Vazmeno trodnevlje - Veliki četvrtak, petak i subota 2023.

Vazmeno trodnevlje (od 06. do 08. travnja 2023.) - Veliki četvrtak, petak i subota

Vazmeno trodnevlje - je bit i temelj cijele liturgijske godine

Raspored obreda i misa u VELIKOM TJEDNU 2023. godine

(Svi obredi u Velikom tjednu su u crkvi St. Michaelkirche u Baselu (Allmendstr. 34)

VELIKI ČETVRTAK, 06. 04. u 18.30 sati
Mogućnost za ispovijed je od 17.00 do 18.00 sati
Obredi na Veliki četvrtak su: Misa večere Gospodnje i pranje nogu
Poslušaj: Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog
https://youtu.be/4GvxrFsJmmM
Poslušajte: HIMAN - Usta moja uzdižite
https://youtu.be/-h2sIxnsFXA

VELIKI PETAK, 07. 04. u 17.30 sati (POST I NEMRS)
Mogućnost za ispovijed je od 16.00 do 17.00 sati
- Obredi: 1. čitanje muke, 2. ljubljenje križa  3. pričest
Poslušaj: PRIJEKORI
https://youtu.be/C9j2ah0KoEY

VELIKA SUBOTA, 08. 04. u 20.30 sati
Obredi Velike subote:
1. Služba svjetla
Poslušaj: Hvalospjeva uskrsnoj svijeći (Exsultet)
https://youtu.be/3npP8sQn5Fc

2. Služba Božje riječi
3. Krsna služba
4. Euharistijska služba
5. i na kraju blagoslov jela.Košare stavite ispred oltara (a opet da ne smetaju) kako biste imali više mjesta u klupama...

MISE na Uskrs 09. 04. 2023.
- Basel,            u 11.00 sati
- Liestal,          u 13.00 sati

- Misa na Uskrsni ponedjeljak, 10. 04. 2023.
- Basel,            u 11.00 sati

 

Vazmeno trodnevlje - je bit i temelj cijele liturgijske godine

Draga braćo i sestre!

Veliki tjedan, koji je za nas kršćane najvažniji tjedan u godini, pruža nam priliku uroniti u središnje događaje našega spasenja ili otkupljenja, ponovno proživjeti uskrsno otajstvo, tu veliku tajnu vjere. Počevši od Velikog četvrtka, s Misom večere Gospodnje, svečani liturgijski obredi će nam pomoći dublje razmatrati muku, smrt i uskrsnuće Gospodinovo. Vazemno trodnevlje je bit ili srž čitave liturgijske godine. Uskrs je temelj naše vjere. Uskrs otvara naša srca shvaćanju neprocjenjivog dara koji predstavlja spasenje koje nam je donijela Kristova žrtva! Taj je neizmjerni dar na divan način opisan u slavnom himnu sadržanom u Poslanici Filipljanima (usp. 2, 6-11), u kojem Apostol u osnovnim crtama opisuje misterij Isusova poniženja u njegovoj muci i smrti, nakon čega slijedi njegovo uzdignuće u slavu "da se na ime Isusovo - zaključuje sveti Pavao - prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin!" (2, 10-11).

 

Veliki četvrtak

Vazmeno trodnevlje započinje na Veliki četvrtak. Na popodnevnoj Misi večere Gospodnje, Crkva se spominje ustanovljenja svete mise ili euharistije, ministerijalnog svećeništva ili svećeničkog reda i nove zapovijedi – mandatum novum – ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima. O onome što se dogodilo u dvorani Posljednje večere, uoči Gospodinove muke, sveti Pavao nudi jedno od najstarijih svjedočanstava: "Gospodin Isus - piše on pozivajući se na usmenu predaju koja je tada već jamačno bila veoma raširena - one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: 'Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen.' Tako i čašu po večeri govoreći:'Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen'" (1 Kor 11, 23-25).

