HRVATSKA KATOLIČKA MISIJA BASEL

           
Nastanak Misije (1972.)

 

            Hrvatska katolička misija u Baselu, po broju stanovnika drugom gradu u Švicarskoj, nastala je prvim dijeljenjem dotada jedine Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj sa sjedištem u Zürichu, po broju stanovnika najvećem gradu u Švicarskoj. Sve papirnate formalnosti (dekreti) osnivanju Misije obavljene su tijekom 1971. Za prvoga dušobrižnika i voditelja misije dolazi na Silvestrovo, 31. prosinca 1971., fra Lucijan Kordić. On je bio prvi hrvatski dušobrižnik u Švicarskoj uopće (1961. do 1967.). Dolazeći za dušobrižnika u Basel, on se zapravo reaktivirao u hrvatskoj inozemnoj pastvi. Međutim, to nije bio početak hrvatske pastve u Baselu. Fra Lucijan je još od kraja 1953. kao neslužbeni (neimenovani) hrvatski dušobrižnik iz Fribourga povremeno obilazio hrvatske izbjeglice u Baselu i vršio među njima neke dušobrižničke čine. Kada je u rujnu 1961. i službeno imenovan hrvatskim dušobrižnikom u Švicarskoj, taj rad je pojačan. Duhovna skrb o Hrvatima u Baselu još se više pojačava početkom sedamdesetih godina kada se svakim danom povećavao broj Hrvata koji su dolazili na „privremeni rad“ u Švicarsku. Tako se na prvom rasporedu stalnih hrvatskih misa u Švicarskoj, objavljenom u Movisu 1970. (br. I/2, 19), nalazi i Basel s dvije mise mjesečno, a u drugom i Solothurn s jednom misom mjesečno (Movis, br. I/3, 16).

            Prvu misu kao službeni dušobrižnik u Baselu slavio je fra Lucijan 2. siječnja 1972. u crkvi Sv. Ante (nazočno je bilo 50 vjernika). To je stvarni početak postojanja, odnosno djelovanja HKM Basel. Već sljedeće nedjelje, 9. siječnja 1972., slavio je misu u Oltenu u kapucinskoj crkvi. Nazočan je bio samo jedan vjernik. Ipak, od tada je i Olten na rasporedu stalnih misa s jednom misom mjesečno. I Solothurn je još jedno vrijeme ostao s jednom misom mjesečno. Na prvoj misi bilo je nazočno četrdesetak vjernika.

            Svečano otvorenje HKM Basel obavljeno je 30. siječnja 1972. prigodnim programom nakon redovite mise, u kojemu je sudjelovala i HKM Zürich sa svojim ravnateljstvom i folklornim sastavom i orkestrom „Movis-Croatia“. Nastupio je i crkveni pjevački zbor novoosnovane HKM Basel pod vodstvom s. Ljerke Kunić.

            Dušobrižnik je nastojao što prije stupiti u kontakt i sa skupinama hrvatskih vjernika u drugim većim središtima na području misije i s njima dogovoriti slavljenje mise. Po manjim mjestima se misa slavila povremeno, po dogovoru, kao npr. U Rothristu, Grenchenu, Allerheiligenbergu i Barmelweidu.

            Rad Misije se neprestano, iz godine u godinu, povećavao. To je najbolje uočio dušobrižnik fra Berislav Kutle koji se u studenomu 1991., nakon ravno sedam godina, ponovno vratio za voditelja misije. Godinu dana nakon povratka on piše:

            „Kada sam, nakon sedam godina, opet došao u baselsku Misiju, susreo sam se s mnogim novostima i činjenicama … Misija je dobila nove prostorije i preselila u drugu gradsku četvrt. Sad smo bliže crkvi Sv. Mihaela, a mnogo je manje buke i prometa … Svakako je najveća i najpozitivnija novost povećanje vjernika na nedjeljnim svetim misama. Na prvoj nedjeljnoj misi koju sam slavio 10. studenoga 1991. vidio sam prvi put punu crkvu vjernika. Prije sedam godina nedjeljnu misu u Baselu u St. Michaelu redovno je posjećivalo od 50 do 80 vjernika. Više od toga bilo ih je samo za Božić i Uskrs, kada su se u crkvu navraćali i „godišnjaci“ ili, da ih tako nazovemo, „crkveni sezonci“. Sad se taj broj udeseterostručio … U crkvi sam vidio i pred crkvom sam susreo i mnoge druge koji su se prije daleko držali od crkve iz razno-raznih razloga. A što ih je sada povuklo ili pokrenulo da pođu u crkvu na misu? Je li to možda nutarnji poticaj i glad duše za Bogom? Vjerojatno kod nekoga ima i takvih motiva. Međutim, izgleda najvjerojatnije da su većinu u crkvu dovele nagle društvene promjene u Domovini i rasulo bivše nesretne i neprirodne države Jugoslavije. Mnogima je prije nedostajalo „hrabrosti“ da bi mogli očitovati i javno svoju vjeru u crkvi na nedjeljnoj misi. Neki su se plašili državnih vlastodržaca kojima je Crkva bila kao jedina „opozicija“ i državni „neprijatelj“, pa su „radi mira“ s vlastodršcima, i da bi izbjegli razne neugodnosti saslušavanja, oduzimanja putovnica, prijetnje i ucjene prilikom dolaska u Domovinu za vrijeme Božića, Uskrsa ili godišnjeg odmora, izbjegavali crkvu … Sve se polako mijenja i otrježnjuje. Sada svi drukčije misle, govore i ponašaju se … Sad su svi Hrvati, vjernici i katolici. Svi žele i traže hrvatske putovnice i mnogi se njima ponose. I dobro je da je to tako. Dobro je da se ljudi oslobađaju pogubnih zabluda prošlosti. Još bolje će biti ako se ove nove činjenice prihvate razumski, svjesno i odgovorno jer uvijek postoji opasnost da neki novonastale promjene i činjenice prihvate samo površno, samo zato što sada puše drugi vjetar, pa mu se treba prilagoditi. Zbog toga nas velik broj ljudi na nedjeljnim svetim misama ne smije zavarati, pa da i mi padnemo u zabludu. Jer, redovni dolazak na nedjeljnu Sv. Misu nije jedini ni jedino pravi znak i vjernosti vjeri i Crkvi. Pravi i iskreni vjernici spremni su posvjedočiti svoju vjeru u svako vrijeme i na svakom mjestu i ustrajati u tomu i u najvećim i najgorim kušnjama“ (Movis, br. XXIII/88, 5).

            Nakon pola godine, u neku ruku nastavljajući, fra Berislav piše: „Po svojim godinama života „misija Basel“ spada već u odrasle i punoljetne misije … Iako se nekome može činiti da se u Misiji sve ustalilo, ipak to nije tako. Misija je živi organizam, Crkva u malom, pa premda ne mijenja tračnice ni kolosijek u vožnji, ipak za vrijeme putovanja nailazi na razne promjene, znakove i upozorenja na koja treba paziti i kojima se treba prilagođavati. Jedno je sasvim sigurno i zna se od njezina rođenja, zašto je rođenja, dozvana u život, i koji joj je cilj i svrha, a to je služenje ljudima u tuđini. Služenje najprije na duhovnom području, odgajajući ljude u vjeri i čuvajući u njima vjeru otaca, a zatim služenje i na odgojnom planu, jer treba ljude odgajati da budu svjesni kao ljudi, kulturni i civilizirani. Da ne zaborave svoje ime i podrijetlo. Da se ne stide legitimirati i predstaviti svakome i svugdje gdje je to potrebno. Da naši ljudi znaju da pripadaju svom hrvatskom narodu koji je jedan od najstarijih i najkulturnijih europskih kršćanskih naroda. Da je to narod koji ima svoje ime, svoju zemlju hrvatsku, svoju povijest, jezik i kulturu, svoju vjeru i običaje … Bogu hvala, nesretne Jugoslavije – koja je sve poduzimala kako bi hrvatske misije oblatila, oklevetala i proglasila neprijateljima komunističko-utopističke ideologije i njezinih tvoraca, a samim tim i Jugoslavije kao države – više nema i nadamo se da je nikada više neće ni biti. Raspalo se nekoć silno komunističko carstvo, a naše hrvatske katoličke misije i dalje žive sa svojim narodom, dijeleći s njima sve dobro i zlo koje im donose dani i godine. Zato sam uvjeren da će povijest, koju budu pisali objektivni, istinoljubivi i nepristrani povjesničari na temelju povijesnih dokumenata, odati puno priznanje Crkvi u Hrvata za njezino istinsko i vjerno služenje svome narodu i u domovini i u iseljeništvo“ (Movis, br. XIC/90, 5).

