Raspored obreda i misa u Velikom tjednu
(Svi obredi u Velikom tjednu su u crkvi sv. Michaela u Baselu - Allmendstrasse 34)
1. VELIKI ČETVRTAK, 28. 03. u 18.30 sati
Ovo je dan (rođendan) Svete mise i dan (rođendan) Svećeničkog reda.
2. VELIKI PETAK, 29. 03. u 17.30 sati - (POST i NEMRS)
(čitanje muke, ljubljenje križa i pričest)
3. VELIKA SUBOTA, 30. 03. u 20.30 sati
(blagoslov vatre i uskrsne svijeće, misa i blagoslov jela)
NAPOMENA:
MISA VEČERE GOSPODNJE neka se slavi navečer u prikladno vrijeme. Dok se pjeva Slava zvone sva zvona, a onda "ušute" do "Slave" Vazmenog bdjenja. Poslije homilije, gdje to preporuča pastoralni razlog, može se obaviti obred pranja nogu. Poslije pričesti ciborij s posvećenim česticama ostavi se na oltaru. Misa se završi Popričesnom molitvom, ispusti se završni obred mise, a zatim slijedi prijenos Svetootajstva, pohranjivanje na prikladno mjesto (pokrajnji oltar) te klanjanje pred Presvetim. Poslije prenošenja Svetootajstva oltar se razotkrije i iznesu križevi iz crkve. U crkvi ostaju samo pokriveni križevi.
Darovi za siromahe
Darovi za siromahe, sabrani osobito u korizmi kao plod pokore, mogu se donijeti dok narod pjeva »Gdje je ljubav, prijateljstvo«.
Misna čitanja
Prvo čitanje: Izl 12, 1-8.11-14
Naredbe o pashalnoj večeri.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jedno živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je porodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja.
Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, kaznit ću i sva egipatska božanstva. Krv neka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako ćete izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 116, 12-13.15-18
Pripjev: Čaša blagoslovna zajedništvo je krvi Kristove!
https://youtu.be/yiy2cdqnY4I?si=HQ9bdJSnk2Wd6Dl9
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Gospodine, tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Drugo čitanje: 1Kor 11, 23-26
Kad god jedete i pijete, smrt Gospodnju navješćujete
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije Evanđelja: Iv 13,14
Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin: ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.
Evanđelje: Iv 13, 1-15
Do kraja ih je ljubio.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
Riječ Gospodnja.
Duhovna misao
Hajduk i Dinamo ili odlazak u crkvu?
Idemo uvodno razmišljanje započeti ptianjem: ‘Hoćemo li na Veliku subotu sada ostati kod kuće i gledati Hajduk – Dinamo ili ćemo ići u crkvu i sudjelovati u uskrsnim obredima Velike subote? Ostaje pitanje i iskušenje za mnoge kršćane. To je prilika da vidimo gdje su nam srca: na strani IDOLA - na stadionima ili na strani Boga – u crkvama? Povezano s ovim izazovnim pitanjem smijemo i dalje razmišljati i mnogo sličnoga.
Tako, živimo u obiteljima u kojima je skoro nestala OBITELJSKA MOLITVA, rijetko tko ZAHVALI BOGU za jelo i BLAGOSLOVI jelo, dobar dio vjernika kršćana NE DOLAZI NA NEDJELJNU MISU i sad se postavlja jedno dublje pitanje: 'Nismo li se navikli na Božju ODSUTNOST u svojim životima i obiteljima? Jesmo li to postali DOVOLJNI SAMI SEBI?’ Jesmo li to postali ‘POSPANI’ kao ona trojica učenika koju je Isus sa sobom poveo u Gesemanij? Oni nisu mogli ni sat vremena probdjeti s Isusom, nego ih je uvijek našao kako spavaju. Je li to možda NEOSJETLJIVOST na Božju PRISUTNOST ili ODBOJNOST prema Bogu? Je li to neke vrste NEOSJETLJIVOST duše na moć zla i grijeha?; Je li to duhovna OTUPJELOST? Dobro bi bilo razmisliti!?
Isus daruje svojoj Crkvi i svima nama najveći dokaz svoje ljubavi – Svetu misu, odnosno, samoga sebe
Veliki četvrtak – dan ustanovljenja Svete mise i Svećeničkog reda
Razmišljanje o ovim pitanjima na poseban način se odnosi na VELIKI ČETVRTAK, kada se Crkva i mi spominjemo Posljednje večere za vrijeme koje je Gospodin, uoči svoje muke i smrti, ustanovio sakrament Euharistije ili Svete mise i sakrament Svećeničkog reda, ministerijalnoga svećeništva i kada je te iste noći Isus nama ostavio novu zapovijed, "mandatum novum", zapovijed bratske ljubavi nakon pranja nogu svojim učenicima: „Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“. (Iv 13, 33, 35).
Apostol Pavao, pišući Korinćanima, učio je i utvrđivao prve kršćane u istini euharistijskog otajstva, MISNOGA OTAJSTVA, prenoseći im ono što je on sam naučio: "Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: 'Ovo je tijelo moje - za vas. Ovo činite meni na spomen.' Tako i čašu po večeri govoreći: 'Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen'" (1 Kor 11,23-25). Te riječi očituju Kristovu nakanu, Kristovu volju: pod prilikama posvećenog kruha i vina On se sam uprisutnjuje na stvaran način svojim darovanim tijelom i svojom prolivenom krvlju u SVETOJ MISI i OSTAJE U SVOJOJ NOVOJ OBITELJI, U CRKVI, PRISUTAN S NAMA DANAS i SVE DO SVRŠETKA SVIJETA. Istodobno, on postavlja apostole i njihove nasljednike za poslužitelje toga sakramenta, koji predaje svojoj Crkvi kao najviši dokaz svoje ljubavi. Oni su PRVI ZAREĐENI SVEĆENICI.
