Uskrsna nedjelja kroz crkvenu godinu C – 17. 04. 2022

Misna čitanja

Prvo čitanje: Dj 10, 34a.37-43

S njime smo zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Prozbori Petar i reče: »Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih! Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«

Riječ Gospodnja.

 

 

Otpjevni psalam: Ps 118, 1-2.16-17.22-23

Pripjev: Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu. https://youtu.be/qstKt0ntjEo

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!

 

 

Drugo čitanje: Kol 3, 1-4

Tražite što je gore, gdje Krist sjedi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima

Braćo: Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.

Riječ Gospodnja.

 

 

Pjesma prije Evanđelja: 1Kor 5,7b-8a

Žrtvovan je Krist, Pasha naša! Zato svetkujmo u Gospodinu!

 

 

Evanđelje: Iv 20, 1-9

Trebalo je da Isus ustane od mrtvih.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje na njemačkom

Evangelium: Joh 20, 1–9

Aus dem heiligen Evangelium nach Johannes.

Am ersten Tag der Woche kam Maria von Mágdala frühmorgens, als es noch dunkel war, zum Grab und sah, dass der Stein vom Grab weggenommen war. Da lief sie schnell zu Simon Petrus und dem anderen Jünger, den Jesus liebte, und sagte zu ihnen: Sie haben den Herrn aus dem Grab weggenommen und wir wissen nicht, wohin sie ihn gelegt haben.
Da gingen Petrus und der andere Jünger hinaus und kamen zum Grab; sie liefen beide zusammen, aber weil der andere Jünger schneller war als Petrus, kam er als Erster ans Grab. Er beugte sich vor und sah die Leinenbinden liegen, ging jedoch nicht hinein. Da kam auch Simon Petrus, der ihm gefolgt war, und ging in das Grab hinein. Er sah die Leinenbinden liegen und das Schweißtuch, das auf dem Haupt Jesu gelegen hatte; es lag aber nicht bei den Leinenbinden, sondern zusammengebunden daneben an einer besonderen Stelle. Da ging auch der andere Jünger, der als Erster an das Grab gekommen war, hinein; er sah und glaubte. Denn sie hatten noch nicht die Schrift verstanden, dass er von den Toten auferstehen müsse.

 

 

Duhovna misao

 

Kristovo uskrsnuće je i naše uskrsnuće

 

Dragi vjernici!

Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni - tako molimo čitav život u Vjerovanju. Koliko ove izgovorene riječi doživljavamo i o njima razmišljamo - to nitko ne zna osim nas samih. Ono što definira i određuje ove riječi po svetom Pismu, odnosno prema Evanđelju po Ivanu, su Isusove riječi iz velikosvećeničke molitve kada kaže: "A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista" (Iv 17,3). Vječni život dakle nije – kako smo mi naviknuti misliti – život koji dolazi tek nakon smrti, dok je sadašnji život prolazan, te kao takav nije vječan. Vječni život je štoviše život sâm; spoznaja Boga Oca i onoga koga je On poslao – Isusa Krista.

Prigovaranje kršćanima da vjerom u vječni život bježe od svijeta, da preziru ovaj svijet i ovozemaljski život jest i uvijek je bilo neopravdano prigovaranje. Posve je suprotno! Radi se o tome da istinski kršćani već sada i ovdje žive vječni život. Sam Isus to potvrđuje, kada prije uskršavanja Lazara od mrtvih, kaže njegovim sestrama Marti i Mariji: “Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada” (Iv 11, 25-26).

Upoznati ili spoznati Boga je vječni živo! Ostaje pitanje: Što to znači spoznati ili upoznati Boga i Isusa Krista? U Starom Zavjetu spoznati ili upoznati uvijek znači: voljeti, ljubiti i s ljubljenom osobom stupiti zajedništvo, sjediniti se. Prepustiti se drugome u potpunosti, bez pridržaja. Ako se čovjek upusti u takvu vezu s Bogom koji je život sâm, tada i on postaje živim. On je ušao u vječni život već sada i taj život nadilazi naše ograničeno poimanje života, koji se najčešće svodi na tjelesno iskustvo. Vječni život je posve konkretan život, nov način postojanja, vječni život koji je Isus Krist.

