Usksna nedjelja, 09. 04. 2023.

MISE danas na Uskrs
- Basel,            u 11.00 sati
- Liestal,          u 13.00 sati

- Misa na Uskrsni ponedjeljak, 10. 04. 2023.
- Basel,            u 11.00 sati

Misna čitanja

 

Prvo čitanje: Dj 10, 34a.37-43

S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 118

Pripjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

 

 

Drugo čitanje: Kol 3, 1-4

Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima

Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.

Riječ Gospodnja.

 

 

Pjesma prije Evanđelja: 1 Kor 5,7b-8a

Žrtvovan je Krist, Pasha naša! Zato svetkujemo u Gospodinu

 

 

Evanđelje: Iv 20, 1-9

Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Riječ Gospodnja.

 

 

 

Duhovna misao

 

Danas slavimo Uskrs!

 

Draga braćo i sestre!

 

Danas slavimo Uskrs. Slavimo Ljubav koja se nije bojala smrti. Slavimo Ljubav koja je jača od svakoga zla. Slavimo Ljubav koja odoljeva svemu. Sve će proći, a Ljubav će doći. Ljubav nikada ne prolazi. Ljubav je Isus Krist koji nas danas obasjava i ljubi svojim USKRSLIM SVJETLOM KOJE RASPRŠUJE SVU TAMU OVOGA SVIJETA. Aleluja!

 

Vjera kršćana je uskrsnuće Kristovo

"Vjera kršćana - govori sveti Augustin - jest uskrsnuće Kristovo." Uskrsnuo je treći dan po Pismima:" tako ispovijedamo i ponavljamo svake nedjelje svoju ispovijest vjere u Kristovo uskrsnuće, koje predstavlja središte kršćanstva. Kristovo uskrsnuće se uprisutnjuje u svakom misnom ili euharistijskom slavlju. „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20): U Euharistiji ili svetoj misi, Isus ispunja to svoje obećanje da će biti s nama sve do svršteka svijeta. Po svetoj misi Bog nas nastavlja spašavati i ljubiti. „Ja sam kruh živi  koji je s neba sišao.  Tko bude jeo od ovoga kruha,  živjet će uvijeke.  Kruh koji ću ja datitijelo je moje - za život svijeta.« (Iv 6, 50-51).

 

Krist je život naš

Danas želim iznijeti kratko razmišljanje o Uskrsu, središtu kršćanskog otajstva. Sve naime polazi od ovoga: Krist koji je ustao od mrtvih temelj je naše vjere. Proslava Kristove smrti i uskrsnuća nije puko sjećanje na taj događaj, već je aktualizacija uskrsnuća u našem životu ili življenju. Krist je naš život. Naime, vjera u uskrslog Krista preobražava, mijenja naš život, izvodeći u nama stalno uskrsnuće, kao što je pisao sveti Pavao prvim vjernicima: "Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite - plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina" (Ef 5, 8-9).

 

Kako možemo postići da Uskrs postane „naš život"?

Kako cio naš nutarnji i vanjski život može poprimiti uskrsni "oblik"? Da bismo odgovorili na ta pitanja moramo poći od izvornog shvaćanja Isusova uskrsnuća: taj događaj nije jednostavno povratak u prethodni život, kao što je to bio slučaj s Lazarom, Jairovom kćeri ili s onim mladićem, sinom udovice, iz Naina, koje je Isus uskrisio, pa su ponovno umrli. Krist je svojim uskrsnućem ušao u novi život koji nije više podložan smrti i propadljivosti ovoga svijeta. Krist je ušao u Božju vječnost. U Isusovu uskrsnuću za nas ljude tako započinje nov način postojanja ili življenja, način koji prosvjetljuje i preobražava naš svakodnevni život. Zbog toga kod svetog Pavla uskrsnuće vjernika i Isusovo uskrsnuće, ne samo da su neraskidivo povezani (usp. 1 Kor 15, 16.20), već se pokazuje također kako se mora živjeti uskrsno otajstvo u svakodnevici našega života.

 

"Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!

U Poslanici Kološanima on kaže: "Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!" (3, 1-2). Kada se čita ovaj tekst moglo bi se, na prvi pogled, činiti kako Apostol prezire ovozemaljski život i zaboravlja da mi ostajemo na zemlji, da nam trebaju zemaljske stvarnosti, da smo izloženi idalje trpljenjima, nepravdama, grijehu, i da bismo već unaprijed živjeli nebeski raj. Misao na "nebo" bila bi u tom slučaju neka vrsta otuđenja od svoje svakodnevne stvarnosti i čista ideologija, prazna teorija. Ali, da bismo razumjeli i shvatili pravi smisao tih Pavlovih tvrdnji, dovoljno je ne izdvajati ih iz njihova konteksta. Apostol vrlo jasno precizira što razumije pod "onim gore", što vjernik mora tražiti, a što pod "onim zemaljskim", čega se mora čuvati i što mora izbjegavati.