To je najveća istina koju kršćani nikada ne smiju zaboraviti. Zbog toga je Presveti Oltarski Sakrament u središtu crkve. Onaj tko prestane ići na misu, potvrđuje da je prestao i vjerovati, prestao moliti, prestao blagoslivati i druge i jelo koje blaguje. Jedna sveta misa je dragocjenija nego sva naš dobra djela, nego sve zasluge svetaca... Biti kod svete mise i s Kristom se sjediniti i s Kristom se vraćati u svoje obitelji - to je IZVOR iz kojeg kršćanin živi.
Poslanje Crkve i svih nas je svjedočiti Isusa Krista?
Poslanje Crkve i nas kršćana je da vjerodostojno posvjedočimo živoga i prisutnoga Isusa Krista. Crkva i njezino poslanje potječe od Posljednje večere: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“. (Iv 13, 34-35).
Isus govori apostolima o svome skorom odlasku. On odlazi da bi im pripravio mjesto na nebu, ali ih poziva da ostanu sjedinjeni s njim u vjeri i najvećoj molitvi, Svetoj misi. Na potpuno jasan način im je obznanio da će biti prepoznati kao njegovi učenici prema načinu kako će se odnositi jedni prema drugima, prema bližnjima, u spremnosti da jedni druge ljube kao što je on njih ljubio i da jedni drugima služe kao što je on njima služio. Isus im nije rekao: ‘Smatrat ću vas svojim nasljedovateljima, kada nekoga budete uskrisili od mrtvih’; ne, najočitiji dokaz bit će samo ovaj: ‘Ako budete imali ljubavi jedni za druge.
Mogli bismo se ZAPITATI, zaključujući ove retke razmišljanja o Velikom četvrtku, primjećuju li ljudi s kojima živimo i provodimo najveći dio života da smo kršćani koji se međusobno poštivaju i ljube? Trudimo li se nikad NE PRESTATI svjedočiti Isusa u ljubavi u svojim mislima, riječima i djelima? Znamo li popraviti NARUŠENE odnose s ljudima s kojima smo postupali loše, s kojima ne pričamo? Kristova ljubav nije rezervirana samo za Uskrs ili Božić, nego se ona nadasve treba iskazivati u redovnim okolnostima svakodnevnog našega života.
Nema ljubavi bez PONIZNOSTI
»Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.«
I kao što nema vjere bez poniznosti (Demut), nema ni ljubavi bez poniznosti . Poruka o Isusovu pranju nogu ne počinje u gornjoj sobi. Isus cijeli život „pere naše noge“ koje trče za prvim mjestima, ne čekajući domaćina da nas posjedne na mjesta koja je za nas odredio. Isus i na Posljednjoj večeri SLUŽI. Njegovo mjesto nije mjesto Gospodnje, mjesto moćnika, mjesto najbliže napunjenim zdjelama ili najudobnije mjesto. On čak i ne sjedi u grupi, nego šeta okolo stola kao sluga koji dijeli i poslužuje, a zapravo sam sebe dijeli. Isus, iako je Sin Božji, što se temelji na činjenici da je skinuo „gornju haljinu“ svoje slave i opasao se grubim platnom ljudske naravi, postao čovjekom i služi, - „pere noge“, KLEČI pred nama - “svojim stvorenjima“, kako bi nas u svojoj patnji i boli oprao i očistio od zadaha naše oholosti i prljavštine naše sebičnosti, da bi nas pripremio za gozbu Božje ljubavi.
“Dao sam vam primjer da i vi činite kao što sam ja činio!” To je temelj samog kršćanstva, inicijacija - UVOĐENJE, u zajednicu s Isusom Kristom. S njim se možemo poistovjetiti samo ako uđemo u ovaj pokret, ako sami postanemo ponizni. I kao što nema vjere bez poniznosti, nema ni ljubavi bez poniznosti. Evanđelje Velikog četvrtka na taj način ističe PONIZNOST kao samu bit kršćanstva. To bi trebao biti temeljni stav svakog kršćanina, bez kojeg kršćanstvo ne može ni postojati niti svjedočiti.
Blagoslov jela nije samo na Uskrs!?
Svi ćemo u subotu navečer nosti jelo na blagoslov. To je lijepo. Nisam siguran da znamo zašto to činimo. To je duboko povezano s riječima ustanovljenja Svete mise – kada je Isus uzeo kruh, izgovorio blagoslovnu i zahvalnu molitvu i potom podijelio kruh. Ništa se ne jede, a da se Bogu ne zahvali za dar koji nam daruje: za kruh, koji proizvodi iz zemlje, kao i za plod trsa. Naši objedi trebali bi nas uvijek vezati sa Svetom misom i sviješću da nikada ne počimamo jesti a da prije nismo Bogu ZAHVALILI za jelo i zamolili Boga da BLAGOSLOVI JELO koje blagujemo.
Evo ponizne službenice Gospodnje
Sjetimo se Marijina potpunog predanja vršenju volje Božje i služenju drugima. “Neizmjerna Marijina ljubav prema čovječanstvu učinila je da su se i u njoj ispunile Kristove riječi: ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje’ (Iv 15,13)”. Molimo Gospodina da sve više razumijemo veličinu misnog otajstva i da sve više doživimo preobražavajuću snagu kako bismo doista postali Isusovi učenici i Kristovi svjdoci. Amen.