Obavijesti

Sveta misa na Duhove zajedno s vjernicima

Ono što nam u ovome vremenu najviše treba, jest Duh Sveti. Ono što i danas Crkvi najviše treba su ljudi Duha Svetoga. Čovjek (a i čovječanstvo) bez Duha Božjega je bez ičega i svaki dan sve više tone u crnom zlu. Molimo da Duh Sveti uđe u naša srca, da nas pouči kako više uzljubiti Isusa i da se duhovno  spremimo u nedjelju, 31. 05. proslaviti „rođendan Crkve“ svetom misom. Naime, u nedjelju je svetkovina Duha Svetoga ili Duhovi i lijepo je što baš ponovno počimaju redovite svete mise na taj dan.
Budući da smo ograničeni opet brojem prisutnih u crkvi, napravio sam raspored misnih slavlja, te vas molim da isti pažljivo pročitate. Pogledajte ovih dana češće na našu misijsku web-stranicu: www.hkm-basel.ch

Raspored misa

NEDJELJNA SVETA MISA

Nedjeljna sveta misa

Tko nedjeljom, bilo pojedinac, bilo obitelj, ne sudjeluje redovito u misnom slavlju, on je prestao vjerovati u stvarnu Isusovu prisutnost u svetoj misi, ali smije se reći: On je prestao vjerovati!

Misa je izvor, vrhunac i središte“ kršćasnkoga života.

Za kršćanina postoji samo jedna žalost; a ta je: „ne postati svet i ne biti blizu Bogu“.

Za kršćanina postoji samo jedna žalost: prestati redoviti sudjelovati u svetoj misi, jer mi smo najbliži Bogu u svetoj misi.

Jedna sveta misa vrijednija je nego sve vaše molitve i dobra djela…

Vjera Crkve, odnosno vjera svakog kršćanina, je bitno euharistijska vjera, vjera u Isusovu stvarnu prisutnost u svetoj misi. Isus Krist je uistinu prisutan u svetoj misi pod prilikama posvećenog kruha i vina. To je najveća istina koju kršćani nikada ne smije zaboraviti. Zato je sveta misa središnji događaj za svakog kršćanina, jer jedino susret sa živim Isusom Kristom može kršćanina mijenjati i osposobiti da se odrekne zla i živi kao Božje dijete, novi čovjek. Isus kaže: "Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda, jer bez mene ne možete ništa učiniti" (Iv 15, 5).

Što je onda bitno? Bitno je ne dopustiti nikada, bez velikog razloga, da nam prođe nedjelja bez svete mise, jer po svetoj misi Bog nas nastavlja danas ljubiti i spašavati.

„Wir brauchen einen nahen Gott, einen Gott, der sich in unsere Hände begibt und uns liebt. Leib und Blut Jesu Christi werden uns gegeben, damit wir verwandelt werden. Wir selber sollen Leib Christi werden, blutsverwandt mit ihm. Wir essen alle das eine Brot, das aber heißt: Wir werden untereinander eins gemacht, Anbetung wird, so sagten wir, Vereinigung. Gott ist nicht mehr bloß uns gegenüber der ganz Andere. Er ist in uns selbst und wir in ihm. Seine Dynamik durchdringt uns und will von uns auf die anderen und auf die Welt im Ganzen übergreifen, dass seine Liebe wirklich das beherrschende Maß der Welt werde.

(Benedikt XVI. - Köln, Abschlussgottesdienst, 21. August, 2005.)

U propovijedi koju je izgovorio na uskrsnu nedjelju, sveti Augustin, jedan od velikih crkvenih naučitelja, izjavio je slijedeće riječi vezane za primanje Tijela i Krvi Isusove ili za svetu pričest: „Primite li ih kako treba, postajete ono što primate.Ono što primate jest Krist koji je sam Bog, i kako nam govori sv. Ivan: „Bog je ljubav“ (1 Iv 4,8). Ono što dakle postajemo u prikladnom primanju Euharistije – svete pričesti - jest ljubav, ljubav koja želi biti dijeljena s drugima kao što je to činio onaj koga smo primili.

Sveta  Terezija Avilska je još u 16. stoljeću napisala ili rekla: „Sve poteškoće u našemu životu izviru iz jednog uzroka: iz toga što se živi, radi  i moli kao da Bog nije među nama prisutan.“

Zaključak je: Tko nedjeljom, bilo pojedinac, bilo obitelj, ne sudjeluje redovito u misnom slavlju, on je prestao vjerovati u stvarnu Isusovu prisutnost u svetoj misi, ali smije se reći: On je prestao vjerovati!