27. travnja 2025.
Ulazna pjesma
Kao novorođenčad žudite za duhovnim,
nepatvorenim mlijekom,
da po njemu uzrastete na spasenje, aleluja. (1Pt 2, 2)
Zborna molitva
Bože vječnog milosrđa, ti svake godine vazmenim slavljem
užižeš vjeru svog svetog naroda.
Umnoži u nama milost da sve dublje shvaćamo
što je krst koji nas je oprao;
što je duh koji nas je nanovo rodio;
što je krv koja nas je otkupila. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Primi, molimo, Gospodine, prinos svojih vjernika.
Oni su se priznanjem vjere i krštenjem nanovo rodili:
daj da postignu vječno blaženstvo. Po Kristu.
Pričesna pjesma
Prinesi ruku i opipaj gdje bijahu čavli,
i ne budi nevjeran nego vjeran, aleluja. (usp. Iv 20, 27)
Popričesna molitva
Svemogući Bože, daj da pričest vazmenog otajstva
trajno djeluje u našoj duši. Po Kristu.
Prvo čitanje Dj 5, 12-16
Povećavalo se mnoštvo onih što vjerovahu.
Čitanje Djela apostolskih
Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u trijemu Salomonovu. Nitko se drugi nije usuđivao pridružiti im se, ali ih je narod veličao. I sve se više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjedte od nečistih duhova, i svi bi ozdravljali.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 118, 2-4.22-27a
Pripjev: Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova! ili: Aleluja!
Neka rekne dom Izraelov: »Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov: »Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu: »Vječna je ljubav njegova!«
Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu!
Gospodine, spasenje nam daj!
Gopodine, sreću nam daj!
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!
Bog je Gospodin, on nas obasjava!
Drugo čitanje Otk 1, 9-11a. 12-13. 17-19
Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova.
Čitanje Otkrivenja svetog Ivana apostola
Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji i začuh iza sebe jak glas, kao glas trublje. Govoraše: »Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama.« Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom. Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe smrti, i podzemlja. Napiši dakle što si vidio: ono što jest i što se ima dogoditi poslije.«
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Iv 20, 29
Jer si me vidio, Toma, povjerovao si,
govori Gospodin: blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.
Evanđelje Iv 20, 19-31
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljanje
Papa Franjo
Nedjelja, 28. travanj 2019.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje evanđelje (usp. Iv 20, 19-31) pripovijeda kako se na uskrsni dan Isus ukazao svojim učenicima u dvorani posljednje večere, navečer, donijevši im tri dana: mir, radost i apostolsko poslanje.
Prve riječi koje On kaže glase: “Mir vama!” (r. 21). Uskrsli daje istinski mir, jer je po svojoj žrtvi na križu ostvario pomirenje između Boga i čovječanstva te je pobijedio grijeh i smrt. To je mir. Njegovi su učenici bili prvi kojima je taj mir trebao, jer su, nakon Učiteljeva privođenja i osude na smrt, bili zarobljeni izgubljenošću i strahom. Isus među njih dolazi živ te im, pokazavši rane – Isus je želio sačuvati svoje rane – na proslavljenome tijelu, daje mir kao plod te pobjede. No one večeri apostol Toma nije bio prisutan. Saznavaši za taj izvanredni događaj, u nevjerici prema svjedočanstvu drugih apostola, on želi osobno provjeriti istinitost onoga o čemu govore. Osam dana kasnije, tj. upravo kao na današnji dan, ponavlja se ukazanje: Isus izlazi ususret Tominoj nevjeri, pozivajući ga da dodirne njegove rane. One su izvor mira, jer predstavljaju znak silne Isusove ljubavi koja je pobijedila sile protivne čovjeku, gijeh, smrt. Poziva ga dodirnuti rane. To je pouka za nas, kao da nam Isus svima kaže: “Ako nisi u miru, dodirni moje rane”.
Dodirnuti Isusove rane, a to su mnogi problemi, progoni i bolesti tolikih ljudi koji trpe. Nemaš mira? Idi i pohodi nekoga tko je simbol Isusove rane. Dodirni Isusovu ranu. Iz tih rana izvire milosrđe. Zato je danas nedjelja milosrđa. Jedan je svetac govorio da je tijelo raspetoga Isusa poput škrinje milosrđa, koje kroz rane dopire do svih nas. Svima nam je potrebno milosrđe, to znamo. Približimo se milosrđu i dodirnimo njegove rane u našoj braći koja trpe. Isusove su rane blago: iz njih izlazi milosrđe. Budimo hrabri i dodirnimo Isusove rane. S tim ranama on stoji pred Ocem, pokazuje ih Ocu i kao da kaže: “Oče, ovo je cijena, ovim sam ranama platio za svoju braću”. Svojim ranama Isus nas zagovara pred Ocem. Daje nam milosrđe ako se približimo i zagovara nas. Ne zaboravi Isusovih rana!