 

Prelazak iz «smrti» u život vječni

Mi kršćani svake godine, u "Svetom trodnevlju» prolazimo kroz završne dane Isusova zemaljskoga života: njegovu osudu na smrt, uspinjanje na Kalvariju noseći križ, njegovu žrtvu na križu poradi našega spasenja, njegovo polaganje u grob i njegovo uskrsnuće. "Trećeg dana" - Crkva ili mi kršćani slavimo i proživljavamo Kristovo uskrsnuće i svoje suuskrsnuće s Isusom Kristom. Njegov Uskrs je i naš Uskrs. Vjera kršćana jest uskrsnuće Kristovo. Djela apostolska to jasno kažu i razlažu: «Bog je Isusa pred svima potvrdio uskrisivši ga od mrtvih" (Dj 17,31). Djela apostolska ili Apostoli naglašavaju da nije doista bila dovoljna smrt da bi se dokazalo da je Isus stvarno Sin Božji, očekivani Spasitelj i Mesija. Koliko li je onih koji su kroz povijest posvetili svoj život nekoj stvari za koju su držali da je ispravna i za to umrli! Isusova smrt pokazuje ogromnu njegovu ili Božju ljubav kojom nas je On ljubio sve smrti na križu. Samo Isusovo uskrsnuće je "ovjerovljenje" i sigurnost da je ono što on živi i govori istina. Uskrisivši ga, Otac ga je proslavio. Sveti Pavao ovako piše u Poslanici Rimljanima: "Ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen" (10,9). To je naš prelazak «iz smrti» u vječni život; prelazak iz ropstava zla u svijet Krista i njegove ljubavi.

 

Vjera u uskrslog Krista mijenja i preobražava i naš život, izvodeći u nama stalno uskrsnuće

Vjera u uskrslog Krista mijenja ili preobražava i naš život, izvodeći u nama stalno uskrsnuće. Zato je uskrsli Krist temelj naše vjere. Iz Uskrsloga Krista, kao iz nekog svijetlog i užarenog središta, zrači ili izvire jedan novi život. Znači, proslava Kristove smrti i uskrsnuća nije i ne smije biti puko sjećanje. Uskrs je aktualizacija Kristova uskrsnuća za nas; za naš život, za život svakog vjernika i svake kršćanske zajednice; a to znači da je Kristvo uskrsnuće i naše uskrsnuće; NAŠE SUUSKRSNUĆE S KRISTOM. Vjera u uskrslog Krista mijenja ili preobražava i naš život, izvodeći u nama stalno uskrsnuće, kao što je pisao sveti Pavao prvim vjernicima: "Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite - plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina" (Ef 5, 8-9).

 

Kako možemo dakle postići da Uskrs postane "naš život"?

Kako cio naš nutarnji i vanjski život može poprimiti «uskrsni oblik života» – oblik novog života? Kako možemo dakle postići da Uskrs postane "naš život"?Da bismo odgovorili na ta pitanja moramo poći od izvornog shvaćanja Isusova uskrsnuća. Događaj Isusova uskrsnuća nije jednostavno povratak u prethodni ili prijašnji život, kao što je to bilo kod Lazarova uskrsnuća, uskrsnuća Jairove kćeri ili mladića iz Naina, koje je Isus uskrisio i vratio u prijašnji život. Isusovo uskrsnuće je nešto potpuno novo i različito. Krist je svojim uskrsnućem ustao ili ušao u novi život koji nije više podložan propadljivosti ovoga svijeta. On je ušao u novi život uronjen u Božju vječnost. U Isusovu uskrsnuću za ljude započinje novi način života, život u Isusu Kristu i njegovu uskrsnuću. Isusovo uskrsnuće i naše suuskrsnuće s njim su neraskidivo povezani. Njegov Uskrs je i naš Uskrs.

 

"Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!“

U Poslanici Kološanima sv. Pavao kaže: "Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim!" (3, 1-2). Kada se čita ovaj tekst moglo bi se, na prvi pogled, činiti kako Apostol prezire ovaj zemaljski život i kao da nas poziva da zaboravimo ovaj svijet trpljenja, nepravdi, grijeha i da već sada unaprijed živimo nebeski raj. Misao na "nebo" u tom razmišljanju bila bi neka vrsta «otuđenja» od svakogdnevnoga života. Ali, da bismo shvatili pravi smisao tih Pavlovih tvrdnji, Apostol vrlo jasno precizira što podrazumijeva pod "onim gore", što vjernik mora tražiti, a što pod "onim zemaljskim", čega se mora čuvati i odreći.

 

Što je ono zemaljsko što treba izbjegavati?

Evo najprije što je ono "zemaljsko" što treba izbjegavati:"Umrtvite dakle – piše sveti Pavao – udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!" (Kol 3, 5). To znači da moramo umrtviti u sebi nezasitnu želju za materijalnim dobrima, sebičnost, koja je korijen svakoga grijeha i koja nas ostavlja u grijehu i idolopoklontvu (klanjanju lažnim bogovima). Ljudi se klanjaju danas izgledu svoga tijela i odijela više nego Bogu. Dakle, kada Apostol poziva kršćane da se odlučno odijele od "zemaljskog" želi jasno dati do znanja da to pripada "starom grešnom čovjeku" (Adamu) kojeg kršćanin mora svući sa sebe i obući novoga čovjeka, Isusa Krista.
«Obucite novog čovjeka (Isusa Krista), po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom, i ne dajite mjesta đavlu» (Ef 4, 24-27).

 

Što je „ono gore“ za čim kršćanin treba težiti, nastojati?