 

            Misijske prostorije

            Prvo sjedište misije bilo je u Lindenbergstr. 21. Tu je u trošnoj i skromnoj zgradi živio i radio prvi hrvatski dušobrižnik i voditelj misije u Baselu fra Lucijan Kordić od 1. siječnja 1972. do 17. siječnja 1973. Već u jesen 1972. broj aktivnih vjernika u Misiji raste, a time i rad Misije. Sve više se osjećala potreba misijskog centra-stana i misijske socijalne radnice. U siječnju 1973. dušobrižnik je preselio u novi stan u Müllheimerstr. 143 u Baselu. Međutim, i to je bio malen prostor u kojemu se nalazio i dušobrižnikov stan i ured – njegov i misijske suradnice. Ipak je to ostalo sjedište Misije sve do 1. veljače 1990., kada sjedište Misije preseljava u Kleinriehenstr. 53, u zgradu u vlasništvu bolnice, u blizini crkve Sv. Mihovila u kojoj se, zbog nemogućnosti korištenja dvorane u crkvi Sv. Ante, od 9. srpnja slavi redovita hrvatska misa za narod. Gledano s te strane, novo sjedište Misije je povoljnije, a li ni taj prostor nije dovoljan za primjeren misijski centar i dušobrižnikov stan.

            Od samoga početka stvoreni su najprijateljskiji odnosi između Misije i župe Sv. Mihovila (St. Michael), koja daje Misiji na raspolaganje crkvu i dvoranu. Uz crkvu Sv. Mihovila, u kojoj se redovito slavi hrvatska misa, nalazi se, naime, i veoma lijepa crkvena dvorana Allmendhaus. Ona donekle nadomješta nedostatak primjerenijeg misijskog centra. Tu funkciju vrši do danas. U njoj se hrvatski vjernici od početka djelovanja Misije sastaju svake prve i treće nedjelje u mjesecu na druženje. Stoji im na raspolaganju i buffet koji sami vode i poslužuju. Tom prigodom se održava kulturni i zabavni program: glazba, ples, nagovori, konferencije i sl. Ta druženja, zabave i kulturne priredbe vrlo brzo su se pokazale vrlo uspješnima i donijeli su vidljive plodove. A svakomu je dana prigoda da se stavi u službu zajednice: poslužujući u kuhinji, kod stolova, kod glazbenih uređaja, kod izvedbe priredaba i raznih nastupa; šireći koristan tisak itd. Allmendhaus je vremenom postajao za Misiju sve važniji i zanimljiviji: mjesto sastanka i mladosti.

 

            Teritorij Misije

            Kada je počela djelovati, Misiji su pripadali kantoni Basel (BS), Basel Land (BL), Aargau (AG), Solothurn (SO) i Jura (JU). Krajem 1982. kanton Solothurn (mjesta redovitog slavljenja mise: Solothurn i Olten) pripao je misiji Bern, a od samoga početka 1995. kanton Aargau (mjesta redovitoga slavljenja mise: Buchs kraj Aaraua i Menziken) pripao je novoosnovanoj misiji Aarau. Tako danas Hrvatska katolička misija Basel obuhvaća polukantone Basel-Stadt i Basel Land te kanton Jura.

