Mise danas:
Basel u 11.00 sati
Liestal u 13.00 sati
Misna čitanja
Prvo čitanje: Izl 34, 4b-6.8-9
Gospodin! Gospodin! Bog milosrdan i milostiv!
Čitanje knjige Izlaska
U one dane: Mojsije rano jutrom ustane i popne se na Sinajsko brdo, uzevši u ruke dvije kamene ploče, kako mu je Gospodin naredio. Gospodin se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva ime Gospodnje: »Gospodin! Gospodin!« Gospodin prođe ispred njega te se javi: »Gospodin, Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.«
Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se. Onda reče: »Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Otp. pj.: Dn 3, 52-56
Pripjev: Hvaljen i slavljen dovijeka! https://youtu.be/UPmzUJWe8PY
Blagoslovljen budi, Gospodine,
Bože otaca naših!
Blagoslovljen budi
u domu svete slave svoje!
Blagoslovljen budi
na prijestolju kraljevstva svoga!
Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane
i sjediš nad kerubima!
Blagoslovljen budi
na svodu nebeskom!
Drugo čitanje: 2Kor 13, 11-13
Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga!
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja: Otk 1,8
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu, Bogu koji jest, koji bijaše, i koji dolazi!
Evanđelje: Iv 3, 16-18
Bog je poslao Sina da se svijet spasi po njemu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Draga braćo i sestre!
Ove nedjelje, koja slijedi nakon svetkovine Duhova, dana ROĐENJA CRKVE ili dana kada je Crkva rođena iz Duha Svetoga: "Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci" (Dj 1,8), slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva. Duh Sveti je duša Crkve. Duh Sveti ujedinjuje zajednicu i u Njemu je Crkva: "jedno srce i jednu dušu" (usp. Dj 4,32); sposobna i voljna svjedočiti ljubav i radost što ih Duh Sveti ulijeva u srca vjernika (usp. Dj 2,42). Tako se događalo na početku kršćanstva kada su se pogani, piše Tertulijan, obraćali vidjevši ljubav koja je vladala među kršćanima i govorili: "Gledaj – kako se ljube međusobno" (usp. Apologet, 39 § 7). Na Duhove Crkva je KRŠTENA Duhom Kristovim i PRIMILA najveći dar Duha Svetoga: LJUBAV KOJA JE UJEDINILA SVE JEZIKE I NARODE.
Očitovala se punina Božje ljubavi
Današnja svetkovina Presvetog Trojstva sažima (rekapitulira) Božju objavu koja je počela s Isusovim utjelovljenjem (Božić), te nastavljena kroz Isusovu smrt i uskrsnuće, njegovo uzašašće s desna Ocu i izlijevanje ili darivanje Duha Svetoga. Sve spomenute događaje iz Isusova života, od Božića do Duhova, mogli bimo nazvati vrijeme UPOZNAVANJA Boga. Tko je upoznao Krista, upoznao je i Boga Oca i Duha Svetoga. On nam je objavio da je Bog - jedan Bog u trojstvu osoba jednake božanske naravi: Otac je ljubav, Sin je ljubav, Duh Sveti je ljubav. U Isusu Kristu smo upoznali da je Bog ljubav i samo ljubav, najčistija ljubav, beskrajna i vječna ljubav. On nam je objavio da Bog ne živi u nekoj sjajnoj usamljenosti, već da se neprekidno daruje, priopćava i pokazuje kao stvarateljska Ljubav. Za svetkovinu Presvetoga Trojstva možemo reći: „I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj“(1 Iv 4,16).
Čovjek je stvoren iz Ljubavi Presvetog Trojstva
Trojedini Bog je u sebi stvarateljska Ljubav. Čovek je stvoren iz ljubavi Presvetog Trojstva. Najjači dokaz da smo stvoreni na sliku Presvetoga Trojstva je ovaj: samo ako živimo u Ljubavi, u Duhu Svetome, u odnosu s Bogom i u odnosu s čovjekom, ako ljubimo Boga i čovjeka i ako smo ljubljeni od Boga i od brata čovjeka - mi smo sretni. Čežnja za Ljubavlju je znak da svako ljudsko biće u vlastitom "genomu" nosi duboki trag Trojstva, Boga Ljubavi. Književnik Khalil Gibran piše „Život bez ljubavi je poput voćke bez cvijeta i plodova“. Cijela Biblija je protkana ljubavlju. Sveti Pavao zaključuje u trinaestom poglavlju Prve poslanice Korinćanima, u „Hvalospjevu ljubavi“: „Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav“. Čovjekova pokretačka snaga je Božja ljubav. Na kraju krajeva, to je i smisao i cilj čovjekova života: LJUBITI i BITI LJUBLJEN. U Trojedinom Bogu – piše sveti Pavao – i mi živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,28).
"Vidiš li ljubav, vidiš Presveto Trojstvo!"
Sveti Augustin kaže: „Vidiš li ljubav, vidiš Trojstvo!“ Po sakramentu krštenja u nama se nastanjuje Presveto Trojstvo. "I ja te krstim - kaže svećenik - u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Božje ime, u kojem smo kršteni, spominjemo svaki put kada činimo znak križa, kada se križamo ili krstimo. Znak križa uvijek nas poziva da se sjetimo da smo po krštenju uronjeni u ljubav Presvetog Trojstva, u ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga i tako postali ljubljena djeca Božja koja su pozvana - ljubiti jedni druge Kristovom ljubalju. Stoga ima pravo sveti Augustin kada kaže:„Vidiš li ljubav, vidiš Presveto Trojstvo!“
„Ljubiti kao što je Isus ljubio“.
Najveći i prvi dar Duha Svetoga je Ljubav. Isus kada govori apostolima o svome skorom odlasku u Nebo, tada im daje „novu zapovijed“, koja je u biti predstavljena na svakoj stranici Evandelja: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Iv 13,34-35). Ovdje je odlučujuće prepoznati ono što Isus dodaje: „Kao što sam ja ljubio vas, tako vi ljubite jedni druge“. To što je novo jest upravo ovo „ljubiti kao što je Isus ljubio“.
Danas u Evanđelju čitamo: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Sveti Pavao piše u današnjem Drugom čitanju: „ Braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama. Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!“
U Prvom čitanju čujemo da je «Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.«
Odlučujuća je LJUBAV: „Ljubiti kao što je Isus ljubio“.
Ogledalo Presvetog Trojstva
Blažena Djevica Marija je najljepše djelo Presvetoga Trojstva. Ona, službenica Božje Ljubavi, u poslušnosti Bogu i Božjoj riječi i u velikoj poniznosti, prihvatila je Božju volju i začela Sina po Duhu Svetom. U njoj si je Svemogući Bog stvorio dostojan hram i od nje učinio sliku Crkve, sliku moju i tvoju. Zato se Blažena Djevica zove „Majka Crkve“ i «ogledalo Presvetoga Trojstva».
“Ljubav nije ljubljena! Ljubav nije ljubljena!”
Sveti Franjo Asiški je svakodnevno razmišljao o misteriju Božje Ljubavi i oplakivao je, jer nije ljubljena. Franjina je ljubav prema Bogu bila velika. Često je proživljavao svu dubinu te ljubavi i žalio što njegova ljubav nije potpuna. S boli u duši razmišljao je o ljubavi Božjoj prema svakom čovjeku, prema njemu samome. I promatrajući sve što je Bog iz ljubavi za njega učinio, osjećao je u cijelome svojem biću neizrecivu bol koja se često očitovala u plaču i suzama. Tako je jednom u okolici Asiza, hodajući kroz šumicu, na sav glas naricao i plakao ponavljajući riječi: “Ljubav nije ljubljena! Ljubav nije ljubljena!”
Poslušaj pjesmu: Ljubav nije ljubljena - https://youtu.be/NdA8QFfdxpQ i https://youtu.be/qiIVZJODpjY
Ljudi nemaju vremena za Boga, jer Ga ne ljube!
Danas postoji velika opasnost da će se Crkva dezintegrirati (raspasti, usitniti) u male «vjerske stranke» koje se okupljaju oko pojedinih učitelja, propovjednika, karizmatika i u kojima svaki «natjecatelj» stvara svoj vlastiti pojam kršćanstva. Zbog toga se u Crkvi dogđa to što se događa... U protestantskim crkvama u Njemačkoj postojao je običaj najavljivanja na oglasnoj ploči tko slavi službu i tko propovijeda. I onda bi se vjernici ravnali prema tom kriteriju: taj mi svećenik odgovara, a drugi ne.... Nažalost, slična praksa sada se javlja i počinje i u katoličkim župama. Tako se danas sve više uvažavaju ljudska mišljenja, a sve manje se osluškuje zajedničku Božju riječ, koja je ista za sve nas, koja nadilazi nas sve i koja je povjerena samo Crkvi. Ako nismo duboko tog svjesni, događa nam se da zaboravljamo DA CRKVA ISUSA KRISTA NIKADA NE MOŽE BITI „NEČIJA CRKVA“ – MOJA CRKVA. Crkva je samo i isključivo CRKVA ISUSA KRISTA. Crkva je TIJELO KRISTOVO I NEMA CRKVE BEZ KRISTA. Isus Krist nije osnovao nikakvu stranku, klub prijatelja, nego je On sam ostao s nama po SVETOJ MISI u sve dane i do svršetka svijeta da SE MOŽEMO PRIDRUŽITI NJEMU I POSTAT JEDNO S NJIM. Svatko od nas se treba odreći svog privatnoga poimanja Crkve i onoga što njemu odgovara u Crkvi i STAVITI SEBE U KRISTVE RUKE, postati i ostati Kristovo mistično Tijelo - Crkva; postati ud Kristova Tijela - Crkve. Crkvu se ne može svesti na kriterij nečije vlastite volje i želje, vlastitig poimanja kršćanstva, jer to vodi do raskola i strančarenja, raspadanja i usitnjavanja, privatiziranja Crkve. Crkva je jedino Kristovo Tijelo i kao takva Ona nadilazi sva proturječja ljudska i u Isusu se sjedinjuju ljudi, a ne dijele. Svatko od nas pozvan suobličiti se Isusu Kristu. Svatko je od nas pozvan na PREOBRAŽENJE ili OBRAĆENJE, a to znači POČETI MISLITI KRISTOVE MISLI i POČETI LJUBITI KRISTOVOM LJUBAVLJU. Isus je jedinstvo Crkve. «Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja!» (1 Kor 1,10-13.17).
Što je više ljudskoga u Crkvi, iz Crkve će sve više bježati
Ključna je točka da nas Isus Krist poziva: „Hajde za mnom!“
Što više toga mi sami činimo u Crkvi, stvaramo neke naše programe… iz Crke će bježati ljudi, jer sve što je ljudsko, ograničeno je, slabo je i brzo se mnogo toga zloupotrijebi. Mi moramo znati da je samo Bog onaj koji smije DJELOVATI u Crkvi. Što mi budemo VIŠE SLUŠALI BOGA, ŠTO VIŠE Božja riječ i SAKRAMENTI KOJE NAM JE DAO, budu SREDIŠTE CRKVE ili svih nas, Crkva će u sve većoj mjeri biti dom ljudskome srcu. Zato je Sveta misa VRHUNAC i IZVOR KRŠĆANSKOG ŽIVOTA, SREDIŠTE CRKVE, SJEDINJENOST SVIH NAS S KRISTOM. Kada Krist kažemo DA, mi ne biramo ideje, nego stavljamo svoj život u njegove ruke, i postajemo „novi ljudi” postajemo Kristovi. (2 Kor 5,17; Gal 6,15).
Sve ovo još bolje razumijemo kada sve to promotrimo gledišta samoga Isusa Krista koji po Crkvi želi biti PRISUTAN i DJELOVATI: ljubiti nas i spašavati. Krist nije utemeljitelj neke stranke, niti je neki vjerski filozof, niti je netko tko za samoga sebe smišlja mnoštvo ideja, a onda za njih traži i pristalice. Crkva nije rođena iz naše vlastite volje i odlučivanja, „ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.” (Iv 1,13).
Odlučujuće je: „Ljubiti Boga izad svega, a bližnjega kao samog sebe... Tko ne ljubi, taj i ne živi!
Nitko poput Isusa nije pretrpio toliku okrutnost, a sve je oprostio i nikad nije prestao ljubiti. Ostavio nam je samoga Sebe u Euharistiji, u svetoj misi, u pričesti da se Njime hranimo. U Svetoj misi On želi pretakati svoju ljubav u nas, da se u našim srcima razlije negova ljubav. Čovjek se na samom početku ovozemaljskog života susreće s patnjom i ljubavi. Ne trebamo se bojati križa i boli koja raste, jer će nas On ponijeti kad ne budemo imali snage.
Sveti Ivan od Križa zaključuje: „U predvečerje svojeg života (na času smrti)bit ćeš pitan o ljubavi.“, a Stjepan Lice donosi zanimljivo promišljanje kojeg ćemo uzet kao zaključak za razmišljanje o Presvetom Trojstvu, O Ljubavi: Usnuh san: Anđeo me povede na neko tihom svjetlošću obasjano groblje. Vodio me između grobova i pokretom ruke pokazivao mi da čitam natpise na grobovima. Imena mi nisu ništa kazivala. No, odjednom postah svjestan bilježaka ispod imena. Bili su ovakvi zapisi:
- živio tri godine i šest mjeseci,
- živio sedamnaest dana,
- živio četiri mjeseca i dva dana,
- živio dvanaest godina,
- živio pedeset i dvije minute… “Zašto si me doveo na ovo dječje groblje?” upitah anđela. “Ovo nije dječje groblje,” - reče mi. “Ovdje počivaju odrasli ljudi!» «Pogledaj što piše na grobovima, živjeli su kratko” – upozorih ga na natpise. On se bolno nasmija i reče mi: “Znam!” “ali to na grobovima piše koliko su vremena posvetili drugima, koliko su ljubili i Boga i brata čovjeka. Jer, samo su toliko živjeli, koliko su ljubili.”
Sveti Pavao zaključuje u trinaestom poglavlju Prve poslanice Korinćanima: „Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav“.
Poslušaj pjesmu: Hvalospjev ljubavi: https://youtu.be/FSCADJzVU8I
Utecimo se Blaženoj Djevici Mariji, „Majci Crkve“ i «Ogledalu Presvetoga Trojstva» i molimo je da nas potakne na ljubav prema svome Sinu i na molitvu srcem. Amen.