Kao što je sveti Pavao bio jasan dok je govorio o onome uza što ne treba prianjati svojim srcem, istom jasnoćom on pokazuje što je to "ono gore" - što kršćanin naprotiv treba tražiti i živjeti. Novi čovjek, koji je u sakramentu krštenja skinuo starog čovjeka, a obuka novoga čovjeka - Isusa Krista, on se neprestano treba obnavljati "po slici svoga Stvoritelja" (Kol 3, 10). Evo kako Apostol narodâ opisuje "ono gore": "Zaodjenite se dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! (…) A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva" (Kol 3, 12-14). Apostol nas podsjeća koje su to kreposti koje moraju pratiti kršćanski život; na vrhuncu je ljubav, iz koje izvire duh vječnoga života, uskrsnuće. Ona obuhvaća i sažima sve "ono gore" – gdje Krist sjedi s desa Oca svoga.

 

Ljubav koja se ne boji smrti! „Kao što sam ja ljubio vas - Isus je rekao apostolima prije svoje smrti - tako i vi ljubite jedni druge"

„Njegovom se modricom izliječiste" (1 Pt 2,24), to je navještaj što ga je Petar upućivao prvim obraćenicima. Isusove modrice i ožiljci na tijelu su oni isti ožiljci koji su u susretu s Uskrslim postali dokazi pobjedničke ljubavi. Ovi ožiljci što ih je Krist primio iz ljubavi prema nama pomažu nam da shvatimo tko je Bog i kakav je prema nama. Samo Bog koji nas ljubi do te mjere da na sebe preuzima naše rane i našu bol, osobito onih nevinih, dostojan je vjere.

Kolike rane, kolika bol i danas u svijetu! Rat u Ukrajini. Nuklearna prijetnja. Prirodne katastrofe i nesreće, ljudske tragedije: mislim pritom i na prijetnju glađu, neizlječive bolesti, na terorizam i otmice osoba, na tisuće oblika nasilja… Ne mogu zaboraviti teškoće i progone s kojima se mnoge kršćanske zajednice svakodnevno susreću.

Draga braćo i sestre, po ranama uskrsloga Krista možemo ova zla koja pogađaju čovječanstvo vidjeti očima nade. Uskrsnuvši, Gospodin doista nije uklonio patnju i zlo iz svijeta, nego ih je u korijenu pobijedio preobiljem svoje milosti i ljubavi. Bahatosti Zla suprotstavio je svoju svemoguću Ljubav. Ostavio nam je - kao put prema miru i radosti - Ljubav koja se ne boji smrti. „Kao što sam ja ljubio vas - rekao je apostolima prije svoje smrti - tako i vi ljubite jedni druge" (Iv 13,34).

 

Živjeti «novi, uskrsli način života» nadahnut ljubavlju

Onaj tko je suuskrsnuo s Kristom, on ne može nevidjeti Kristovu ljubav i samo za sebe zadržati život i radost koju mu je Isus Krist darovao svojim uskrsnućem, već on osjeća potrebu dalje darivati taj novi život, pogotovo svojim bližnjima. Naš je zadatak i naša misija svjedočiti svakoga dana radost Gospodina uskrsloga; živjeti uvijek na "uskrsni način" i pomoći da odjekne naviještaj Uskrsa: "Evo, sve činim novo! (usp. Otk 21, 5). Na uskrsno jutro učenici su Petar i Ivan, potaknuti viješću žena o Isusovom uskrsnuću, potrčali na grob i uvjerili se da je grob prazan.
 

Kristov Uskrs je i naš Uskrs

Dragi vjernici, mnoga su očekivanja današnjeg svijeta od nas kršćana. Mi moramo biti svijetli svjedoci novoga života kojeg je donio Uskrs. Svjetlo Kristova uskrsnuća mora prodrijeti u ovaj naš svijet, mora doći kao poruka istine i života do svih ljudi po našem svakodnevnom življenju i svjedočenju. Svjedočiti svakoga dana radost Uskrsa mogu samo oni kojima je «Kristov Uskrs i njihov Uskrs!» i koji koračaju ovim svijetom i svjedoče: Krist je živ! Aleluja! Slavite Boga! Hvalite Boga! Radujte se, jer je vaš ili naš život skirven u Njemu; u Kristu, koji sada sjedi s desne Ocu i u kojemu imamo i živimo već danas vječni život. Svaki vjernik, kao i svaka kršćanska zajednica, ako živi iskustvo Uskrsloga, mora biti novi kvasac u svijetu, što su mnogi sveci i vjernici bili i ostali.

Neka nam Blažena Djevica Marija, Majka Božja i naša Majka, pomogne da živimo novim uskrsnim životom i dostojno i redovito nedjeljom (danu Gospodnjemu i danu njegova uskrsnuća) sudjelujemo u svetoj misi slaveći pobjedu života nad smrću i živeći sa svojim pokojnima u Uskrslom Kristu već sada i ovjde. Amen.

Sretan Uskrs svima!