Riječi su to ispunjene misterijem, koje jasno očituju Kristovu volju: pod prilikama kruha i vina On se uprisutnjuje, On je prisutan, svojim predanim tijelom i svojom prolivenom krvlju. To je žrtva novog i konačnog saveza (zajedništva) ponuđenog svima, bez razlike u rasi i kulturi. I tim svetim obredom, kojeg predaje Crkvi kao najviši dokaz svoje ljubavi, Isus ustanovljuje svetu misu (euharistiju, svećenički red i Novu zapovijed ljubavi. Veliki četvrtak predstavlja zato novi poziv na zahvaljivanje Bogu za najviši dar euharistije (svete mise), kojeg treba pobožno primati i kojem se treba klanjati živom vjerom. Zato, Crkva, nakon slavljenja mise, potiče na bdijenje u prisutnosti Presvetog sakramenta, podsjećajući na žalosni čas koji je Isus prošao u samoći i molitvi u Getsemaniju, prije no što će biti uhićen i potom osuđen na smrt.

 

Veliki petak

Došli smo tako do Velikog petka, dana Gospodinove muke i raspeća. Svake godine, uranjajući u šutnju pred Isusom razapetim na drvu križa, primjećujemo koliko su pune ljubavi riječi koje je izgovorio uoči toga, tijekom Posljednje večere. "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja je prolivena za mnoge" (usp. Mk 14, 24). Isus je htio prinijeti svoj život kao žrtvu za otpuštenje grijeha čovječanstva. Kao i euharistija, tako i muka i smrt Isusova na križu predstavlja misterij koji je ljudskom razumu nedokučiv. Nalazimo se pred nečim što bi ljudski gledano moglo izgledati apsurdno: Bog, ne samo da je postao čovjekom, ne samo da je trpio da bi spasio čovjeka preuzevši na sebe teret čitave tragedije ljudskog roda, već umire za čovjeka.

Kristova smrt doziva u svijest svu bol i sva zla koja opterećuju čovjeka svih vremena: teški teret naše smrti, mržnje i nasilja koji još uvijek ostavljaju na zemlji krvavi trag (Ukrajina i mnogi drugi krajevi i danas krvari). Gospodinova muka se nastavlja u trpljenju ljudi. Kao što s pravom piše Blaise Pascal, "Isus će biti u agoniji sve do svršetka svijeta; ne smije se spavati za toga vremena" (Misli, 553). Ako je Veliki petak dan pun žalosti, to je, dakle, istodobno dan vrlo pogodan za ponovno buđenje naše vjere, kako bi naša nada postala čvršća i kako bi stekli hrabrosti da nosimo vlastiti križ s poniznošću, povjerenjem i predanošću u Boga, sigurni u njegovu potporu i njegovu pobjedu. U liturgiji toga dana se pjeva: O Crux, ave, spes unica – Zdravo, križu, nado jedina!

 

Velika subota

Ta nada jača u velikoj šutnji Velike subote, u očekivanju Isusova uskrsnuća. Na taj dan u crkvama vlada tišina i nisu predviđeni posebni liturgijski obredi. Crkva bdije u molitvi poput Marije i zajedno s Marijom, dijeleći iste osjećaje boli i pouzdanja u Boga. S pravom se preporučuje da se tijekom cijeloga dana sačuva molitveno ozračje, koje pridonosi meditaciji i pomirenju; vjernike se potiče da pristupe sakramentu svete ispovijedi ili pokore, kako bi mogli obnovljena duha sudjelovati u uskrsnim slavljima.

Sabranost i šutnja Velike subote uvode nas u noć i svečano Vazmeno bdijenje, "majku svih bdijenja", kada će se u svim crkvama i zajednicama prolomiti pjesma radosti zbog Kristova uskrsnuća. Ponovno će biti proglašena pobjeda svjetla nad tamom, života nad smrću i Crkva će se radovati u susretu sa svojim Gospodinom. Ući ćemo tako u ozračje Uskrsnuća.

Draga braćo i sestre, oraspoložimo se da snažno doživimo Sveto trodnevlje, kako bismo sve dublje bili dionici Kristova otajstva. Neka nas na tome putu prati Sveta Djevica, koja je u tišini slijedila Sina Isusa sve do Kalvarije, sudjelujući s velikim bolom u njegovoj žrtvi i otajstvu otkupljenja, postavši tako Majkom svih vjernika.