Drugi dar koji Isus donosi učenicima jest radost. Evanđelista izvještava da se “učenici obradovaše vidjevši Gospodina” (r. 20). Postoji još jedan redak, u Lukinoj inačici, koji kaže da od radosti nisu mogli povjerovati. I nama, kad se možda dogodi nešto nevjerojatno lijepo, dođe da kažemo: “Ne mogu vjerovati, to nije istina!” Tako i učenici, nisu mogli vjerovati od radosti. To je radost koju nam Isus donosi. Ako si žalostan, ako nemaš mira, pogledaj u Isusa raspetoga, pogledaj u Isusa uskrsloga, gledaj u njegove rane i zadobit ćeš radost.
Naposljetku, osim mira i radosti, Isus učenicima na dar donosi i poslanje. Kaže im: “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas” (r. 21). Isusovo uskrsnuće početak je nove dinamike ljubavi koja je kadra preobraziti svijet prisutnošću Duha Svetoga.
Na ovu drugu vazmenu nedjelju pozvani smo s vjerom pristupiti Kristu, otvarajući svoje srce za mir, za radost i za poslanje. No ne zaboravimo Isusovih rana jer iz njih izlaze mir, radost i snaga za poslanje. Povjerimo tu molitvu majčinskom zagovoru Djevice Marije, kraljice neba i zemlje.
…………………
Papa Benedikt XVI.
Nedjelja, 11. travnja 2010.
Korisna Tomina nevjera
Draga braćo i sestre!
S današnjom nedjeljom završava Vazmenu osminu, kao jedan jedini dan “što ga učini Gospodin”, označen znakom uskrsnuća i radošću učenika kada ugledaše Isusa. Još od davnine ta se nedjelja zove “in albis“, od latinskog izraza “alba“, kako se nazivala bijela haljina koju su novokrštenici nosili na krštenju u uskrsnoj noći i osam dana kasnije skidali. Časni sluga Božji Ivan Pavao II. nazvao je istu tu nedjelju Nedjeljom božanskog milosrđa, prigodom proglašenja svetom s. Marije Faustine Kowalske, 30. travnja 2000.
Iz teksta Ivanova Evanđelja (20,19-31) koji se čita ove nedjelje isijava obilje Božjeg milosrđa i dobrota. U njemu se pripovijeda kako je Isus, nakon uskrsnuća, posjetio svoje učenike, ušavši kroz zatvorena vrata dvorane Posljednje večere. Sveti Augustin tumači da “zatvorena vrata nisu onemogućila ulazak toga tijela u kojem je prebivalo božanstvo. Onaj koji je rođenjem ostavio netaknutim djevičanstvo majke mogao je ući u dvoranu Posljednje večere kroz zatvorena vrata” (In Ioh. 121,4: CCL 36/7, 667); a sveti Grgur Veliki dodaje da se naš Otkupitelj, nakon svojeg uskrsnuća, ukazao u neraspadljivom i dodirljivom tijelu, ali u stanju slave (usp. Hom. in Evag., 21,1: CCL 141, 219). Isus pokazuje znakove muke, čak dopušta nevjernom Tomi da ga dodirne. Kako je moguće, međutim, da jedan učenik može sumnjati? Zapravo, Božja susretljivost nam omogućuje okoristiti se i Tominomnevjerom a ne samo vjerom učenika koji su povjerovali. Naime, dotakavši Gospodinove rane, ushićeni učenik liječi ne samo vlastitu, već i našu sumnju.
Posjet Uskrsloga ne ograničava se samo na prostor dvorane Posljednje večere, već se proteže dalje, kako bi svi mogli primiti dar i mira i života sa “stvaralačkim dahom”. Naime, Isus je dva put rekao učenicima: “Mir vama!”, i dodao: ” Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas”. Rekavši to, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” To je poslanje Crkve kojoj trajno pomaže Tješitelj: donijeti svima radosni navještaj, radosnu stvarnost Božje milosrdne ljubavi, “da – kao što kaže sveti Ivan – vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu” (20,31).
U svjetlu te riječi, potičem, osobito, sve pastire da slijede primjer svetog Arškog župnika, koji je “u svome vremenu znao preobraziti srce i živote tolikih ljudi, jer im je pomogao da iskuse Gospodinovu milosrdnu ljubav. I u našem je dobu prijeko potreban takav navještaj i takvo svjedočanstvo istine ljubavi” (Pismo uz proglašenje Svećeničke godine). Na taj ćemo se način sve više približiti Onome kojega nismo vidjeli vlastitim očima, ali u čije smo beskrajno milosrđe potpuno sigurni. Djevicu Mariju, Kraljicu apostola, molimo da podupire poslanje Crkve i zazovimo je kličući radosno: Regina Caeli…