            Jedinstveni kanton Basel pristupio je Konfederaciji 1501. Godine 1833. odcijepio se Basel-Land tako da od tada postoje dva polukantona: Basel-Stadt i Basel-Land. Basel-Stadt je po površini daleko najmanji švicarski kanton, ima samo 37 km2 i 195.000 stanovnika, od kojih jednu desetinu pokrivaju ceste i putovi, a jednu šesnaestinu željeznice. Međutim, grad Basel je drugi grad u Švicarskoj po broju stanovnika (195.000). U Baselu imaju glavno sjedište velike švicarske tvornice lijekova. Basel-Land (428 km2 i 230.000 stanovnika) zapravo je prirodno zaleđe grada Basela, koje se odvojilo od njega 1833. nakon žestokih borbi. U gospodarskom pogledu granica između tih dvaju kantona je izbrisana tako da mnogi ljudi svakodnevno vozare iz jednoga kantona u drugi. Unatoč tijesnoj povezanosti dvaju polu-kantona, Basel-Land je uspio sačuvati svoju posebnost.

            Najmlađi švicarski kanton Jura (837 km2 i 65.000 stanovnika) pokriva brdovito područje švicarskoga dijela istoimenog gorja, koje je 1792. dobrim dijelom pripalo posebnoj Republici koju su osnovali Francuzi, a Bečki kongres ga je 1815. dodijelio kantonu Bern. Konačno 1979. ulazi u Konfederaciju kao kanton. Glavni grad mu je Delémont.

            Nalazeći se na granici Švicarske, Francuske i Njemačke, Misija je u stanovitom smislu misija triju zemalja. Njoj pripadaju u prvom redu prisutni hrvatski katolički vjernici iz sjeverozapadne Švicarske, ali u njezinu životu, osobito u nedjeljnim misama sudjeluju i Hrvati iz pograničnih krajeva rečenih zemalja. To Misiji daje posebnu značajku i dinamiku: u njoj se susreću i izmjenjuju svoja iskustva Hrvati iz više zemalja.

            Danas se na području Misije hrvatska misa redovito slavi u mjestima: Basel (kanton Basel-Stadt), Liestal (glavni grad kantona Basel-Land) i Cornol (u kantonu Jura).

 

            Djelatnici Misije

            U Misiji danas djeluje samo dušobrižnik i voditelj misije fra Berislav Kutle. Misijska suradnica Štefica Karabaić Kovačić krajem lipnja 2000, otišla je iz službe, a nova još nije došla.

            Od početka njezina utemeljenja do danas u Misiji su djelovala tri službeno imenovana dušobrižnika koji su istodobno bili i voditelji Misije. Ovdje ne brojimo mnogobrojne svećenike koji su povremeno pomagali ili zamjenjivali dušobrižnika, osobito za vrijeme ljetnoga odmora. Ipak treba istaknuti prof. dr. fra Ljudevita Rupčića koji je dosada punih 16 godina preko ljeta zamjenjivao dušobrižnika i ostavio neizbrisiv trag u životu i radu Misije. Kroz isto vrijeme su u misiji djelovale i tri službeno namještene misijske suradnice. Navodimo jedne i druge poimenice kronološkim redom služenja s vremenskim razdobljima službe.

            Dušobrižnici

            Fra Lucijan Kordić dolazi u Basel 31. prosinca 1971. za prvoga dušobrižnika i voditelja misije i ostaje na službi do 31. prosinca 1974., kada odlazi za hrvatskoga dušobrižnika u Zürichu.

            Fra Berislav Kutle dolazi za dušobrižnika u Misiju 31. kolovoza 1974., a 1. siječnja 1975. preuzima i službu voditelja misije i ostaje u službi do 25. studenoga 1984., kada se vraća u domovinu.

            Fra Ljubo Vlašić dolazi za dušobrižnika u Misiju 27. rujna 1984., a 25. studenoga 1984. preuzima i službu voditelja misije i ostaje na službi do 5. studenoga 1991.,  kada se vraća u domovinu.

            Fra Berislav Kutle po drugi put preuzima službu dušobrižnika i voditelja misije 5. studenoga 1991. i ostaje na službi do danas.

            Misijske suradnice

            Marija Radošević dolazi za prvu misijsku suradnicu 18. siječnja 1973. i ostaje u službi do 19. svibnja 1976.

            Emilija Đambić dolazi za misijsku suradnicu 2. rujna 1976. i ostaje u službi do 31. listopada 1985., kada se vraća u domovinu.

            Štefica Karabaić Kovačić dolazi za misijsku suradnicu 4. studenoga 1985. i ostaje u službi do kraja lipnja 2000.

            Marija Severin došla je 28. rujna 2000, za novu misijsku suradnicu, nakon odlaska Štefice Karabaić.

 

            Misijsko vijeće

            Misija već od sredine prve godine postojanja ima „Vijeće Hrvatske katoličke misije u Baselu“ s „Prosvjetno-zabavnom sekcijom“, „Tehničkim odborom“ i „Liturgijskim odborom“, koji svi zajedno uz pomoć drugih vjernika vode i organiziraju programe i velikodušno sudjeluju u raznim pothvatima. Osim toga, članovi toga vijeća velikodušno pomažu dušobrižniku u njegovu mnogostrukom misionarskom radu. Vijeće je 12. studenoga 1972. održalo sjednicu na kojoj su pretresena sva važnija tekuća pitanja i izabrano vodstvo. Prihvaćen je i prijedlog da se osnuje takozvana „Samaritanska služba“, to jest skupina muškaraca i žena koja će posjećivati bolesnike i druge iseljenike u raznim neprilikama i potrebama.

 

            Pjevački zbor

            Gotovo od samoga početka djelovanja Misija ima „Pjevački zbor Hrvatske katoličke misije u Baselu“, koji uzveličaje službu u crkvi, a uspješno ga vode Ljerka i Marija kunić. Zbor je nastupio već na službenom otvorenju Misije 30. siječnja 1972. Inače nastupa i na misijskim priredbama i skupovima u Allmendhausu.

 

            Zajednica žena

            U Misiji od samoga početka žene rade i pomažu u svim misijskim aktivnostima. Žene su uvijek osjetljivije za pomoć od muškaraca. Ipak, misijska Zajednica žena osnovana je mnogo kasnije (godina i datum nisu zabilježeni). Zbog toga u misijskoj kronici u Movisu nema mnogo izvješća o njihovu djelovanju. Krajem 1990. osjetila se potreba obnove Zajednice i njezina pomlađivanja novim snagama te unošenja u nju novoga duha. Radi toga je 25. studenoga iste godina održana skupština Zajednice i izabrano njezino novo vodstvo, koje je to primilo na znanje i preuzelo tu obvezu.

            Osim Zajednice žena, u Misiji od 1989. djeluje i Molitvena skupina žena koja prije svake nedjeljne mise moli Gospinu krunicu i tako daju primjer i poticaj i drugima da se uključe u zajedničku molitvu. Nakon ljeta 1990., odnosno početka „balvan-revolucije“, kada su se počeli navlačiti crni oblaci nad Hrvatsku, Molitvena skupina žena započela je s moljenjem krunice četvrtkom i nedjeljom u 16,30 sati u crkvi Sv. Mihovila, u kojoj se slavi redovita hrvatska nedjeljna misa. Njima su se pridružile i druge žene i te nekoliko muškaraca. Molilo se za Domovinu i mir među ljudima i narodima koji u njoj žive. Misija je više puta izvješćivala u Movisu o tim molitvenim susretima i pozivala vjernike koji mogu da im se u što većem broju priključe.