Zajedno s njom ćemo ući u dvoranu Posljednje večere, ostat ćemo podno križa, bdjeti u duhu uz Krista umrlog očekujući s nadom zoru svjetlom obasjanog dana uskrsnuća. Već unaprijed izražavam svima vama, vašim obiteljima, najsrdačnije čestitke za radostan i svet Uskrs.

 

Raspored obreda i misa u VELIKOM TJEDNU 2023. godine

(Svi obredi u Velikom tjednu su u crkvi St. Michaelkirche u Baselu (Allmendstr. 34))

 

VELIKI ČETVRTAK, 06. 04. u 18.30 sati

Obredi na Veliki četvrtak su: Misa večere Gospodnje i pranje nogu

 

1. MISA VEČERE GOSPODNJE

Na Misi večere Gospodnje započinje Vazmeno trodnevlje. Crkva se spominje na Veliki četvrtak ustanovljenja euharistije ili svete mise, ministerijalnog svećeništva - ili  svećeničkog reda i Nove zapovijedi – to jest zapovijedi ljubavi, koju je Isus ostavio svojim učenicima: "Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« (Iv 13,34-35).

Svu pažnju duha treba upraviti ovaj dan na otajstva koja se spominju poglavito u misi, to jest ustanovljenje euharistije ili svete mise, ustanovljenje svećeničkog reda i zapovijed Gospodnju o bratskoj ljubavi.

 

2. MISNA ČITANJA

Na Misi večere Gospodnje čitaju se sljedeća čitanja

  • Knjiga Izlaska (Izl 12,1-8. 11-14 – klanje pashalnog janjeta)
  • Psalam 116 (Ps 116, 12-13.15-18) - https://youtu.be/yiy2cdqnY4I
  • Prva poslanica Korinćanima (1 Kor 11, 23-26 – ustanovljenje euharistije)
  • Evanđelje po Ivanu (Iv 13, 1-15 – pranje nogu)

Starozavjetno čitanje izvještava o klanju i objedovanju pashalnog janjeta, čija je krv na dovratnicima i nadvratniku kuća postala znakom izbavljenja za Izrael. Taj noćni objed bio je pečetak izlaska Izraela iz Egipta i iz egipatskog ropstva, a na putu su ga pratila i štitila mnoga božanska djela izbavljenja, koja su našla svoj vrhunac u sklapanju saveza na brdu Sinaju.

Pripjevni psalam ne zahvaljuje samo za povijesno spasavanje Izraela, nego pripjevom: Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove, upravlja zahvalu nad kaležom spasenja, nad ispunjenjem starozavjetnog uzora u Kristovu pashalnom otajstvu, nad Janjetom koje se kolje i oduzima grijehe svijeta.

Drugo čitanje prihvaća tu misao, donoseći izvještaj o ustanovi euharistije.

Slijedi evanđelje o pranju nogu. Ova biblijska perikopa ili usporedba upućuje na Isusov unutarnji stav: On ne želi vladati, nego služiti. Pranje nogu učenicima, što je zadaća robova kućnim gostima, postaje jasnim znakom da je bezgranična njegova ljubav prema ljudima, i to sve do predanja u smrt na križu.

 

3. PRANJE NOGU

Pranje nogu odabranim muževima koje po predaji biva ovog dana znači službu i ljubav Krista koji je došao ne da mu služe nego da služi.

Za vrijeme pranja nogu pjevaju se antifone navedene u Misalu ili druge prikladne pjesme. Među njima se ističe himan Ubi caritas et amor (Gdje je ljubav, ljubav prava) povezan s dijeljenjem hrane siromasima, ili prinosom darova za siromahe.

Poslušaj: Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog
https://youtu.be/4GvxrFsJmmM

 

4. PROCESIJA S PRESVETIM

Na kraju liturgije Velikog četvrtka, Crkva prenosi Presveti sakrament na za to određeno mjesto, što simbolizira Isusovu samoću u Getsemaniju i njegovu smrtnu tjeskobu. Nakon popričesne molitve u svečanoj procesiji u svetohranište smješteno u pokrajnjoj kapeli ili oltaru, prenosi se Presveti sakramenat (hostije posvećene za Veliki petak). Slijedi ogoljenje oltarakoje se tumačilo kao alegorijska slika ostavljenog Krista.

