Prvo čitanje: Iz 56, 1. 6 - 7
Ovo govori Gospodin: „Držite se prava i činite pravdu jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost. A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe i ljube ime Gospodnje i da mu budu službenici, sve koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mojem, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve i paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.“
Riječ Gospodnja
- Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Nek se vesele i kliču narodi
jer sudiš pucima pravedno
i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože,
svi narodi neka te slave!
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Drugo čitanje: Rim 11, 13 - 15. 29 - 32
Braćo! Vama, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?
Ta ne opozivi su dari i poziv Božji!
- Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe, tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe.
Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.
Riječ Gospodnja
Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvu i liječio svaku nemoć u narodu.
Evanđelje: Mt 15, 21 - 28
U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske.
I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: „Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!“
Ali on joj ne uzvrati ni riječi.
Pristupe mu nato učenici te ga moljahu: „Udovolji joj jer viče za nama.“
- On odgovori: „Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.“
- Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: „Gospodine, pomozi mi!“
- On odgovori: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.“
- A ona će: „Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihova gospodara!“
- Tada joj Isus reče: „O ženo, velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“
I ozdravi joj kći toga časa.
Riječ Gospodnja
In jener Zeit zog sich Jesus in das Gebiet von Tyrus und Sidon zurück. Und siehe, eine kanaanäische Frau aus jener Gegend kam zu ihm und rief: Hab Erbarmen mit mir, Herr, du Sohn Davids! Meine Tochter wird von einem Dämon gequält.
Jesus aber gab ihr keine Antwort.
Da traten seine Jünger zu ihm und baten: Schick sie fort, denn sie schreit hinter uns her! Er antwortete: Ich bin nur zu den verlorenen Schafen des Hauses Israel gesandt. Doch sie kam, fiel vor ihm nieder und sagte: Herr, hilf mir!
Er erwiderte: Es ist nicht recht, das Brot den Kindern wegzunehmen und den kleinen Hunden vorzuwerfen. Da entgegnete sie: Ja, Herr! Aber selbst die kleinen Hunde
essen von den Brotkrumen, die vom Tisch ihrer Herren fallen.
Darauf antwortete ihr Jesus: Frau, dein Glaube ist groß. Es soll dir geschehen, wie du willst. Und von dieser Stunde an war ihre Tochter geheilt.
Pročitaj priču prije Duhovne misli za današnju nedjelju:
Jedan mladić je danima, tjednima i mjesecima učio vjerovati i moliti. Ali se u njegovoj glavi ništa nije zadržavalo. Potpuno razočaran, odlučio je prestati vjerovati i moliti.
U međuvremenu je čuo za jednog starca, velikog vjernika i molitelja koji boravio u pustinji.
Mladić je odlučio posjetiti starca i pokušati posljednji put pronaći odgovor na pitanje: Treba li on vjerovati i moliti?
Krenuo je na put, pronašao starca i nakon kraćeg razgovora, upitao ga: “Veliki učitelju! Ja bih želio da vi mene naučite pravoj vjeri i molitvi, da osjetim korist i od vjere i molitve?”
- Starac mu odgovori:
„Vidiš li ono prljavo sito ili rešeto tamo?“
“Da”, - odgovori mladić.
„Uzmi ga i u njemu mi donesi vode iz ove rijeke.“
Mladić je uzeo sito ili rešeto, otišao sto metara do rijeke i zagrabio vodu. Čim je sito ili rešeto izvukao iz rijeke, sva voda je iscurila.
Vratio se starcu s praznim sitom ili rešetom. Kad ga je starac ugledao, rekao mu je da ponovno ide na rijeku i zahvati vode s rešetom. Tako je mladić išao nekoliko puta na rijeku. Na kraju mu je sve to izgledalo bez veze i besmisleno i dosadno, pa je upitao starca:
“Zašto me mučiš s ovim besmislenim poslom. Pa i sam znaš da se ne može nositi voda u rešetu.“
Starac mu odgovori:
„Sine moj, isto je i s vjerom i molitvom. Ti zaista nisi donio ni jednu kap vode u rešetu, ali je rešeto ili sito, koje je bilo prljavo, sada čisto. Tebi se samo čini da od vjere i molitve nema koristi i da u tvome srcu ništa ne ostaje od vjere i molitve.