 

            Mjesta redovitoga slavljenja misa

            Još prije nego što je postao sjedištem i središtem Misije, Basel je bio u okviru HKM u Švicarskoj sa sjedištem u Zürichu jedno od mjesta u kojima se redovito slavila hrvatska misa. To ne znači da se misa u Baselu slavila svake nedjelje, ali je bio na rasporedu redovitih misa. Takav raspored postoji od 1970. Od te godine, dakle dvije godina prije nastanka samostalne misije Basel, na rasporedu redovitih hrvatskih misa nalazio se i Basel, od početka godine – svake prvi i treće nedjelje u mjesecu u crkvi Sv. Ante, i Solothurn, od sredine godine – svake četvrte nedjelje u mjesecu. Tako ostaje do utemeljenja samostalne misije u Baselu;

            1972.: od samoga osnivanja samostalne misije u Baselu na redovitom rasporedu hrvatskih misa nalaze se Basel (svake nedjelje, od 9. srpnja u crkvi Sv. Mihovila), Olten (svake druge nedjelje, a od jeseni 1974. još i svake četvrte nedjelje u mjesecu) i Solothurn (svake četvrte nedjelje u mjesecu, a od jeseni 1974. svake subote popodne). Od 25. studenoga hrvatska misa se redovito slavi i u Aarau (svake četvrte nedjelje, a od početka 1973. svake prve nedjelje u mjesecu);

            1974.: početkom godine stavlja se na raspored redovitih hrvatskih misa St. Klaraspital u Baselu (svakoga četvrtka uvečer, a od jeseni po dogovoru);

            1977.: od 30. listopada održava se redovita hrvatska misa i u Bruggu (svake prve i treće nedjelje);

            1980.: 20. travnja slavljena je prva hrvatska misa u Leibstadtu, koji je onda od svibnja 1980. do kraja 1981. bio na rasporedu redovitih hrvatskih misa (svake druge i četvrte nedjelje);

            1982.: krajem godine Olten i Solothurn pripojeni su misiji u Bernu i skinuti s rasporeda misa misije Basel;

            1987.: krajem godine umjesto Aaraua na raspored redovitih nedjeljnih hrvatskih misa stavljen je Buchs kraj Aaraua (svake nedjelje);

            1990.: 6. svibnja slavljena je prva hrvatska misa u Menziknu, koji je od tada na rasporedu redovitih misa (svake nedjelje u mjesecu);

            1992.: od 7. ožujka redovito se slavi hrvatska misa i u Liestalu (svake prve i treće subote popodne, a od 10. listopada i u Cornolu (svake druge i četvrte subote);

            1995.: početkom godine Buchs a.A. i Menziken pripali su novoosnovanoj misiji u Aarau te su skinuti s rasporeda redovitih misa misije Basel.

            Nakon svih tih promjena, misija Basel danas ima redovito hrvatske misi u sljedećim mjestima: Basel (svake nedjelje u crkvi Sv. Mihovila, ljeti u 17,00, a zimi u 16,00 sati), Liestal (svake nedjelje u crkvi Bruder Klausa u 13,00 sati) i Cornol (svake druge i četvrte subote u mjesecu u crkvi Sv. Vincenta u 17,30 sati). Ako se sve to sabere, mjesečno je ukupno 10 ili 12 samo redovnih nedjeljnih (ne računajući blagdane koji padaju preko tjedna misa za narod, već prema tome ima li mjesec četiri ili pet nedjelja). Tome bi trebalo dodati blagdanske, izvanredne i mise po dogovoru.

 

            Misijske zajednice

            U glavnim mjestima u kojima se od početka, još u okviru jedinstvene HKM u Švicarskoj, slavila redovita misa, malo pomalo stvarale su se hrvatske zajednice, koje su u mnogočemu nalikovale „misijama u malom“. Ovdje ističemo Solothurn i Aarau/Buchs a. A., a u novije vrijeme su se razvile i hrvatske zajednice u Menzikenu (koji je dobio i hrvatski centar „Zrinski“) i Liestalu. Solothurn je kasnije pripojen misiji Bern, a danas je u tijeku osnivanje samostalne misije Solothurn. Aarau/Buchs a. A. je s Menzikenom i Bruggom također postao samostalna misija.

            Danas su u misiji Basel ostale samo tri hrvatske zajednice: Basel, Liestal i Cornol.

