Ulazna pjesma
Zazvat će me a ja ću ga uslišiti, spasit ću ga i proslaviti, nasitit ću ga danima mnogim. (Ps 91, 15-16)
Zborna molitva
Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo njegov primjer. Koji s tobom.
Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti kruh i vino za žrtvu što je slavimo na početku korizme. S tim darovima uključi i nas u predanje svoga Sina Isusa Krista. Koji živi.
Pričesna pjesma
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta. (Mt 4, 4)
Popričesna molitva
Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba. Njime se vjera hrani, nada krijepi, ljubav jači. Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom, kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.
Prvo čitanje Pnz 26, 4-10
Vjeroispovijest izabranog naroda.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije je govorio narodu: »Zatim će svećenik uzeti iz tvoje ruke košaru i položiti je pred žrtvenik Gospodina, Boga tvoga. Ti onda odgovori i reci pred Gospodinom, Bogom svojim: ’Moj je otac bio aramejski lutalac; on je s malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni. Ondje je postao velikim, brojnim i moćnim narodom. Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Gospodinu, Bogu otaca svojih. Gospodin je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Gospodin rukom jakom i mišicom ispruženom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. I sad, evo, donosim prvine plodova sa tla što si mi ga, Gospodine, dao.’ Stavi ih pred Gospodina, Boga svoga, i pred Gospodinom, Bogom svojim, duboko se nakloni.« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam Ps 91, 1-2.10-15
Pripjev: Gospodine, budi sa mnom u nevolji!
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Gospodinu: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«
Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
Na rukama će te nositi
da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.
Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
Drugo čitanje Rim 10, 8-13
Vjeroispovijest Kristova vjernika.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Što veli Pismo? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti. Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Riječ Gospodnja.
Pjesma prije evanđelja Mt 4, 4b
Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
Evanđelje Lk 4, 1-13
Duh ga je vodio pustinjom gdje bijaše iskušavan.
U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ‘Ne živi čovjek samo o kruhu’.« I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike. Riječ Gospodnja.
Homiletsko razmišljan
fra Ivan Dugandžić:
Isus na kušnji
Iskustvo života uči nas da nema nikakva velika i plemenita plana i pothvata koji ne bi u isto vrijeme bio izložen kušnji. Svaki put smo suočeni s brojnim pitanjima o mogućnosti i opravdanosti našega plana, o načinu njegove provedbe, o sredstvima potrebnim za njegovo ostvarenje. Zato su prvi koraci uvijek teški i neizvjesni. I što je veći pothvat, veća je kušnja i teže ju je nadvladati.
Je li uopće moguće zamisliti veći pothvat od Isusova mesijanskog nastupa u Božje ime? Zato je taj pothvat naišao i na najveću moguću kušnju. Evanđelisti ne skrivaju da je i Isus morao proći kroz vatru kušnje prije nego je počeo propovijedati kraljevstvo Božje. Iako je na krštenju na nj sišao Duh Sveti, a Otac ga priznao svojim Sinom (Lk 3,22), u evanđelju ne slijedi odmah prikaz njegovih moćnih djela. Luka kao prvu scenu nakon Isusova krštenja donosi njegovu kušnju u pustinji (4,1-13), u kojoj Isus ima posla s glavnim protivnikom svoga programa, s đavlom. Luka je svoje izvješće tako oblikovao i u nj ugradio toliko simbolike i biblijskih citata, da ono poprima duboko teološko značenje ne samo za cijelo Isusovo poslanje, već i za njegove učenike i za Crkvu svakog vremena.
Samo mjesto kušnje, pustinja u Bibliji ima snažno simboličko značenje Božje blizine i čovjekova suočenja s njegovom voljom, ali i s granicama vlastite moći i zato i sa zavodljivošću napasti. Četrdeset dana podsjećaju na četrdeset godina kušanja naroda na putu u obećanu zemlju. Kao što je narod tek nakon pobijeđene kušnje zaslužio ući u obećanu zemlju, tako i Isus, Izraelov Mesija može tek nakon što je pobijedio svoga protivnika, đavla, preuzeti svoje mesijansko poslanje. Nadalje, Isus je u kušnji prikazan kao novi Adam koji ne podliježe zamamnim obećanjima napasnika, već ih pobjeđuje i tako omogućuje svima onima koji će ga slijediti nov odnos prema Bogu.
Prozreti kušnju
Budući da napasnik nikad ne pokazuje svoje ružno lice, kušnju nije lako prozreti. Svaki od tri oblika Isusove kušnje djelovao je privlačno i izazovno. Svaki put đavao Isusa podsjeća na nešto što može lako ostvariti, a što je njemu u prilog. Ipak, Isus se ne da pokolebati. U svome znanju koje daleko nadilazi ljudsko znanje đavao se znade, kako bi bio što uvjerljiviji, lukavo poslužiti i Svetim pismom. No Isus svaki put neumoljivo razotkriva njegovu taktiku, otkrivajući i njemu i nama pravi smisao svetopisamskih riječi.
Laskavim uvodom «ako si Sin Božji» đavao cilja na riječi psalmista koje je prorok izgovarao pomazujući novoga kralja da u Božje ime upravlja njegovim narodom: «Gospodin mi reče: ‘Ti si sin moj, danas te rodih» (Ps 2,7), kako bi olakšao pristup k Isusu. On se pokazuje vrsnim poznavateljem Sv. pisma, pa ga podsjeća i na drugi psalam u kojem Bog jamči svom pravedniku da je «zapovjedio anđelima svojim da te čuvaju na svim putima tvojim» (Ps 91,11), no Isus znade da je i narod u pustinji kušan samo zato da spozna «kako čovjek ne živi samo o kruhu , nego o svemu što izlazi iz usta Božjih» (Pnz 8,3) i da se čovjek treba klanjati i služiti samo Bogu (usp. Pnz 6,13).
Isusovo držanje u kušnji ima snažnu poruku za sve koji njega slijede, a ta poruka glasi: s napasnikom nema pogađanja i kompromisa. Njemu se treba suprotstaviti oslanjajući se posve na Boga i njegova obećanja. Treba znati na vrijeme prozreti podmuklost napasti koja uvijek nastupa u lijepom ruhu, a tek poslije pokaže i svoje ružno lice. U svom romanu «Sotonino sunce» Bernanos lijepo kaže: «Grijeh nikad ne ulazi u čovjeka na silu nego polako, poput zraka. Kao što je zrak bez boje, mirisa i okusa, tako se i grijeh na početku čini sasvim bezazlenim. Ali kad počne čovjeka razarati iznutra, onda poprimi i boju i miris i okus…»