I vjera i molitva pročišćava i čisti tvoje srce, tvoju pamet, tvoj pogled na Boga i čovjeka, cijeli tvoj duhovni život, isto kao što je voda očistila ono prljavo rešeto, to bolje što si ti s njim više puta išao na rijeku i zahvaćao s njim vodu. Ono je postajalo sve čistije i čistije. Tako je i s vjerom i molitvom. Što više moliš - to ćeš više vjerovati. Što manje moliš to ćeš manje vjerovati. Moltva i vjera od „grešnog čovjeka“ čine „Božjeg čovjeka“ i čovjeka velike vjere.
Izvor: novizivot.net
Poslušaj sada duhovnu pjesmu saja: "ISUSE, VJERUJEM" - https://youtu.be/DKRSsHTa4sc
Draga braćo i sestre!
Današnja misna čitanja - počevši od Prvog čitanja iz Knjige proroka Izaije: (… jer će se Dom moj zvati / Dom molitve za sve narode" (Iz 56,6-7), pa preko drugoga čitanja („Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje“) i Evanđelja (zgoda sa ženom Kanaankom) – pruža nam priliku razmišljati o UNIVERZALNOSTI SPASENJA svih ljudi koje je Bog započeo po Isusu Kristu. Bog hoće da se svi ljudi spase. Lijepo je to i davno rekao sveti Augustin: “Bog, koji te je stvorio bez tebe, neće te i spasiti bez tebe”.
Iz univerzalnosti spasenja svih ljudi, Božja nam riječ pruža priliku razmišljati također o UNIVERZALNOSTI POSLANJA Crkve, koju je Isus htio i koju čine narodi svih rasa i kultura.
Univerzalnost spasenja i univerzalnost poslanja Crkve i svake kršćanske zajednice, pa i obitelji, povezana je s VELIKOM ODGOVORNOŠĆU, koju možemo prihvatiti ili odbaciti.
Odgovornost CRKVENE ZAJEDNICE sastoji se u odnosu prema Isusu Kristu. Crkva je pozvana nastaviti Kristovo djelo spasenja i unositi Kristov Duh među sve narode i rase.
Kršćanska svijest odgovornosti prema Bogu i prema čovjeku mjeri se od početka kršćanstva pa do dana današnjega s onim što je Bog za nas učinio po Kristu i mjeri se našim stavom pred Kristom. Ostaje pitanje: Jesmo li mi svjesni što je Bog za nas učinio po Isusu Kristu, svome Sinu?
»Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu« - piše Ivan u svojoj Prvoj poslanici (1 Iv 4,16). Ove riječi iz Prve Ivanove poslanice izražavaju središte kršćanske vjere: ove riječi izražavaju kršćansku sliku o Bogu i sliku čovjeka i njegova puta na koji je čovjek od Boga pozvan po Isusu Kristu. U tome istom retku, Ivan nam nudi sažeti obrazac kršćanskog života: »I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj.«
Povjerovali smo Božjoj ljubavi – samo tako kršćanin može izraziti svoje temeljno životno opredjeljenje, ili ono što zovemo „vjerom“. Biti kršćanin, znači, nije rezultat neke etičke ili moralne odluke ili neke velike ideje i nauke, već je to susret s sa živim Isusom Kristom, susret s Osobom, koja životu daje novi smisao i time konačni pravac i odgovornost. U svojoj poslanici Ivan je izrazio taj događaj sljedećim riječima: »Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. On je nas prvi ljubio… I mi smo dužni živote položiti za braću« (1 Iv 3,16). Budući da je Bog prvo ljubio nas (usp. 1 Iv 4,10), ljubav sada nije samo »zapovijed«, već je odgovor na dar ljubavi kojom nam Bog dolazi ususret po Isusu Kristu. Bog nas ispunja svojom ljubavlju, onom ljubavlju koju mi trebamo drugima prenositi i s njima dijeliti.
Bez produbljivanja svijesti odgovornosti svaka kršćanska zajednica upada u „duhovnu pustinju“i tek tako se drži pojeinih obreda i običaja (eto krstit ću svoju djecu, otići za Božić u crkvu), ali ona je duhovno „nedjelotvorna“. U takvoj kršćanskoj zajednici, a i pojedincu, ne djeluje Duh Božji. A i naše vrijeme, kao i vrijeme prije nas, traži ljude Duha Božjega. Oni su najpotrebniji i današnjem vremenu i čovječanstvu. Jedino takvi ljudi mogu pomoći civilnom društvu da pobijedi svaku moguću napetost rasizma, nesnošljivosti i isključivosti među narodima, i da se društvo tako organizira da u njemu vlada poštivanje dostojanstva svakoga ljudskoga bića. Samo u uzajamnom prihvaćanju svih naroda, moguće je graditi svijet prožet istinskom pravdom i pravim mirom. Ipak, nažalost, i danas se u nekim zemljama javljaju nova zabrinjavajuća očitovanja rasizma, često vezana uz društvene i ekonomske probleme, javlja se prezir prema drugoj rasi i rasna diskriminacija ili nejednakost, unatoč svim dostignućima naše civilizacije. Ponižavajuće je za svakoga pojedinca koji imalo osjeća odgovornost i razmišlja, da u svijetu i danas vlada glad, sirotinjstvo, ratovi, progoni, migracije…
Danas nam evanđelje predstavlja jedinstveni primjer vjere: ženu Kanaanku, koja se susreće sa živim Isusom Kristom, moli Isusa da ozdravi njezinu teško „opsjednutu" kći. Isus prvo kao da ne reagira na njezinu ustrajne molbu, te se čini kao da neće ništa učiniti ni onda kada se i njegovi učenici zauzimaju za ženu…, kako to prenosi evanđelist Matej. Na kraju, međutim, suočen s ustrajnošću i poniznošću žene Kanaanke, Isus ju uslišava i to je popratio velikim riječima: O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš (usp. Mt 15,21-28).
O ženo, velika je vjera tvoja! Tu poniznu ženu Evanđelje pokazuje kao primjer odvažne i ustrajne vjere. Njezina ustrajnost u traženju Isusova djelovanja, za nas je poticaj i ohrabrenje da nikada ne očajavamo, ne odustajemo i ne umorimo se u vjeri, pa ni u najtežim životnim okolnostima i kušnjama.
Teško je reći, ali svima nama i danas najviše manjka „velika vjera“, pogotovo u odlučujućim događajima života i životnih odluka. Potrebno je se utvrditi u vjeri.
Ženina upornost i njezin višestruki vapaj napokon su urodili plodom. Isus nije samo uslišao njezinu molbu, već je posebno pohvalio njezinu vjeru. On je u više slučajeva znao reći ozdravljenom bolesniku ili onom tko je za nj posredovao: „vjera te tvoja spasila“, ali samo u dva slučaja Isus je pohvalio nečiju vjeru. I zanimljivo, oba puta riječ je bila o poganima. Uz ženu Kanaanku, Matej je zabilježio i primjer rimskoga satnika koji moli za ozdravljenje svoga sluge, naglašavajući kako je dosta samo da Isus rekne jednu riječ, jer on nije dostojan da Isus uđe u njegovu kuću, i da će ozdraviti njegov sluga. Isus i ovoga satnika ističe kao čovjeka „velike vjere“: „Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere“ (Mt 8,10).