Izmolivši popričesnu molitvu, organizira se ophod, kojim se pod vodstvom križonoše, sa zapaljenim svijećama i kadionicom s dimom kada, Presveti sakrament nosi po crkvi na mjesto gdje će se čuvati. Dotle se pjeva himan Usta moja ili druga euharistijska pjesma.

Poslušajte: HIMAN - Usta moja uzdižite
https://youtu.be/-h2sIxnsFXA

Mjesto polaganja pretposvećenih darova često se pogrešno naziva Svetim grobom, na što upozorava i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji: U odnosu prema mjestu polaganja neka se izbjegava pojam grob i u svome uređenju neka mu se ne daje obilježje mjesta ukopa; naime, svetohranište ne smije imati oblik groba ili pogrebne urne. Sakrament valja čuvati u zatvorenu svetohraništu, bez izlaganja u pokaznici.

 

5. VEČERNJE KLANJANJE

Veliki četvrtak predstavlja i poziv na zahvaljivanje Bogu na daru euharistije ili svete mise, kojeg treba pobožno primati i kojem se treba klanjati živom vjerom. Stoga Crkva nakon slavljenja svete mise potiče na bdjenje u prisutnosti Presvetog sakramenta, podsjećajući na žalosni čas koji je Isus prošao u samoći i molitvi u Getsemaniju, prije no što će biti uhićen i potom osuđen na smrt.

Neka se vjernici pozovu da poslije mise Gospodnje večere pristojno vrijeme noći provedu u dužnom klanjanju u crkvi pred Presv. sakramentom, koji se ove noći u njoj svečano čuva. Ako je zgodno, može se dok traje euharistijsko klanjanje čitati neki odlomak Evanđelja po Ivanu (pogl. 13-17). Ipak nakon ponoći neka klanjanje bude bez vanjske svečanosti, jer je već započeo dan Muke Gospodinove.

 

6. NEKE LITURGIJSKE NAPOMENE

  • Misa Gospodnje večere nek se slavi u večernje sate, u vrijeme koje je prikladnije za sudjelovanje cijele mjesne crkvene zajednice.
  • Prema prastaroj crkvenoj predaji, ovaj dan se zabranjuju sve mise bez naroda.
  • Svetohranište neka prije slavlja bude potpuno prazno. Hostije za pričest vjernika moraju se posvetiti u samom slavljenju žrtve.
  • Za čuvanje Presv. sakramenta neka se pripravi kapela i neka se tako primjereno ukrasi da poziva na molitvu i meditaciju; izričito se preporučuje stroga trijeznost koja je u skladu s liturgijom ovih dana, a zloporabe neka se izbjegnu ili uklone.
  • Dok se pjeva himan Slava Bogu na visini, prema običajima mjesta, zvone zvona, a kad on završi, šute sve do Slava Bogu na visini Vazmenog bdjenja.
  • Po završetku mise nek se oltar slavljenja ogoli. Korisno je da se križevi u crkvi zastru crvenim ili ljubičastim velom, ako nisu bili zastrti već u subotu prije Pete korizmene nedjelje. Neka se ne pale svijeće pred slikama svetaca.

 

VELIKI PETAK, 07. 04. u 17.30 sati (POST I NEMRS)

- Obredi: 1. čitanje muke, 2. ljubljenje križa  3. i pričest

 

ŠTO CRKVA SLAVI NA VELIKI PETAK?

O sadržaju slavlja Velikoga petka govori nam papa Benedikt XVI:

Veliki petak dan je spomena muke, razapinjanja i smrti Isusove. Toga dana liturgija Crkve ne predviđa slavljenje svete mise, no kršćanska se zajednica okuplja kako bi promišljala o velikom otajstvu zla i grijeha koje pritišće čovječanstvo i kako bi se ponovno, u svjetlu Božje Riječi i potpomognuta dojmljivim liturgijskim činima, spomenula Gospodinovih patnji… Tumačeći Veliki petak, sveti Ivan Zlatousti primjećuje: Prije je križ označavao prezrenost, no danas je on nada spasenja. Postao je doista izvorom beskrajnih dobara; oslobodio nas je zablude, otjerao je naše tmine, pomirio nas je s Bogom, od nas koji smo bili neprijatelji Božji načinio je svoje ukućane, od stranaca načinio nas je svojim bližnjima: ovaj je križ uništenje neprijateljstva, izvor mira, spremište našega blaga (De cruce et latrone, I,1,4). (Iz kateheza Benedikta XVI.)