            Basel (195.000) stanovnika, grad na zavoju Rajne, na tromeđi Francuske, Njemačke i Švicarske Konfederacije, stoljećima je bio jedini švicarski grad europske razine, bogat spomenicima, povijesnim mjestima, arheološkim i arhitektonskim znamenitostima i muzejima. Još od početka duhovne skrbi za Hrvate u Švicarskoj bio je jedno od središta u kojemu se mala hrvatska zajednica okupljala na euharistiju. Fra Lucijan Kordić i kasnije fra Ljubo Krasić tamo su, prema unaprijed najavljivanom rasporedu, slavili mise. Već 1970. stavljen je na raspored stalnih misa, svake prve i treće nedjelje u mjesecu u crkvi Sv. Ante. Kad je na samomu početku 1972. postao samostalna misija, uvodi se misa svake nedjelje, od srpnja iste godine u crkvi Sv. Mihovila, danas ljeti u 17,00, a zimi u 16,00 sati. Velika prednost crkve Sv. Mihovila veoma je lijepa župna dvorana Allmendhaus, u kojoj se hrvatski vjernici od početka djelovanja Misije sastaju svake prve i treće nedjelje u mjesecu na druženje. U njoj se održavaju kulturni i zabavni programi, kao i prigodne proslave Majčina dana, Nikolinja i sl. Allmendhaus je s vremenom postajao za Misiju sve važniji i zanimljiviji: mjesto sastanka i mladosti.

            Liestal

U Liestalu, sjedištu vlade polukantona Basel-Land, srednjovjekovnom gradu (13. st.) mnogobrojnih muzeja, smještenom na rimskom putu koji je povezivao Augusta Raurika (danas Augst) na Rajni s bazelskom visoravni, odavno je postojala manja hrvatska zajednica, koja je s vremenom porasla, osobito početkom devedesetih. Dugo godina bila je upućena udovoljavati svojim duhovnim potrebama, osobito što se tiče nedjeljne i blagdanske mise, u samu središtu Misije u Baselu. Izlazeći ususret hrvatskim vjernicima koji su uporno tražili hrvatsku misu, od 7. ožujka 1992. u Liestalu je uvedena stalna hrvatska misa, u crkvi Brudera Klausa svake prve i treće subote u mjesecu. Nakon smanjenja teritorija misije Basel, povezana s uspostavom misije Aarau, od 3. rujna 1995. uvedena je stalna misa svake nedjelje u istoj crkvi u 13,00 sati (u početku posjet 60 do 90, a danas 150 do 200). Tako je ostalo do danas. U listopadu 1993. u Liestalu je počela s radom i hrvatska dopunska škola, u kojoj je misijska suradnica Štefica Karabaić počela održavati redovni vjeronauk u prosincu 1996. Misijska zajednica u formiranju!

            Cornol

            Zbog brojčanoga porasta hrvatske zajednice, a na pismeni zahtjev vjernika (55 potpisa), u mjestu Cornol u kantonu Jura, poznatom po muzeju radija, od 10. listopada 1992. uvedena je stalna hrvatska misa, u crkvi Sv. Vincenta – svake druge i četvrte subote u mjesecu u 17,30 sati (u početku posjet 80 do 100, danas 30 do 50 vjernika). Na svakoj misi se pjeva. Tako je ostalo do danas.

            St. Klaraspital

            U ovom kontekstu valja nešto reći i o bolnici St. Claraspital, koju vode redovnice u nas popularno zvane „križarice“, među kojima je u početku postojanja Misije bilo dosta i Hrvatica. Bolnica je igrala značajnu ulogu u životu Misije, ne samo zbog njene blizine crkvi Sv. Mihovila u kojoj se nedjeljom slavi glavna hrvatska misa u Misiji. I uprava redovničke zajednice i sestre pojedinačno,m osobito Hrvatice, a i osoblje, izlazili su Misiji uvijek ususret. U bolnici radi velik broj i hrvatskih namještenica i radnica, koje su uvijek bile spremne pomoći Misiji. Za uzvrat dušobrižnik je već 11. veljače 1972. priredio u prostorijama Claraspitala „Veselo veče“ namijenjeno u prvom redu tu zaposlenim sunarodnjacima, a sredinom 1973. uveo je u bolnici za njih mjesečnu hrvatsku misu (po dogovoru). Osim toga, dušobrižnik od tada češće slavi redovničkoj zajednici i dnevnu misu preko tjedna (danas petkom).

 

            Ekumenski susreti i slavlja

            Posebnost Hrvatske katoličke misije Basel, po kojoj se razlikuje od svih drugih hrvatskih misija u Švicarskoj, jest njezino snažno uključenje u ekumenska gibanja. Iako je o tome riječ u dijelu o povezanosti hrvatskih katoličkih misija u Švicarskoj sa švicarskom Crkvom (poglavlje o ekumenskim susretima i slavljima), ponavljamo to, zbog značenja koje pridajemo ekumenizmu, i u ovom kontekstu. U Baselu je, naime, početkom sedamdesetih godina evangelički pastor Gottfried Rohner počeo organizirati godišnja ekumenska božićna bogoslužja za Švicarce i strance, na kojemu su sudjelovali pripadnici različitih kršćanskih crkava i nacionalnih zajednica, među ostalima, i Hrvati katolici Basela. Na tim ekumenskim bogoslužjima i domjencima nakon njih uvijek se čula i hrvatska riječ u čitanju iz Svetoga pisma i pjesmi. U Movisu je registrirano sudjelovanje baselskih Hrvata na 13 takvih bogoslužja između 1973. i 1987.

 

            Vjeronauk

            U najvećoj opasnosti u tuđini bili su i ostaju najmlađi, djeca. Od rođenja su u dječjim vrtićima. S roditeljima su vrlo malo vremena, radnim danom uvečer i nedjeljom. Materinskim, hrvatskim jezikom govore malo ili nimalo. To je potaklo fra Lucijana da nakon ljetnih praznika 1973. počne održavati vjeronauk ili, kako je on to nazvao „vjeronaučnu školu“ za djecu od 7 do 14 godina, s tim što je pristup bio otvoren i drugima. U početku se vjeronauk održavao svake druge i četvrte nedjelje prije nedjeljne mise. Kasnije je uveden i vjeronauk za đake viših razreda osnovne škole. Počeo se održavati u svim mjestima gdje se slavi nedjeljna misa, prije ili poslije mise, već prema vremenskim mogućnostima dušobrižnika. Djeca su bila podijeljena u dvije skupine: do 4. razreda za prvu pričest i odrasliji za potvrdu ili krizmu. Đaci imaju vjeronauk i u školi. Svrha vjeronauka u Misiji je nadopuniti ono što đaci propuste u školskom vjeronauku i da nauče osnovne pojmove kršćanske vjere na svom materinskom, hrvatskom jeziku. Dušobrižnici su posvećivali veliku brigu misijskom vjeronauku. Stalno su, i preko Movisa, pozivali roditelje da dovode na nj djecu i đake.

            Kada su uvedene hrvatske dopunske škole, vjeronauk se održavao paralelno s njima. Zbog toga je raspored usklađivan sa školama. I na drugim područjima je Misija surađivala s hrvatskim dopunskim školama: u proslavama Nikolinja, Majčina dana i prve pričesti.

 

            Kulturno-zabavni život

            Hrvatskim vjernicima je crkvena dvorana Allmendhaus stajala na raspolaganju svake prve i treće nedjelje u mjesecu za druženje nakon misa i kulturno-zabavni život: predavanja, razne tribine, kulturno-zabavne priredbe… Osim toga, Misija u svom sjedištu ima i knjižnicu koju mogu koristiti i vjernici.

 

Obavijesti

Nedjelja, 7.06. -
Presveto Trojstvo

Molim vas, pogledajte raspored svetih misa za ovaj tjedan, te za nedjelju, 7.06.2020. kada slavimo svetkovinu Presvetog Trojstva.
Budući da smo ograničeni opet brojem prisutnih u crkvi, napravio sam raspored misnih slavlja, te vas molim da isti pažljivo pročitate. Pogledajte ovih dana češće na našu misijsku web-stranicu: www.hkm-basel.ch

Raspored misa