11. svibnja 2025.
Ulazna pjesma
Puna je zemlja
dobrote Gospodnje, Gospodnjom su riječju nebesa sazdana,
aleluja!
(Ps 33, 5-6)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože,
dovedi nas u društvo nebesnika: nek stado tvojih vjernih, makar skromno, prispije onamo kamo ga predvodi hrabri Pastir. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Udijeli nam, molimo, Gospodine, da te uvijek hvalimo ovim vazmenim otajstvima. U njima nas trajno ispravljaš: daj da nam budu izvor vječne radosti. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Uskrsnu Pastir dobri koji život svoj položi za svoje ovce, aleluja.
Popričesna molitva
Pastiru dobri, pogledaj svoje stado otkupljeno dragocjenom krvlju tvoga Sina i vodi ga na svoje vječne pašnjake. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 13, 14.43-52
Obraćamo se, evo, poganima.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Pavao i Barnaba krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. I mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice pođoše za njima, koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj.
Iduće se subote gotovo sav grad zgrnu čuti riječ Gospodnju. Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: »Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima. Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin:
’Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje.’«
Pogani koji su slušali radovali su se i slavili riječ Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni. Riječ se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 100, 2.3.5
Pripjev: Njegov smo narod i ovce paše njegove.
Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!
Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
Drugo čitanje Otk 7, 9.14b-17
Jaganjac će biti pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, vidjeh: eno velikoga mnoštva što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. I reče mi jedan od starješina: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i onaj koji sjedi na prijestolju razapet će šator svoj nad njima. Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.«
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 10, 14
Ja sam pastir dobri, govori Gospodin, i ja poznajem ovce svoje i mene poznaju moje.
Evanđelje Iv 10, 27-30
Ja ovcama svojim dajem život vječni.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus:
»Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 12. svibanj 2019.
Napustiti stranputice sebičnosti i krenuti putovima bratstva i sebedarja
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U današnjem Evanđelju (usp. Iv 10, 27-30) Isus se predstavlja kao pravi pastir Božjeg naroda. On govori o odnosu koji ga povezuje s ovcama stada, to jest njegovim učenicima, i inzistira na tome da je to odnos međusobnog poznavanja. „Ovce moje – kaže – slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada“ (rr. 27-28). Čitajući pažljivo ovu rečenicu, vidimo da je Isusovo djelovanje izraženo u nekim djelima: Isus govori, Isus zna, Isus daje vječni život, Isus daje vječni život, Isus čuva.
Pastir dobri – Isus – je pažljiv prema svakome od nas, traži nas i ljubi nas, upravlja nam svoju riječ, poznaje u dubini naša srca, naše želje i nade, kao i naše neuspjehe i razočaranja. Prihvaća nas i ljubi nas takve kakvi jesmo, s našim dobrim stranama i našim manama. Za svakoga od nas on „daje život vječni“: pruža nam, to jest, mogućnost živjeti punim životom, kojem nema kraja. Čuva nas, k tome, i vodi nas s ljubavlju, pomažući nam proći neprohodne putove i katkad opasne staze koji se javljaju na životnom putu.
Glagolima i gestama koje opisuju način na koji se Isus, Dobri Pastir, odnosi s nama, odgovaraju glagoli koji se odnose na ovce, to jest nas: „slušaju glas moj“, „idu za mnom“. To su radnje koje pokazuju kako moramo odgovoriti na nježne i brižne Gospodinove postupke. Slušanje i prepoznavanje njegova glasa implicira prisnost s Njim, koja jača u molitvi, u susretu srca sa srcem s božanskim Učiteljem i Pastirom naših duša. Ta prisnost s Isusom, ta otvorenost, razgovarati s Isusom, jača u nama želju da ga slijedimo, izlazeći iz labirinta pogrešnih putova, napuštajući sebična ponašanja, kako bismo, po uzoru na Njega, krenuli na nove putove bratstva i sebedarja.