 

«Zemaljsko» je što moramo izbjegavati

Evo najprije što je ono "zemaljsko" što treba izbjegavati: "Umrtvite dakle - piše sveti Pavao - udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!" (3, 5). To znači da moramo umrtviti u sebi nezasitnu želju za materijalnim dobrima, sebičnost, koja je korijen svakoga grijeha. Dakle, kada Apostol poziva kršćane da se odlučno odijele od "zemaljskog" želi jasno dati do znanja da to pripada "starom čovjeku" kojeg kršćanin mora «svući» da bi se zaodjenuo Kristom. «Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo! Zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne. Tim ste putom i vi nekoć hodili, kad ste u tome živjeli. Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta! Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja!» (Kol 3,5-10).

 

Što je to "ono gore" - što kršćanin naprotiv treba tražiti?

Kao što je bio jasan dok je govorio o onome uza što kršćanin ne treba prianjati svojim srcem, istom jasnoćom sveti Pavao pokazuje što je to "ono gore" što kršćanin naprotiv treba tražiti i kušati. To je ono što pripada "novom čovjeku" koji se u krštenju jednom zauvijek zaodjenuo Kristom, ali koji se neprestano treba obnavljati "po slici svoga Stvoritelja" (Kol 3, 10).

Evo kako Apostol narodâ opisuje "ono gore": "Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva I mir Kristov neka upravlja srcima vašim - mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu!I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!(Kol 3, 12-17).

 

Moramo živjeti kao novi, uskrsni ljudi na ovom svijetu

Daleko od toga da sveti Pavao poziva vjernike, svakog od nas, da izbjegavamo svijet u koji nas je Bog postavio. Mi smo, istina, građani ovoga svijeta, ali sudjelujući već sada u životu Krista uskrsloga moramo živjeti kao «novi ljudi» na ovome svijetu.

To mijenja nas same, mijenja ovaj svijet, pomaže razvoju čovječanstva i društva u kojem se poštiva svakoga čovjeka. Apostol nas podsjeća koje su to kreposti koje moraju pratiti kršćanski život i naglašava; na vrhuncu je ljubav, uz koju su sve ostale vrijednosti vezane kao uz svoj izvor i ishodište. Ljubav obuhvaća i sažima sve "ono gore": to je ljubav koja, s vjerom i nadom, predstavlja veliko pravilo kršćanskog života i definira njegovu duboku narav.

 

Pozvani smo svjedočiti radost Uskrloga Krista

Uskrs, zato, donosi novost dubokog i potpunog prijelaza iz jednog života podložnog ropstvu grijeha na novi život u slobodi, nadahnut ljubavlju. Mi kršćani, čvrsto vjerujući da je Kristovo uskrsnuće obnovilo čovjeka, moramo biti svijetli svjedoci toga novog živoga kojeg je donio Uskrs. Svjetlo Kristova uskrsnuća mora prodrijeti u ovaj naš svijet, mora doći kao poruka istine i života do svih ljudi po našem svakodnevnom svjedočenju. Naš je zadatak i naša misija slijedeće: učiniti da se u srcu naših bližnjih iznova javi nada tamo gdje je očaj, nastani radost tamo gdje je žalost, rodi život tamo gdje je smrt. Svjedočiti svakoga dana radost Gospodina uskrsloga znači živjeti uvijek na "uskrsni način" i pomoći da odjekne naviještaj da Krist nije neka ideja ili neko sjećanje na prošlost, već Osoba koja živi s nama, za nas i u nama, te da s njime, za njega i u njemu možemo činiti sve novim (usp. Otk 21, 5).

Isusovo uskrsnuće nije samo jamstvo našega uskrsnuća u vječnosti, nego je tu kazano daleko više. Poruka je mnogo snažnija. Uskrs je početak novoga stvaranja, novog zajedništva između Boga i čovjeka, ovdje i sada, a ne u samo u vječnosti.

Draga braćo i sestre, radost ovih dana neka još više učvrsti naše vjerno prianjanje uz Krista raspetoga i uskrsloga. Neka nam Marija pomogne da budemo glasnici uskrsnog svjetla i radosti tolikoj svojoj braći. Još vam jednom od srca želim sretan Uskrs!