1. SLUŽBA RIJEČI

Liturgija Velikog petka započinje šutnjom. O tome čitamo u Okružnici o pripravi i slavljenju Vazmenih blagdana Paschalis Sollemnitatis:

Svećenik i službenici u šutnji idu k oltaru bez pjevanja. Ako treba reći koju riječ uvoda, nek se kaže prije ulaska službenika. Svećenik i službenici iskažu počast oltaru i padnu ničice na lica; ova prostracija, vlastita obredu ovog dana, neka se marljivo čuva, a znači kako poniženje zemaljskog čovjeka tako žalost i bol Crkve. A vjernici za vrijeme ulaska službenika stoje te poslije kleknu i tiho mole. (Br. 65).

Nakon molitve slijedi čitanje Božje riječi:

  • Knjiga proroka Izaije (Iz 52, 13 – 53, 12 – četvrta pjesma o Sluzi Gospodnjem)
  • Psalam (Ps 31, 2.6.12-13.15-17.25 – tebi se Gospodine utječem)
  • Poslanica Hebrejima (Heb 4, 14-16; 5,7-9 – Krist – Veliki svećenik)
  • Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu (Iv 18, 1 – 19, 42)

Prvo čitanje prikazuje nasilnu smrt osporenog proroka čiju poruku i životno svjedočanstvo zajednica vjernika prihvaća tek nakon njegove smrti: Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt. Ovaj prorok slika je Isusa iz čije nasilne smrti Bog izvodi spasenjsku korist za sve ljude.

Psalam 31. kao pripjevni psalam ne postaje samo izričaj jadikovanja, nego  pouzdanja u vjernog Boga.

Drugo čitanje je odlomak iz poslanice Hebrejima o Kristu kao velikom svećeniku koji je supatnik u našim slabostima te je u muci naviknuo slušati. Zato je veliki svećenik i začetnik spasenja svima koji ga slušaju.

Muka po Ivanu čitala se na Veliki petak već od 7. stoljeća među kršćanima Rima, što je sačuvala i posljednja liturgijska obnova.

Nakon prigodne homilije, slijedi sveopća molitva. Riječ je o deset vrlo starih zaziva u kojima Crkva moli za sve ljude, za čitav svijet. U pojedinim se moli za svetu Crkvu, za papu, za sve redove vjernika, za katekumene, za jedinstvo kršćana, za Židove, za one koji ne vjeruju u Krista, za one koji ne vjeruju u Boga, za upravitelje država, za ljude u potrebi.

 

2. KLANJANJE KRIŽU

Drugi dio liturgije Velikog petka je klanjanje križu koje započinje predstavljanjem križa okupljenoj zajednici: Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta!, na što vjernici odgovaraju: Dođite, poklonimo se!  Križ se svečano pokazuje narodu, a mogu se rabiti dva načina: prekriveni križ nosi se do oltara u pratnji upaljenih svijeća, te se otkriva u tri stupnja uz pjevanje spomenutih riječi ili se u procesiji unosi već otkriveni križ, uz zaustavljanje na ulazu, sredini i prezbiteriju crkve uz pjevanje spomenutih riječi.

O načinu klanjanja križu čitamo u Paschalis Sollemnitatis:

Neka se ovaj obred izvrši svečanošću koja je dostojna ovog otajstva našega spasenja: i poziv na pokazivanju križa i odgovor naroda neka se pjeva i nek se ne propusti šutnja puna poštovanja poslije svakog poklona, dok svećenik stoji i drži uzdignut križ. Neka se križ pruži na poklon svakome vjerniku, jer je osobni poklon križu poglaviti element u ovom slavlju i neka se samo u preobilnom mnoštvu naroda upotrijebi obred poklona sviju zajedno. Neka se za klanjanje dade samo jedan križ, jer to traži istinitost znaka. (Br. 69)

Tijekom klanjanja križu pjevaju se prigodne pjesme, među kojima se ističu himan Usta moja opjevajte (Pange, lingua, gloriosi), usklici Sveti Bože, Sveti Jaki Bože (Hagios o Theos, Hagios Ishyros) koje je rimska liturgija preuzela od braće s Istoka, te Prijekori.

