mise u nedjelju, 09. 08. 2020. godine su:

Basel u 8.00 sati
Basel u 11.00 sati
Liestal u 13.00 sati

Prijavite djecu za Prvu pričest
prijavnice imate u crkvi kod listića na stolu... Djeca koja sada upisuju 3. razred mogu se prijaviti.