Što bi rekli mnogi kršćani kad bi se Isus danas iznenada pojavio, upro prstom u nekog nevjernika i rekao kako nitko u Crkvi nema takve vjere kao on? Vjerojatno bi počeli mrmljati kao što su činili farizeji u ondašnje vrijeme. Zato je ovo današnje evanđelje podsjetnik svakomu kršćninu da je vjera prije svega neograničeno povjerenje u Boga i da kao takva ne poznaje granica i da bez vjere ne možemo ništa dobra učiniti.
Mnogi se kršćani danas boje globalizacije, otvorenog dijaloga s drugim religijama i narodima, čak se doživljavaju ugroženima, a mali broj razmišlja o svojoj kršćanskoj odgovornosti u vjeri, i još manje o svojem odnosu prema živom Isusu Kristu. Ovdje je također dobro sjetiti se i one široke Isusove riječi: „Tko nije protiv vas, za vas je“ (Lk 9,50). Ta riječ ostavlja dovoljno prostora da se i u poganima vidi mogućeg vjernika i da se kršćani ne boje zajedno s takvima činiti dobro, jer ono je uvijek učinjeno u Božje ime.
Vjera je sve drugo samo ne neka jednostavna, lagodna, obična naklonost: potrebna je poniznost da bi se prihvatilo da trebam Drugoga koji će me osloboditi onoga "mojeg", da bi mi On dao "svoje". Bog u Isusu Kristu daje sebe, a ne neki nauk i etiku. To se osobito događa u sakramentu euharistije ili svete mise. Zahvaljujući Kristovu djelovanju, otvaraju nam se vrata "veće" pravednosti, a to je pravednost ljubavi (usp. Rim 13, 8 – 10). Svatko je od nas veći dužnik, nego li dobročinitelj, jer je od Boga primio posinjenje i spasenje besplatno. Primio je više no što je mogao očekivati.
Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo, koju smo jučer proslavili, je putokaz (put) „putničkom Božjem narodu“ - Crkvi, svakom kršćaninu.
Predslovlje Uznesenja BLažene Djevice Marije na Nebo glasi: „Jer danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života.“
Zborna molitva na isti dan glasi: „Svemogući vječni Bože! Ti si Bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina, tijelom i dušom uznio u nebesa. Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim „što je gore“ te budemo sudionici njezine slave.
Marijino ‘DA’ Bogu (”Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj”) - je poziv svakom od nas da se upitamo kada smo to mi rekli Bogu „DA“ i odlučili živjeti po Njegovoj Riječi, Isusu Kristu?
Draga braćo i sestre, jačajmo stoga svakodnevno svoju vjeru, dubokim slušanjem Božje riječi, slavljenjem sakramenata, posebno svete mise, osobnom molitvom, pogotovo obiteljskom molitvom, kao i "vapajem" prema živom Isusu Kristu i ljubavi prema bližnjemu.
Zazovimo zagovor Djevice Marije, čije smo slavno Uznesenje u nebo jučer proslavili, da nam pomogne svojim životom naviještati i svjedočiti radost što smo susreli živoga Isusa Krista, povjerovali mu i što smo kršćani. Amen.
Na kraju poslušajte duhovnu pjesmu: "KAO MARIJA" - https://youtu.be/1DNaV012y_8
Mise u Juri je u subotu, 22. 08. 2020. u 17.00 sati
- Mise u nedjelju, 23. 08. 2020. godine su:
Basel u 8.00 sati
Basel u 11.00 sati
Liestal u 13.00 sati
Prijavite djecu za Prvu pričest
prijavnice imate u crkvi kod listića na stolu... Djeca koja sada upisuju 3. razred mogu se prijaviti.
- Sve obavijesti o Lokalnim izborima u BiH pogledajte na misijskoj web-stranici: www.hkm-basel.ch (obavijesti se nalaze na naslovnoj stranici)
Predstavnici Hrvatskoga naroda iz BiH pozivaju sve one koji žive u iseljeništvu da iskoriste svoje biračko pravo te se blagovremeno prijave za dopisno glasovanje i glasuju. Krajnji rok za prijavu je 30. 08. 2020. godine.