Ulazna pjesma
Hosana Davidovu sinu: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Izraelov Kralju: Hosana u visini! (Mt 21, 9)
Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja, s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.
Darovna molitva
Gospodine, smiluj nam se po muci svoga Sina. Djelima to ne zaslužujemo: ali se uzdamo u tvoje milosrđe ijedinstvenu žrtvu Isusa Krista. Koji živi i kraljuje u vijekevjekova.
Pričesna pjesma
Oče moj, ako me ne može mimoići ova čaša da je ne pijem, neka bude volja tvoja. (Mt 26, 42)
Popričesna molitva
Po ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, molimo: Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo životu u koji vjerujemo. Daj da njegovim uskrsnućem stignemo cilju zemaljskog putovanja. Po Kristu.
Prvo čitanje Iz 50, 4-7
Lica svojeg ne zaklonih od pogrda, ali znam da se neću postidjeti.
Čitanje knjige proroka Izaije
Gospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže,
zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 22, 8-9.17-18a.19-20.23-24
Pripjev: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Svi koji me vide, podruguju se meni,
razvlače usne, mašu glavom:
»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,
neka ga spasi ako mu omilje!«
……………….
Opkolio me čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Probodoše mi ruke i noge,
sve kosti svoje prebrojiti mogu.
……………….
Razdijeliše među se haljine moje
i za odjeću moju baciše kocku.
Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;
snago moja, pohiti mi u pomoć!
……………….
A sada, braći ću svojoj
navješćivati ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.
…………….
»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!
Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!
Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«
Drugo čitanje Fil 2, 6-11
Ponizi sam sebe… zato Bog njega preuzvisi.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.
Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.
Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Fil 2, 8-9
Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom.
Lk 22, 14 – 23, 56
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Luki
Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.«
I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.«
I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.«Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.«
»A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.«
I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.
Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: »Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.
Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih.
Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« Petar mu reče: »Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.« A Isus će mu: »Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.«
I reče: »Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?« Oni odgovore: »Ništa.« Nato će im: »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: ‘Među zlikovce bi ubrojen.’ Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.« Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« Reče im: »Dosta je!«
Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!«
I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!«
Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: »Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?« A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: »Gospodine, da udarimo mačem?« I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.
Isus odgovori: »Pustite! Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga.
Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast tminâ.«
Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar.
Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: »I ovaj bijaše s njim!« A on zanijeka: »Ne znam ga, ženo!« Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: »I ti si od njih!« A Petar reče: »Čovječe, nisam!« I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: »Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!« A Petar će: »Čovječe, ne znam što govoriš!«
I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« I iziđe te gorko zaplaka. A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: »Proreci tko te udario!« I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.
A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše: »Ako si ti Krist, reci nam!« A on će im: »Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.« Nato svi rekoše: »Ti si, dakle, Sin Božji!« On im reče: »Vi velite! Ja jesam!« Nato će oni: »Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!«
I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati: »Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.«
Pilat ga upita: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš!« Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!« No oni navaljivahu: »Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!«
Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu.
A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji.
A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.«
I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.
Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?«
A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.
Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!«
A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.
I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu.
Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: »Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!« I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.
I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen.
Bijaše dan Priprave; subota je svitala. A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.
Riječ Gospodnja.
HOMILETSKO RAZMIŠLJANJE
Fra Ivan Dugandžić: NEDJELJA MUKE – CVJETNICA
Varljivo oduševljenje naroda
Iako se na Cvjetnicu redovito čita cijeli izvještaj o Isusovoj muci i smrti, nije dosta usredotočiti se samo na to. To izvješće treba promatrati zajedno s današnjom liturgijom kojoj je u središtu Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem. A upravo ta liturgija puna je velikih kontrasta u kojima je utjelovljena stvarna poruka Cvjetnice. Glas o Isusovu učenju i njegovim čudesnim djelima diljem Galileje odavno je stigao u Jeruzalem, središte židovske religije, i podgrijao mesijanska očekivanja koja su se i inače javljala uz godišnje slavljenje Pashe.
Ono što će kulminirati u Jeruzalemu Luka je u svom evanđelju već izdaleka vješto pripremao prikazujući Isusov put prema Jeruzalemu kao prvi korak prema uznesenju u nebesku slavu: «Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu» (Lk 9,51). Ta Lukina rečenica odaje da Isus ide u Jeruzalem svjestan svoga poslanja, ali i otpora i konačne osude na koju će tamo naići..