Poslušaj: PRIJEKORI
https://youtu.be/C9j2ah0KoEY

 

3. SVETA PRIČEST

Posljednji dio obreda je sveta pričest koja je na Veliki četvrtak pohranjena na pokrajnjem oltaru. Obred počinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se samo pristupa pričesti. Nakon kratke molitve u tišini, mole se dvije molitve: popričesna koja zahvaljuje za život, darovan smrću i uskrsnućem Kristovim, te molitva nad narodom koja je također vazmene naravi, spominjući našu nadu u uskrsnuće s Kristom. Crkva zatim uranja u tišinu iščekivanja Gospodina. Tišina je u crkvi i srcima vjernika, tišina kojom Bog progovara onima koji su ga spremni slušati – Spasitelj je mrtav da bi nas smrtne izveo u vječni život.

 

4. STROGI POST I NEMRS

Na Veliki petak Muke Gospodnje, kao i na Čistu srijedu ili Pepelnicu, obavezan je dan pokore u cijeloj Crkvi i to: NEMRSOM i POSTOM.

Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu.

Nemrs znači ne jesti meso.

Posta su oslobođene trudnice, dojilje, bolesnici i oni koji se bave teškim fizičkim radom (prema potrebi).

 

5. NEKE LITURGIJSKE NAPOMENE

Okružnica Paschalis Sollemnitatis donosi još i sljedeće upute:

  • Na Veliki petak zabranjuje se slavljenje sakramenata Crkve, izuzev sakramenata pokore i bolesničkog pomazanja.
  • Poslije slavlja neka se oltar ogoli, a ostavi se samo križ s četiri svijeće. Neka se u crkvi pripravi prikladno mjesto (npr. kapela odlaganja u kojoj se od četvrtka čuvala euharistija), gdje će se smjestiti Gospodnji križ da mu se vjernici mogu pokloniti, cjelivati ga i zadržati se u razmišljanju.

 

VELIKA SUBOTA, 08. 04. u 20.30 sati

 

Obredi Velike subote počimaju u 20.30 sati. Dođite i uđite u crkvu najkasnije u 20.20 sati da bismo neometano mogli na vrijeme početi. U klupe u crkvi sjednite tako da i drugi imadnu mjesta.

Obredi Velike subote su:

1. Služba svjetla

2. Služba Božje riječi

3. Krsna služba

4. Euharistijska služba

5. i na kraju blagoslov jela.

Košare stavite ispred oltara (a opet da ne smetaju) kako biste imali više mjesta u klupama...

Velika subota je dan kada se Crkva zadržava kod Gospodnjeg groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje mrtvih, očekujući njegovo uskrsnuće. Evo što trebamo znati o Velikoj suboti!

1. ŠTO SE DOGODILO NA PRVU VELIKU SUBOTU?

Evo što nam o Velikoj suboti kaže sveti Luka u svojem Evanđelju:

Dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga, i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti. U subotu mirovahu po propisu. (Lk 23, 50-56)

2. ŠTO JE ISUS UČINIO NA PRVU VELIKU SUBOTU?

Poslušajmo nauk Crkve:

Česte tvrdnje Novog zavjeta po kojima je Isus uskrsnuo od mrtvih pretpostavljaju da je on, prije uskrsnuća, bio u boravištu mrtvih. To je prvotni smisao što ga je apostolsko propovijedanje dalo boravku Isusovu među mrtvima: Isus je kao svi ljudi upoznao smrt i stigao je k njima svojom dušom u boravište mrtvih. Ali on je onamo sišao kao Spasitelj, proglašujući Radosnu vijest duhovima (dušama) koji su ondje bili zatvoreni.

Boravište mrtvih, u koje je Krist sišao, Sveto pismo zove podzemljem, Šeolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze lišeni gledanja Boga… Upravo te svete duše, koje su čekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sišao k mrtvima.

Isusov silazak nad pakao jest puno dovršenje evanđeoskog navještaja spasenja. To je posljednja faza mesijanskog poslanja Isusova, faza sažeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom značenju; i da se naime otkupiteljsko djelo proteže na sve ljude svih vremena i svih mjesta, jer svi koji su spašeni postali su dionici Otkupljenja. (KKC 632-634)

3. ŠTO CRKVA ČINI NA VELIKU SUBOTU?

Odgovor nam donosi Okružnica o pripravi i slavljenju Vazmenih blagdana Paschalis Sollemnitatis:

Na Veliku subotu Crkva se zadržava kod Gospodnjeg groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje, očekujući njegovo uskrsnuće… U crkvi se mogu vjernicima na štovanje izložiti slika Krista raspetoga ili kako leži u grobu ili silazi u podzemlje, koja prikazuje otajstvo Velike subote, kao i slika Blažene Djevice Marije žalosne. (Br. 73-74)

Ova sabranost i šutnja priprava su za Vazmeno bdjenje – majku svih bdjenja (Sv. Augustin) – kada će iz srdaca novokrštenika i čitave kršćanske zajednice, radosne zbog Kristova uskrsnuća i zbog njegove pobjede nad smrću, u crkvama ponovno odjeknuti Slava Bogu na visini i uskrsni poklik Aleluja.

 

4. ŠTO JE VAZMENO BDJENJE?

Izvrsni sažetak smisla i sadražaja Vazmenog bdjenja donosi nam papa Benedikt XVI.:

Ova jedinstvena subota završava Vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i smrti. U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine srca i duha te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći. Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario sam Božji život. Prema drevnoj tradiciji za Vazmenoga bdjenja katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana na otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova. Iz blistave uskrsne noći, Kristova radost, svjetlo i mir šire se životom vjernika svake kršćanske zajednice i dostižu svaku točku u prostoru i vremenu. (Iz Kateheze pape Benedikta XVI.)

Vazmeno bdjenje, u kojem Crkva bdije iščekujući Kristovo uskrsnuće, ima četiri dijela, o čemu čitamo u Paschalis Sollemnitatis br. 81:

Vazmeno bdjenje se uređuje tako da

  • poslije službe svjetla i vazmenog hvalospjeva
  • sveta Crkva razmišlja o čudesnim djelima što ih je Bog učinio svome narodu od početka
  • sve dok s novim članovima, preporođenim u krstu
  • ne bude pozvana k stolu, što ga Gospodin pripravlja Crkvi, spomenčinu svoje smrti i uskrsnuća, dok on ne dođe.

 

5. KAKO IZGLEDA SLUŽBA SVJETLA?

Služba svjetla ili lucernarij u Vazmenom je veličanstveni obred unošenja Uskrsne svijeće u mračnu crkvu i simbolizira Kristovo uskrsnuće.

Izvan Crkve pripravi se lomača (ognjište) za blagoslov novoga ognja, a njezin plamen neka bude takav da može zaista raspršiti tamu i rasvijetliti noć. S novog ognja ili vatre pali se Uskrsna svijeća, unosi u crkvu i triput podiže u zrak s riječima: SVJETLO KRISTOVO! Narod odgovara: BOGU HVALA! - i pali svoje male svijeće nas Uskrsne svijeće. Kao što je sinove Izraelove noću vodio stup od ognja, tako i kršćani slijede Krista uskrsnuloga.

Nakon ophoda s Uskrsnom svijećom slijedi Hvalospjeva uskrsnoj svijeći (Exsultet). Narod stoji sa svojim upaljenim svijećama.

Poslušaj: Hvalospjeva uskrsnoj svijeći (Exsultet)
https://youtu.be/3npP8sQn5Fc

 

6. ŠTO CRKVA SLUŠA U SLUŽBI RIJEČI?

Služba riječi najstariji je dio Vazmenog bdjenja, a u prvo vrijeme činila su je čitanja iz Knjige Izlaska (Izlazak Izraela iz Egipta), te Knjige Postanka (Stvaranje i žrtvovanje Izaka) i naravno Evanđelja. Broj čitanja u različitim se liturgijskim tradicijama kretao od pet do petnaest, dok u današnjoj liturgiji Vazmenog bdjenja imamo sedam čitanja.