Ne zaboravimo da je Isus jedini Pastir koji nam govori, poznaje nas, daje nam vječni život i čuva nas. Mi smo jedno stado i moramo se samo truditi slušati njegov glas, dok On s ljubavlju proniče iskrenost naših srdaca. I iz te stalne prisnosti s našim Pastirom, iz tog razgovora s Njim, rađa se radost da ga slijedimo puštajući da nas vodi k punini vječnog života.
Obratimo se sada Mariji, Majci Krista Dobrog Pastira. Neka ona, koja je spremno odgovorila na Božji poziv, posebno bude na pomoć onima koji su pozvani na svećeništvo i posvećeni život da radosno i spremno prihvate Kristov poziv da budu njegovi najizravniji suradnici u naviještanju evanđelja i služenju Božjem kraljevstvu u našem dobu.
…………….
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 25. travnja 2010.
Osluškivati Gospodinov glas
Draga braćo i sestre!
Na ovu Četvrtu vazmenu nedjelju, koja se zove još i Nedjelja Dobrog Pastira, slavi se Svjetski dan molitve za zvanja koji ove godine ima za temu “Svjedočanstvo pobuđuje zvanja”, koja je “usko vezana uz život i poslanje svećenikâ i posvećenih osobâ” (Poruka za XLVII Svjetski dan molitve za zvanja, 13. studenoga 2009.). Prvi oblik svjedočenja koji pobuđuje zvanja je molitva (usp. isto), kao što nam to pokazuje primjer svete Monike koja je, po svojoj poniznoj i ustrajnoj molitvi, zadobila od Boga milost da vidi svoga sina Augustina kako je postao kršćaninom i koji je napisao: “Bez ikakve sumnje vjerujem i tvrdim da mi je Bog po njezinim molitvama dao nakanu da ne želim, ne razmišljam, ne ljubim ništa drugo do postizanje istine i da to cijenim više od svega” (De Ordine II, 20, 52, CCL 29, 136). Pozivam, zato, roditelje da mole da se srce njihove djece otvori osluškivanju glasa Dobrog Pastira te da i “najmanja klica poziva… postane bujno stablo, puno plodova za dobro Crkve i čitavoga čovječanstva” (Poruka, cit.). Kako možemo čuti Gospodinov glas i razabrati ga? Odgovor glasi: u propovijedanju apostola i njihovih nasljednika. U njemu, naime, odjekuje Kristov glas, koji poziva na zajedništvo s Bogom i na puninu života, kao što danas čitamo u Evanđelju svetog Ivana: “Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke” (Iv 10,27-28). Samo Dobri Pastir čuva s beskrajnom nježnošću svoje stado i brani ga od zla i jedino u Njega vjernici mogu imati potpuno povjerenje.
Na ovaj Dan posebne molitve za zvanja, potičem osobito zaređene službenike kako bi se, potaknuti Svećeničkom godinom, osjetili zauzetima “za snažnije i prodornije evanđeosko svjedočenje u današnjem svijetu” (Pismo uz proglašenje Svećeničke godine). Neka se sjete da svećenik “nastavlja djelo otkupljenja na zemlji”, neka se umiju rado zaustaviti pred svetohraništem, neka “po strogom isposništvu potpuno prionu uz vlastiti poziv i poslanje”, neka budu spremni slušati i opraštati, neka u kršćanskom duhu odgajaju povjereni im narod, neka brižno njeguju “svećeničko bratstvo” (usp. isto). Neka se povedu za primjerom mudrih i gorljivih pastira, kao što je to učinio sveti Gregorije Nazijanski, koji je ovako pisao bratu prijatelju i biskupu svetom Baziliju: “Pouči nas svojoj ljubavi prema ovcama, svojoj brižnosti i svojoj sposobnosti shvaćanja, svojem nadzoru… strogosti u blagosti, vedrini i krotkosti u radu… borbi u obrani stada, pobjedama… izvojevanim u Kristu” (Oratio IX, 5, PG 35, 825ab).
Zahvaljujem svima prisutnima i svima onima koji molitvom i ljubavlju podupiru moju službu Petrova nasljednika i na sve zazivam nebesku zaštitu Djevice Marije, kojoj se sada obratimo u molitvi.