Zanosno klicanje naroda koji ga je dočekao na ulazu u sveti grad odaje da je masa u Isusu u tom času vidjela očekivanoga Mesiju: «Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama» (Lk 19,38). No Isus nije pod dojmom toga klicanja. On ulazi skromno i ponizno jašući, ne slavodobitno na konju kako bi se od Mesije očekivalo, već skromno na magaretu. Čitanje iz proroka Izaije želi reći da se Isus poistovjetio s poniznim Slugom Jahvinim koji na sebe uzima teret tuđih grijeha. Kad je spoznala da su njezina očekivanja iznevjerena, svjetina se brzo okreće protiv Isusa i slavodobitno klicanje zamjenjuje nepopustljivim zahtjevom: «Raspni, raspni ga!» (Lk 23,21-23). Od subjekta radosnog mesijanskog očekivanja on se vrlo brzo pretvara u objekt njihove mržnje.
Smrt kao žrtva za druge
Luka je puno uvjerljivije od drugih evanđelista izrazio smisao Isusova spremnog odlaska u smrt i istodobno naglasio posljedice tog odlaska za njegove učenike tako što je povezao izvješće o ustanovljenju euharistije i Isusovu pouku učenicima o tome tko je najveći. Naime tu pouku jedino je Luka uvrstio u svoje izvješće o Isusovoj muci i smrti, dok Marko i Matej taj tekst imaju na posve drugom mjestu (usp. Mk 10,41-45; Mt 20,24-28).
Isus je na posljednjoj večeri, nakon što je nad kruhom izgovorio zahvalnu molitvu, dodao: «Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje» (22,19), a nad čašom : «Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva» (22,20). Tako je on svoju smrt protumačio kao svjesno prihvaćenu žrtvu za ljude. Samo Luka kaže da je u tom času nastala prepirka među učenicima o tome tko je najveći, što je za Isusa bio povod da ih pouči kako je smisao i njihova života u služenju drugima: «Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi i predstojnik kao poslužitelj» (22,25s).
Luka koji je u cijelom svom evanđelju snažno istaknuo Isusa kao navjestitelja Božjeg milosrđa na nekim pojedinostima koje je zabilježio samo on želi pokazati kako je Isus ostao tome dosljedan do kraja i u vrijeme svoje muke: on primjerice liječi odsječeno uho sluge velikog svećenika (Lk 22,51); na svom križnom putu Isus nalazi riječi utjehe za žene koje ga oplakuju (23,27-32); on moli s križa i za one koji su ga raspeli: «Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!» (23,34); a razbojniku koji pokazuje znakove kajanja za svoj grijeh obećava mjesto u raju (23,43).
Te pojedinosti još snažnije dolaze do izražaja kad se njima nasuprot stave opetovana Pilatova uvjeravanja Židova da na njemu nije našao nikakve krivnje (Lk 23,4; 23,14s; 23,22), što je bio razlog da ga je htio osloboditi (23,22). Na taj način u Lukinu prikazu još bolje dolazi do izražaja da je Isus pravedan osuđen na smrt, što nalazi posebno snažan izraz i u priznaju rimskoga stotnika: «Zaista, čovjek ovaj bijaše pravednik!» (23,47).
MOLITVA VJERNIKA
Braćo i sestre, u vjeri sjedinjeni s Kristom Gospodinom, obratimo se nebeskomu Ocu proseći mudrost razumijevanja i snagu prihvaćanja njegove volje. Molimo zajedno:
Oče nebeski, usliši nas.
– Bože, tvoj je Sin na današnji dan svečano ušao u grad Jeruzalem da ondje izvrši tvoj naum spasenja: daj svojoj Crkvi da vjerno hodi putem evanđelja te jednom prispije k vratima nebeskoga Jeruzalema, molimo te.
– Bože, tvoj je Sin na današnji dan bio slavljen kao kralj i osloboditelj svoga naroda: daruj svojim vjernima dar evanđeoske mudrosti da se ne dadu zavesti slavom svijeta nego da uvijek imaju pred očima dar vječnosti koju si nam u Kristu pripravio, molimo te.
– Bože, tvoj je Sin radi našega spasenja ostao poslušan tvojoj volji sve do smrti na križu: pomozi nam razumjeti tvoju volju i onda kad na putu života susretnemo križ i trpljenje, molimo te.
– Bože, tvoj je Sin s ljubavlju oprostio svima koji ga na smrt osudiše: oprosti nam naše krivnje i obdari nas ljubavlju koja oprašta svima zbog kojih trpimo, molimo te.
– Bože, ti si svoga Sina, koji je sišao u iskustvo smrti, uskrsnuo od mrtvih: svjetlom uskrsnuća obasjaj i našu preminulu braću i sestre, molimo te.
Oče nebeski, tvoj se Sin radi našega spasenja predao u smrt i nas učinio dostojnima tvoga smilovanja. Primi naše molitve i okrijepi nam vjeru da životom nasljedujemo njegovo predanje. Koji živi.