O službi riječi čitamo i u Paschalis Sollemnitatis:

Čitanja Svetog pisma sačinjavaju drugi dio bdjenja. Opisuju preslavne događaje povijesti spasenja, a u njihovu laganom razmišljanju vjernicima pomaže pjevanje pripjevnog psalma, šutnja i molitva svećenika predsjedatelja. Obnovljeni red bdjenja ima sedam čitanja Staroga zavjeta uzetih iz Zakona i Proroka, koja su većinom primljena od najstarije predaje kako Istoka tako i Zapada, i dva iz Novog zavjeta, tj. Iz Apostola i Evanđelja. Tako Crkva, počevši od Mojsija i svih proroka, tumači Kristovo vazmeno otajstvo. (Br. 85)

Premda Okružnica preporuča da se čitaju sva čitanja, iz pastoralnih se razloga neka čitanja mogu izostaviti. Ipak, čitanje iz Knjige Izlaska o prvoj Pashi (Izl 14) i pripadajući hvalospjev mora se pročitati.

Nakon starozavjetnih čitanja slijedi himan Slava Bogu na visini, prema običaju se uključuju sva svjetla, a tijekom pjevanja zvone zvona. Potom slijede čitanja iz Novog zavjeta, te svečani trostruki Aleluja kao pripjev Psalma 118.

Konačno, slijedi navještaj uskrsnuća Gospodnjeg iz Evanđelja kao vrhunac službe riječi, a zatim i homilija.

 

7. KRSNA SLUŽBA

Treći dio bdjenja je krsna služba. Kristov i naš vazam sada se slavi u sakramentu. Potpuno se doduše izrazuje u onim crkvama koje imaju krsni zdenac, tim više kad se vrši kršćanska inicijacija odraslih ili barem krštenje djece. Ali ako i nema krštenika, u župnim crkvama neka bude blagoslov krsne vode… Poslije ovoga biva obnova krsnih obećanja… (Paschalis Sollemnitatis, 88-89)

Potom slijedi škropljenje blagoslovljenom vodom uz pjevanje krsne pjesme, kao posljednji dio obnove krsnih obećanja. Treći dio Vazmenog bdjenja završava molitvom vjernika.

 

8. VELIKA SUBOTA I EUHARISTIJSKA SLUŽBA

Euharistijska služba predstavlja vrhunac Vazmenog bdjenja. U njoj se, nakon prisutnosti u simbolu uskrse svijeće, prisutnosti u riječi te u snazi krštenja, ostvaruje najviši stupanj prisutnosti uskrslog Krista pod prilikama kruha i vina.

O vrhuncu Vazmenog bdjenja u Okružnici čitamo sljedeće:

Euharistijsko slavlje je četvrti dio bdjenja i njegov vrhunac, jer ovo je najpotpuniji vazmeni sakrament, naime spomenčin žrtve križa i prisutnost Krista uskrsnuloga, dovršenje kršćanske inicijacije, predokus vječnoga Vazma. (Br. 90)

Slavlje završava svečanim uskrsnim blagoslovom

 

9. NEKE LITURGIJSKE NAPOMENE

O euharistijskoj službi…

  • Neka se pazi da ovo euharistijsko slavlje ne bude na brzinu; dapače izvrsnije je da svi obredi i riječi dobiju najveću izražajnu snagu: sveopća molitva…, ophod za prinos darova uz sudjelovanje novokrštenika…, euharistijska molitva…,  euharistijska pričest kao moment punog sudjelovanja u otajstvu koje se slavi. (Br. 91)
  • O vazmenoj svijeći… Vazmena svijeća kojoj je mjesto ili kraj ambona ili kraj oltara nek se pali barem u svim svečanijim liturgijskim slavljima kako u Misi tako i u Jutarnjoj i Večernjoj sve do nedjelje Pedesetnice. (Br. 99)

 

MISE na Uskrs 09. 04. 2023.

- Basel,            u 11.00 sati

- Liestal,          u 13.00 sati

 

- Uskrsni ponedjeljak, 10. 04. 2023.

- Basel,            u 11.00 sati