24. prosinca 2025.
Ulazna pjesma
Radujmo se svi u Gospodinu: Spasitelj se naš rodio. Danas nam s neba pravi mir siđe.
Zborna molitva
Bože, ti si ovu presvetu noć obasjao pravim svjetlom, Isusom Kristom. Mi smo na zemlji upoznali otajstvo svjetla: dan nam u nebu uživati njegovu radost. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Nek ti omili Gospodine, prinos ove svetkovine: po ovoj svetoj razmjeni darova obnovi nas na sliku Isusa Krista u kom je naša ljudska narav sjedinjena s tvojim božanstvom. Po Kristu.
Pričesna pjesma
On, Riječ, tijelom postade, i vidjesmo slavu njegovu. Iv 1,14
Popričesna molitva
Gospodine, Bože naš, radosno slavimo rođenje svog Otkupitelja. Molimo te da živimo po uzoru Kristovu te mu se zauvijek pridružimo u nebeskoj slavi. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 9,1-3.5-6
Čitanje Knjige proroka Izaije
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećânjegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski. Jer dijete nam se rodilo, sin nam je darovan; na plećima njegovim vlast je i nazvan je imenom: »Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira« – da poraste vlast i mir bez kraja na prijestolju Davidovu i u kraljevstvu njegovu te se učvrsti i utvrdi u pravu i pravednosti od sada pa dovijeka. Privržena ljubav Gospodina nad vojskama to će učiniti!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 96,1-3.11-13
Pripjev: Danas nam se rodio Spasitelj – Krist, Gospodin!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu,
hvalite ime njegovo!
………
Navješćujte iz dana u dan
spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova!
……….
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće!
……….
Neka klikće pred Gospodinom jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.
Drugo čitanje Tit 2,11-14
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Titu
Predragi:
Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Lk 2,10-11
Javljam vam blagovijest, veliku radost: danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.
Evanđelje Lk 2,1-14
Čitanje svetoga evanđelja po Luki
U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!
Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.« I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!«
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
Fra Ivan Dugandžić: ROĐENJE GOSPODINOVO – BOŽIĆ (Lk 2,1-14)
«Javljam vam blagovijest…»
Ta «blagovijest» nije samo riječ anđela pastirima, već tako možemo nazvati i Lukin navještaj Isusova rođenja. Riječ je doista o navještaju, a ne tek o izvješću ili opisu. Sve što je rečeno o okolnostima Isusova rođenja, rečeno je samo zato da se istakne tko je to Dijete i što su ljudi dobili njegovim rođenjem. Pišući svoje evanđelje oko 80. godine poslije Krista, Luka o Isusovim počecima govori u svjetlu njegove smrti i uskrsnuća, a to znači u svjetlu vjere u Isusa, Mesiju i Sina Božjega. Već je najstariji evanđelist, Marko istaknuo da Isus nije postao Sinom Božjim tek svojim uskrsnućem, već je to bio i za svoga zemaljskog života, iako u slabosti ljudske egzistencije (Mk 1,1.11; usp. Rim 1,3s). Sina Božjega u Isusu mogla je prepoznati samo vjera, ali on je to bio.
Luka u svom evanđelju ide još korak dalje unatrag i želi navijestiti da je on začet kao «Sin Svevišnjega» (Lk 1,32), pa zato i njegovo rođenje spada u navještaj Radosne vijesti, a ne samo njegova smrt i njegovo uskrsnuće. On ne govori o Isusovu rođenju kao o događaju koji pripada prošlosti, već kao o događaju s kojim se započinje ostvarivati spasenje. Tako je glavna poruka Lukina prikaza Isusova rođenja da je on «Spasitelj – Krist Gospodin» (r. 11), pa je razumljivo da je to rođenje «blagovijest, velika radost za sav narod» (r. 10) i da će ono proslaviti Boga, a ljudima donijeti mir (usp. r.14).
Polazeći od slike današnjeg prosječnog kršćanina o Božiću, koji je nezamisliv vez jaslica, božićne jelke, svjetlucanja žaruljica, darivanja i bogatog stola, Lukin tekst djeluje odveć trijezno i oporo. Nema tu nikakvih sladunjavih riječi koje bi budile površne osjećaje. Sve je utkano u priču o jednostavnim ljudima, Mariji i Josipu, koji podlažući se carevoj naredbi nose u sebi božansku tajnu i pomažu da ona zasja pred ljudima. Luka ne može govoriti o Božiću na naš način, jer u njegovo vrijeme on se još ni ne slavi, ali okupljajući se na euharistiju i slaveći Isusovo uskrsnuće Crkva Lukina vremena zna da i Isusovo rođenje spada u poruku spasenja.
«U ono vrijeme…»
Tako Luka započinje svoj navještaj i time želi reći puno više, nego samo podsjetiti da njega i njegove čitatelje dijeli poprilično vremena od Isusova rođenja. To je znakovit izraz koji govori sam za sebe. Car August, neograničeni gospodar svijeta, ostao je zarobljen u «onom vremenu» i postao samo ime prošlosti, kao što je stvar prošlosti i njegova želja da točno utvrdi koliko podanika ima njegovo carstvo i tko mu sve mora plaćati porez. I što je za Luku i njegove čitatelje još puno važnije, s Augustom je nestao onaj tko je sebe smatrao božanstvom i spasiteljem svijeta, a u vrijeme nastanka Lukina djela već pedesetak godina Crkva slavi stvarnog «Spasitelja – Krista gospodina» (r. 11).
Naime, u tekstu koji je nađen uklesan na kamenoj ploči iz Priene u Maloj Aziji (iz 9. g. pr. Kr.) Augustovrođendan slavi se na ovaj način: «On je cijelom svijetu dao drukčiji izgled: svijet bi propao, da mu nije u njegovu rođenju sinula zajednička sreća…Providnost koja svime upravlja toga je čovjeka na spasenje svih ljudi ispunila takvim darovima, da ga je nama i budućim naraštajima poslala kao spasitelja…; Rođendan boga bijaše za cijeli svijet izvor radosnih vijesti koje su zbog toga kružile. Od njegova rođenja treba započeti novo računanje vremena». To nam otkriva što je August držao o sebi i kako su mu drugi laskali kao božanstvu i kako su svake godine njegov rođendan najavljivali kao radosnu vijest (euangelion) za cijelo carstvo.
Luka je, govoreći o Isusovu rođenju, na genijalan način i s dozom ironije obračunao s poganskim vjerovanjem u cara kao božanstvo i razotkrio njegovu moć kao varljivu i prolaznu. Dok su se Marija i Josip, poslušni njegovoj zapovijedi, mukotrpno probijali do Betlehema, već se time ispunjao Božji plan pretočen u poruku anđela: «Ne bojte se! Evo javljam vam veliku radost za sav narod. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin»